4. listopada
• 1991. Zločinačka JNA napala grad Karlovac. Dana 4. listopada 1991. počeo je opći napad JNA i paravojnih srpskih postrojbi na grad Karlovac i okolna mjesta (Turanj, Duga Resa, Generalski Stol), ključnu točku obrane Hrvatske. Napad je trajao tri dana bez prestanka, a tom prilikom je ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca. Nakon topničke pripreme, na grad je ispaljeno više od tisuću projektila, uslijedio je napad JNA tenkovima. Preko Slunjskih brda neprijatelji su se primakli samom gradu. Odlučujuća bitka vodila se u Turnju, u koji je neprijatelj ušao ali su ga branitelji uspjeli povratiti. Grad su branile: dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba, karlovačka policija i 2. gardijska brigada. Zbog žestine i intenziteta borbi, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali „mali Vukovar“.
• 1991. Srpski agresor je 4. listopada 1991. okupirao Slano te prekinuo posljednju vezu Dubrovnika s ostatkom Hrvatske.
Dubrovnik je bio bez vode, struje, hrane i lijekova. Bilo je oko 50.000 stanovnika računajući i izbjeglice iz svih okupiranih dijelova dubrovačke općine. Jedinu vezu sa svijetom uspostavljali su brzi gliseri Odreda naoružanih brodova, koji su dostavljaju male količine lijekova, hrane i ostalih sredstava potrebnih za puko preživljavanje.
• 1991. Srbi su počinili zločin u Čorcima, ubili su 5 civila.
• 1991. Od 4. do 6. listopada 1991. vodila se odlučujuća bitka za Zadar. Višesatni napad haubicama po Zadru.
• 1991. Napadi (od 4. do 10. listopada 1991. g) hrvatskih postrojbi na Marince radi deblokade Vukovara nisu uspjeli.
• 1991. Trajno onesposobljen odašiljač na Sljemenu
• 1991. Raketiran RTV odašiljač Sveti Mihovil na brdu iznad Preka (na otoku Ugljanu), isti dan je osposobljen za emitiranje.
• 1991. Nakon „rata živaca“ JA napušta vojarnu „Prvi slitski odred“ i poligon „Kukuzovac“ kraj Sinja, od 25 kolovoza pa do 4. listopda iz objekata JA gađani su Sinj, Dom zdravlja, Crkva Gospe sinjske.
Napad na Karlovac, 4. listopada 1991.
4. listopada1991. agresor (JNA i četnici) je napao Karlovac s ciljem osvajanja grada koji je po planovima trebao biti unutar Velike Srbije. Zbog strateške važnosti u Karlovcu i okolnim mjestima bilo je 39 vojnih objekata u vrijeme Jugoslavije. Karlovac je naseljavan Srbima nakon 1945. godine iz pretežno srpskih naselja: Vojnić, Tušilović, Krnjak, Vrginmost i drugih. Za vrijeme agresije na Hrvatsku iz spomenutih mjesta Karlovac je gađan tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama.
Situacija u Karlovcu je bila teška zbog velikog broja pripadnika JNA, pobunjenih Srba te pete kolone koja je bila jako aktivna. JNA je pred rat rasporedila mnogobrojne snage u gradu i okolici, u vojarnu Petrova gora (u gradu) rasporedila je niške specijalce. Obranu grada otežavali su mnogobrojni srpski snajperisti u gradu.
Jovan Opačić, srpski političar, u izjavi za sarajevsko Oslobođenje (21. listopada 1990.) iznio je srpske osvajačke planove: „Ukoliko se Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije, tada će Srbi pristupiti stvaranju integralne srpske države, koja bi obuhvatila sav srpski narod i sve srpske pokrajine na Balkanu – od Gorskog kotara do Timočke krajine i od Subotice do Nevesinja.“
Krajem lipnja 1991. započela je žestoka četnička agresija na Banovini i Kordunu. Četnici su uz pomoć JNA napali hrvatska sela, naselja i gradove te izvršili mnogobrojne zločine, protjerali hrvatsko stanovništvo, razorili i spalili mnogobrojna sela, naselja i gradove. Plan je bio etnički očistiti prostor za stvaranje Velike Srbije te stvaranje sigurnoga zaleđa za daljnje osvajanje teritorija. Tijekom srpnja, kolovoza i rujna izvršena je okupacija Banovine i Korduna. Okupirani su i od Hrvata očišćeni Petrinja, Topusko, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni i Glina.
