Hrvatski Yutel je u središnjem Dnevniku objavio izjavu bivšeg Člana suradnika HAZU. Drug Suradnik je pisao Akademiji (HAZU) da ga briše iz članstva jer ni nakon 18 godina nije uspio postati akademik. Ljutiti drug Suradnik je preko jugokomunističkog medija, hrvatskog Yutela, prozvao HAZU i vrijeđao akademika Josipa Pečarića.
Postavlja se više pitanja: Zašto je izjava druga Suradnika objavljena u središnjem dnevniku hrvatskog Yutela? Zašto je važno što jedan protuhrvatski drug misli? Zašto se preko Yutela potiče govor mržnje, vrijeđanje i pokazivanje neznanje? Zašto Yutel nije dao priliku drugoj strani da se suoči s jadnim Suradnikom?
Postupak hrvatskog Yutela je krajnje neprofesionalan i neetičan. Ovo je samo jedan od primjera na kojoj je razini hrvatski Yutel kojega uredno moramo plaćati.
Drug Suradnik kaže: Smatram da je Akademiji posao nešto drugo, zadaća u nečem drugom, a ne da se pojavljuje svako malo po crnim kronikama jer ništa pozitivno ja nisam skoro vidio.
To je društvo koje postupa po jednom za mene bizarno složenom statutu čije su posljedice izbacivanja jedne ugledne književnice iz članstva, odnosno onemogućavanja da napreduje samo zato što se udala za akademika, iako je ona u Akademiju davno prije primljena.
Pogotovo ga je, kaže, na to naveo slučaj povjesničara Stanka Andrića koga je kao relevantna povjesničara u članstvo predložio razred društvenih znanosti, a većina u Akademiji ga nije izabrala jer se priklonila napadu na Andrića “matematičara i autodidakta Josipa Pečarića koji relativizira najmračnije segmente hrvatske povijesti”.
“Da to prihvati većina?! Većina je meni prva, ne on. On je u područja povijesti potpuno beznačajna ličnost. To je sramotno”, kazao je Član suradnik. Dodaje da je tu niz drugih stvari zbog kojih je zadnjih godina HAZU tema crnih kronika, zbog odnosa prema Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, odnosa prema jednoj Bukovčevoj slici, pa zatim prema nekretnini palači Vranyczany, itd.
Drugu Suradniku je trebalo 18 godina da „progleda“. Ako mu je trebalo 18 godina da donese nevedeni zaključak onda zaista nije ni za Člana suradnika niti za Člana akademika. Bivšem Članu suradniku smeta istraživanje povijesti hrvatskog naroda jer za njega je komunistička historiografija svetinja u koju se ne smije dirati.
Ne ću braniti HAZU, mogu se oni sami braniti. Ni ja nisam zadovoljan nekim članovima HAZU-a, nisam zadovoljan njihovim lošim odnosim prema nacionalnoj povijesti i istini. Oni nemaju razred za povijest, njih se ne tiče nacionalna povijest!? Na krivotvorine SANU Akademija ne odgovara na adekvatan način. Ne treba zaboraviti da jedan broj članova HAZU-a ne zna razliku između HAZU i JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Ima u Akademiji i članova koji su tamo zahvaljujući komunističkoj partiji, a ne postignućima. Ima HAZU i Članove suradnike koji ne zaslužuju biti suradnici HAZU-a.
Drug Suradnik vrijeđa akademika Josipa Pečarića, izjavio je i ovo (Jutarnji list, 5. rujna 2024.): „ da je povjesničara fascinantnog opusa (S. S.) dezavuirao nestručnjak i diletant“!
U razgovoru s Mladenom Pavkovićem akademik Josip Pečarić pojasnio je rezultate glasovanja u Akademiji: 40 akademika glasovalo je za prijam Andrića, protiv je bilo 50, a za izbor mu je trebalo 56. glasova. Dakle, nije prošao i točka!
Akademik Pečarić pojašnjava:
„Ima dobrih umjetnika kojima logika nije jača strana (blago rečeno) što se vidi iz njegovih odgovora pa i kada je u pitanju izbor „povjesničara-Uklanjatelja“ kako je dr. sc. Stanka Andrića nazvao jedan drugi umjetnik, ali doista veliki umjetnik akademik Kuzma Kovačić. Jadničak, naš bivši dugogodišnji član suradnik nije ni razumio zašto je akademik Kovačić kandidatu koji nije izabran dao takvo ime tj. da je Andrić kada je postao ravnatelj HIP-a u Slavonskom Brodu, koji je podružnica HIP-a Zagreb, uklonio bistu Utemeljitelja RH. To je bilo vrijeme kada su i Iva Goldsteina danas poznatijeg kao Ivu Drobilica predlagali za akademika, vrijeme kada je vlast bila potpuno u rukama SDP-a, pa je Andrić valjda mislio da je kao „povjesničar-Uklanjatelj“ zaslužio da i on poslije Ive Goldsteina postane akademik. Malo se to odužilo jer ni Goldstein tada nije prošao također zbog mog protivljenja.
