Hrvatska baština

Hrvatski spomenar

Hrvatska kulturna baštini svjedoči o hrvatskom identitetu i kontinuitetu

Tri pisma: latinica, hrvatska glagoljica i hrvatska ćirilica (bosančica) te starohrvatski jezici: latinski, staroslavenski i starohrvatski sastavni su dio hrvatske pismenosti i identiteta. Hrvatski jezik sastoji se od tri narječja: čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga (zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što) koja čine jednu cjelinu. Borba za očuvanje pisma i jezika bila je stoljetna, a traje i danas. Kameni spomenici i pisani dokumenti svjedoče o razvoju pisma i jezika u Hrvata. Dokumenti i stare knjige pokazuju europsku razinu pismenosti i kulture kod Hrvata. Hrvatska kulturna baština nalazi se, osim u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, još u više europskih zemalja.

Baščanska ploča

UNESCO

Hrvatska kulturna baština na UNESCO-vom popisu

UNESCO je prepoznao specifičnosti hrvatske kulturne baštine (nematerijalne i materijalne) pa je na svoju listu europske i svjetske baštine uvrstio niz manifestacija:

Nematerijalna baština

Sinjsku alku, klapsko pjevanje, bećarac, hrvatsko čipkarstvo, drvene igračke Hrvatskoga zagorja, hrvatsku drvenu brodogradnju, proljetnu procesiju Ljelja iz Gorjana, zvončare Kastavštine, Nijemo kolo iz Zagore i druge.

Materijalna baština

Europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini pripadaju zidine i utvrde grada Dubrovnika, stari grad Trogir, Dioklecijanova palača, mletačke utvrde u Hrvatskoj, šibenske utvrde, Starogradsko polje, suhozidi i drugo.