Karlovac je vojno bio u vrlo teškom položaju zbog navedenoga. Osvajanjem Karlovca JNA i pobunjeni Srbi podijelili bi Hrvatsku na sjeverni i južni dio. Početkom listopada Hrvatska je napadnuta na svim bojišnicama: Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Banovina, Karlovac Pakrac, Vukovar i drugdje.
4. listopada 1991. Karlovac je žestoko napadnut iz srpskih uporišta i prijetila je opasnost da padne u ruke agresora. Napad je trajao tri dana bez prestanka, a tom prilikom ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca. Grad su branili: dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba, karlovačka policija i 2. gardijska brigada.
Velike i žestoke borbe vođene su na Turnju. To je prigradsko naselje djelomično palo u ruke srpskih osvajača. Hrvatski branitelji bili su potisnuti do samoga mosta preko Korane koji je ulaz u grad. No, žilavost i odlučnost malobrojne hrvatske obrane koja je bila svjesna da će se povlačenjem dovesti u još teži položaj, rezultirali su odbacivanjem neprijatelja od mosta.
U danima što su uslijedili velikosrpske su snage u još nekoliko navrata pokušale osvojiti Turanj, ali bez uspjeha. Zbor razrušenosti Turnja i žestine borba koje su vođene Turanj još nazivaju i „Mali Vukovar”. Hrvatski branitelji, posebice 2. brigada, dragovoljačke postrojbe iz Karlovca i Novoga Zagreba uspjele su obraniti Turanj, a time i spriječiti ulazak agresora u grad.
Borba za Karlovac bila je dugotrajna; opasnost je nestala tek nakon VRO „Oluja“ (kolovoz 1995.).
Djelovanje pete kolone u Karlovcu bilo je snažno. To se najbolje može ilustrirati činjenicom da je vojarna Logorište, koja je bila odsječena, uspjela dovući pojačanje u ljudstvu, a kasnije su uspjeli izvući motorna vozila i ljudstvo.
4. studenoga 1991. hrvatski su branitelji preuzeli skladište oružja Jamadol i uspjeli ga evakuirati prije napada JNA na skladište. Evakuirano je oko 2500 tona eksploziva i streljiva te naoružanje TO općine Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojnić i Vrginmost.
1991. Zločinačka JNA napala grad Karlovac
Dana 4. listopada 1991. počeo je opći napad JNA i paravojnih srpskih postrojbi na grad Karlovac, ključnu točku obrane Hrvatske. Napad je trajao tri dana bez prestanka, a tom prilikom je ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca. Nakon topničke pripreme, na grad je ispaljeno više od tisuću projektila, uslijedio je napad JNA tenkovima. Preko Slunjskih brda neprijatelji su se primakli samom gradu. Odlučujuća bitka vodila se u Turnju, u koji je neprijatelj ušao ali su ga branitelji uspjeli povratiti. Grad su branile: dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba, karlovačka policija i 2. gardijska brigada. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali mali Vukovar.
Zbog svojega prometnog položaja Karlovac je u Domovinskom ratu imao osobito važno geostrateško značenje. Karlovac je bio ključna točka obrane Hrvatske i u Domovinskom ratu jer bi osvajanje ovog grada značilo izbijanje Srba na granicu sa Slovenijom i potpuno presijecanje naše zemlje. Ionako već raskomadana Hrvatska bila bi pred kolapsom, a osvajanje Karlovca bi otvorilo put Srbima prema Zagrebu.
U Karlovcu i bližoj okolici bilo je smješteno čak 39 vojnih objekata što je Karlovac činilo pravom militariziranom zonom. Pred sam početak rata JNA je u grad rasporedila dodatne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.
nakon što su se borbe vodile gotovo kuća do kuće, no opasnost nikad nije prestala sve do oslobađanja Hrvatske i kraja rata.[1]
1991. trajno onesposobljen odašiljač na Sljemenu
1991. višesatni napad haubicama po Zadru
1991. raketiran RTV odašiljač Sveti Mihovil na brdu iznad Preka (na otoku Ugljanu), isti dan je osposobljen za emitiranje
1991. Nakon „rata živaca“ JA napušta vojarnu „Prvi slitski odred“ i poligon „Kukuzovac“ kraj Sinja, od 25 kolovoza pa do 4. listopda iz objekata JA gađani su Sinj, Dom zdravlja, Crkva Gospe sinjske