1886. Prva biciklistička utrka u Zagrebu
Športski djelatnik Ladislav Beluš dovezao je prvi bicikl u Zagreb 1867. godine, i to iz Pariza, nakon posjeta Svjetskoj izložbi.
Prvo hrvatsko društvo biciklista, utemeljeno je u Zagrebu 1885., a 29. lipnja 1886. na Zrinjevcu je priređena prva biciklistička utrka. Natjecatelji su se utrkivali u dvjema kategorijama: velikih i malih bicikala.
“Prvo je trkalište 1891. sagradio Hrvatski klub biciklista Sokol na današnjem Rooseveltovu trgu, a šest godina kasnije preselio se u Maksimir. Kasnije su sagrađena trkališta na Črnomercu i u Trnju, a 1930. u Preradovićevoj ulici otvorena je i prva zagrebačka tvornica “dvokolica”.
Prva cestovna utrka održana je 14. VIII. 1892. od Zagreba do Petrinje. Nastupilo je osam vozača na niskim biciklima i četiri vozača na velosipedima (bicikl s velikim prednjim kotačem).
Prvi strukovni športski savez u Hrvatskoj, Savez hrvatskih biciklista, utemeljen je 14. IV. 1894. u Zagrebu.
1903. Umro je Ivan Bartolović
Ivan Bartolović (Nova Gradiška, 27. VI. 1823. – Zagreb, 29. VI. 1903.) bio je hrvatski financijski stručnjak
Filozofiju studirao u Zagrebu, teologiju i pravo u Beču i Grazu. Financijski perovođa i okružni ravnatelj u Temišvaru (1852–64.). Blizak suradnik A. Vakanovića u Zagrebu. Uspio je u financijskim službama i uredima zadržati hrvatski jezik. Zastupnik u Hrvatskom saboru i član zajedničkoga Hrvatsko-ugarskoga sabora (1880–83.). Autor je brojnih rasprava i polemika o ugarskim financijskim nepravilnostima spram Hrvatske.
1932. Umro je Ivan Rendić
Ivan Rendić (Imotski, 27. VIII. 1849. – Split, 29. VI. 1932.) bio je hrvatski kipar.
Kiparstvom se bavio od rane mladosti u Supetru na Braču. Bio je na nauku kod drvorezbara Giovannija Moscotta u Trstu (1865.). Akademiju završio 1871. u Veneciji, a usavršavao se u Firenci kod G. Dupréa (1872–76.), koji je svojim akademskim realizmom snažno utjecao na mladoga kipara. Bio je član skupine Medulić. Djela je isprva oblikovao realistički s elementima naturalizma, pridajući pozornost obradbi detalja (Hercegovka, a oko 1900. preuzeo je secesijski stil, kojemu je primjenom preoblikovanih nacionalnih folklornih motiva davao osobno obilježje. Najbolji su mu radovi realistički portreti i realistički oblikovane alegorijske figure. U Zagrebu je od 1877. do 1880. imao atelijer, u kojem je ostvario poprsja hrvatskih velikana za park Zrinjevac (Andrija Medulić, Julije Klović, Krsto Frankopan, Nikola Jurišić). U Trstu je s manjim prekidima živio od 1881. do 1921. radeći javne spomenike uglavnom za hrvatske naručitelje.
Njegov opus čine nadgrobni spomenici, skulpture, vrlo funkcionalno oblikovane grobnice te arhitektonska djela. Ističu se spomenici P. Preradoviću, A. Šenoi i E. Kumičiću u Zagrebu, I. Perkovcu u Samoboru, M. A. Relkoviću u Vinkovcima, A. Starčeviću u Šestinama, obitelji dall’Asta-Mohović u Rijeci te mauzoleji (obitelji Manasteriotti u Rijeci te obitelji Meštrović u Benkovcu).
Od većih je Rendićevih arhitektonskih projekata ostvaren reprezentativni zvonik crkve u Ložišćima na Braču u neoromaničkome stilu i vila Jakić u orijentalnome stilu u Trstu. Od 1921. živio je u Supetru, gdje se povukao shrvan oduzimanjem narudžbe za mauzolej obitelji Petranović (izveo ga je T. Rosandić), a ondje je i bezuspješno nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju. Umro je u Splitu 1932. godine.