928. Ukinuta Ninska biskupija
Ninska biskupija povijesna je hrvatska biskupija ustanovljena oko 850. godine, a kao naslovno biskupsko središte Katoličke crkve u Hrvatskoj obnovljena je 1933. godine.
Na drugom crkvenom saboru u Splitu , 928. godine, biskupija je ukinuta. Razlog je bio najpoznatiji ninski biskup Grgur koji je stolovao oko 900. do 929. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se 925. godine Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski imao je vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi Hrvatskoj. Na crkvenom saboru koji je održan 925. godine u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X., no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, a papa i dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji “rabe slavenski jezik da služi Bogu”.
Tako je Grgur Ninski ostao bez biskupije i metropolije, te je na drugom saboru, koji je održan također u Splitu 928. godine, ukinuta Ninska biskupija, a Grguru Ninskom dodijeljena Skradinska biskupija. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski je jezik službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski, bogoslužja su se nastavila na starohrvatskom uz uporabu glagoljice.
Biskupija je ponovo ustanovljena oko 1050. godine i funkcionirala je do početka 19. stoljeća, kada papinom bulom “Locum Beati Petri” od 30. lipnja 1828., papa Lav XII. ukida biskupiju u Ninu, a posljednjeg ninskog biskupa Josipa Grgura Scottija, godine 1807. imenuje zadarskim nadbiskupom. Obnovljena je 1933. kao naslovno biskupsko središte.
1878. Rodio se Franjo Hanaman
Franjo Hanaman (Drenovci kraj Županje, 30. VI. 1878 – Zagreb, 23. I. 1941) bio je hrvatski kemičar i metalurg (vidi 23. siječnja).
1910. Umro je Ivan Trnski
Ivan Trnski (Stara Rača kraj Bjelovara, 1. V. 1819. – Zagreb, 30. VI. 1910.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj.
U Grazu je pohađao školu za upravnoga časnika u vojnoj administraciji. Službovao je u različitim gradovima Vojne krajine, 1865. izabran je za zastupnika Slunja u Saboru; 1871. postao je velikim županom bjelovarskim, ali se povukao s dužnosti zbog političkih nesuglasica. Od 1872. do smrti živio je u Zagrebu.
Bio je glavni organizator (1900.) i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika (1901.). Bio je predsjednik Matice hrvatske, član Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja kao Zmaj Račanski, počasni građanin grada Zagreba te počasni član Društva sv. Ćirila i Metoda. Primio je odlikovanje reda Franje Josipa I., komandirskog reda željezne krune II. razreda, papinskog reda sv. Grgura Velikog, carskog turskog reda Medžidije i viteškog švedskog reda mačeva.
Pisao je pjesme, pripovijetke, dramske igrokaze i zagonetke. Bio je jedan od istaknutih sudionika hrvatskoga narodnoga preporoda. Osobito se ističu njegove zasluge za razvoj hrvatskoga standardnoga jezika te versifikacije, koje su mu priskrbile naziv »oca hrvatske metrike«. U njegovu lirskom opusu prevladavaju romantičarski intonirane ljubavne i rodoljubne pjesme, iako je pisao i prigodnice te religioznu liriku. Mnogi su pjesnički tekstovi iz pučki intonirane zbirke uglazbljeni. Napisao je zbirku soneta o ljepotama Plitvičkih jezera. Prevodio je s engleskoga, njemačkoga, ruskoga, češkoga i poljskog jezika.
Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1910.
1810. Rodio se Stanko Vraz,
Stanko Vraz (pravo ime Jakob Frass) (Cerovec, Slovenija, 30. VI. 1810 – Zagreb, 24. V. 1851) bio je hrvatski i slovenski pjesnik, kritičar i prevoditelj (vidi 21. svibnja).