1883. Umro je Milan Makanec
Milan Makanec ( Zagreb, 11. VII. 1843. – Zagreb , 2. VII. 1883.) bio je hrvatski političar, pravnik i publicist.
1904. Rodio se Ivan Oršanić
Ivan Oršanić (Županja, 2. VII. 1904. – Buenos Aires, 7. XII. 1968.) bio je hrvatski političar i publicist (vidi 7. prosinca).
1913. Rodio se Franjo Nevistić
Franjo Nevistić (Šujica, Tomislavgrad, BiH, 2. VII. 1913. – Buenos Aires, Argentina, 13. VI. 1984.) bio je hrvatski pravnik i publicist (vidi 13. lipnja).
1938. Rodio se Juraj Njavro
Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. VII. 1938. – Zagreb, 15. IX 2008.) bio je hrvatski liječnik, branitelj, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata (vidi 15. rujna).
1997. Umro je Pavao Tijan
Pavao Tijan (Senj, 15. VI. 1908. – Madrid, 2. VII. 1997.) bio je hrvatski enciklopedist.
Borba za nezavisnost
- 1990. Na Kosovu polju kraj Knina proslavljen je (2. 7. 1990.) srpski nacionalni praznik Vidovdan, proglašena je tzv. Srpska autonomna pokrajina (oblast), a za njenog predsjednika izabran je dr. Milan Babić. Bila je to najava razbijanja Hrvatske iznutra.
- 1991. Sukob kod Maršalke . Građani Zagreba pokušali su spriječiti izlazak tenkova iz vojarne „Maršal Tito“. Vojarna “Maršal Tito” popularno nazvana “maršalka” bila je smještena odmah do novozagrebačkog naselja Travno, a ujedno je bila i najveća vojarna JNA u Zagrebu. U sukobu građana i pripadnika ZNG-a s JNA poginule su četiri osobe, tri ročnika i jedan civil. Poginuo je Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva borbi u Zagrebu. Bilo je mnogo ranjenih na obje strane. Zapaljen je jedan tenk.
- 1991. Utemeljena je 111. brigada Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske.
- 1991. JA mitraljirala sportski aerodrom u Pribisavcima kod Čakovca kada je i osnovana hrvatska zrakoplovna skupina.
1883. Umro je Milan Makanec
Milan Makanec (Zagreb, 11. VII. 1843. – Zagreb, 2. VII. 1883.) bio je hrvatski političar, odvjetnik i publicist.
Bio je protiv Bachova apsolutizma, zalagao se za federalističko preuređenje Austro-Ugarske monarhije. Posebno oštro je kritizirao hrvatsku politiku i neaktivnost za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka.
Uoči otvaranja Hrvatskoga sabora 1862. s drugim studentima sudjelovao u skidanju carskih grbova s javnih zgrada. Zbog prijetnje progonom pobjegao u Beograd, vratio se u domovinu potkraj godine nakon proglašene amnestije i nastavio studij; doktorirao pravo u Beču 1867. Na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu od 1867. profesor je kaznenoga prava, a od 1868. i međunarodnoga. Za predsjednika PD »Kolo« izabran 1869. Uz M. Mrazovića i I. Vončinu bio je jedan od predvodnika protuunionističke oporbe i istaknut kritičar banskoga namjesnika i bana L. Raucha.
Podupirao je pravaško načelo samostalnosti prema Beču i Pešti. Članci, predavanja i govori tiskani su mu i u periodicima: Vienac, Branik, Die Drau, Obzor, Primorac, Narodni list, Narodne novine i drugi.
Bio je tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Sisku i uređivao list Novi pravnik. Svoje političke stavove iskazivao je u tekstovima u Primorcu. Djelo: „Moja ispovjest narodu“.
1991. Sukob kod Maršalke
Građani Zagreba pokušali spriječiti izlazak tenkova iz vojarne „Maršal Tito“. Vojarna “Maršal Tito” popularno nazvana “maršalka” bila je smještena odmah do novozagrebačkog naselja Travno, a ujedno je bila i najveća vojarna JNA u Zagrebu. U sukobu građana i pripadnika ZNG-a s JNA poginule su četiri osobe, tri ročnika i jedan civil. Poginuo je Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva borbi u Zagrebu. Bilo je mnogo ranjenih na obje strane. Zapaljen je jedan tenk.
1997. Umro je Pavao Tijan
Pavao Tijan (Senj, 15. VI. 1908. – Madrid, 2. VII. 1997.) bio je hrvatski enciklopedist.
Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao je kroatistiku i slavistiku. Bio je gimnazijski profesor, urednik lista Hrvatski jezik te član projekta Hrvatska enciklopedija.
Bio je član Hrvatskoga izdavalačkog bibliografskog zavoda gdje je uređivao njegovu publikaciju Književni tjednik. Za vrijeme rata uređivao je dvomjesečnik Croatiju. Uz prof. dr. Antu Šercara i dr. Dragu Perovića najzaslužniji je za osnivanje Teološkog i Medicinskog fakulteta u Sarajevu godine 1944. Nakon pada Nezavisne Države Hrvatske 1945. godine odlazi u emigraciju. U Rimu je objavio svoju knjigu Martyrium Croatiae (Hrvatsko mučeništvo). Iz Rima je otišao u Madrid gdje je bio do kraja života.
U Španjolskoj je bio sveučilišni profesor u Madridu. Za svoj rad primio je prestižnu kolajnu španjolskoga kralja. U Madridu je bio tehnički urednik Enciklopedije španjolske kulture (Encyclopedia de la Cultura Espanola, bliski suradnik glavnog urednika biografske enciklopedije “Forjadores del Mundo Contemporaneo” (Krivotvoritelji suvremenog svijeta) te suradnik djela Geografia Universal (Opći zemljopis), Barcelona 1952.
Tijen je pokrenuo i uređivao hrvatski radio program na Španjolskom državnom radiju od 19. siječnja 1956. godine do kraja 1975. godine kada je emitiranje hrvatskog programa prekinuto zbog pritiska jugoslavenskog vodstva.