Naravno ne spominje ni da po svjetskoj bazi SCOPUS Stanko Andrić spada u grupu najslabijih povjesničara iz HIP-a. Spominje da je razlog pismo o Tuđmanu koje je napisao Andrić s prije pet godina, koje je njemu kao čovjeku kojemu je logika slabija strana teško oborivo. A to pismo sam objavio u svojoj knjizi koju sam dao na Internet tako da ga svi mogu komentirati. Naravno i izrugao sam se Andričevim priglupim ‘neoborivim argumentima’ i to doista nisu shvatili članovi Razreda koji su ga predložili. Zato se u Akademiji izbori obavljaju glasovanjem svih akademika jer među nama nisu svi kao Maković ili Andrić – ima ih puno koji znaju logično razmišljati, pa kad većina akademika shvati koliko su pogriješili u Razredima koji takve predlažu uspijemo spriječiti takve izbore. To ne uspijemo u svakom takvom slučaju jer nije jednostavno suprotstaviti se onima koji su birani u Akademiju kao najbolji u svojoj struci.“
Član suradnik, nakon 18 godina članstva, kaže da ne zna tko je akademik Pečarić, da nije pročitao niti jedan rad akademika, da nije povjesničar.
Ovakvi jadnici nisu sposobni ni za vođenje kućnog savjeta.
Akademik Josip Pečarić, Hrvat iz Boke Kotorske, je po broju objavljenih znanstvenih radova objavljenih u matematičkim časopisima među desetoricom u svijetu u cijeloj povijest i da ga nazivaju „kraljem (matematičkih) nejednakosti“ ili da ima najviše radova od stotinjak hrvatskih znanstvenika koji su na listi 2% najutjecajnijih svjetskih znanstvenika.
Akademik Pečarić napisao je tekst o suradniku (MAKOVIĆ KAO SIMBOL JUGOSLAVENSTVA) godinu dana prije njegova izbora za člana suradnika. Akademik Pečarić napisao je tada:
“Držimo neprihvatljivim da područje kulture u Republici Hrvatskoj prisvajaju gotovo isključivo predstavnici svjetonazora koji je duboko suprotan hrvatskoj kulturnoj tradiciji i koji danomice radi na razaranju hrvatskoga kulturnog identiteta.” Prvu rečenicu “Izjave o stanju hrvatske kulture i nacije” itekako su svi dobro razumjeli. Ne čudi silina napada na potpisnike od strane onih koji sudjeluju u tom razaranju, a koji doista skoro u potpunosti imaju u svojim rukama hrvatske medije.
Tim medijima nije pomoglo ni to što Izjavu nisu objavili već samo napade na nju (potpisnici su postali fašisti, nacionalisti, nereformirana desnica i slično), pa su je u dvije televizijske emisije građani podržali s 85 i 97 posto glasova. U obje emisije sudjelovao je najeksponiraniji osporavatelj Izjave Zvonko Maković, predsjednik Hrvatskog centra P.E.N.-a. Vjerojatno je zato on i najzaslužniji što su gledatelji listom shvatili da su napadači na Izjavu naši poznati jugonostalgičari.
U emisiji “Opasne veze” Maković je govorio cijelih sat vremena, dok je voditelju Tihomiru Dujmoviću i drugom sudioniku akademiku Dubravku Jelčiću ostalo na raspolaganju samo pola sata. Što je više govorio to je gledateljima sve više i više postajalo jasno kako se radi o jednom tipičnom jugonostalgičaru, pa su svi koji su se javili u emisiju to i konstatirali…
Vidi (str. 117.)
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/jelcic3_Part1.pdf
“Hrvatsko slovo”, 18. ožujka 2005.
Javni mediji u Hrvatskoj uglavnom promiču lijevu ideologiju, neprofesionalni su, neetični i pokazuje neznanje. Vrlo često središnje informativne emisije izgledaju kao dnevni izvještaj crne kronike pa bi bilo bolje da se umjesto Dnevnik naziva Crna kronika dana.
Do kada ćemo plaćati protunarodni hrvatski Yutel?