U predizbornoj kampanji za EU parlament čuli smo za “Program “Hrvatska snažna i važna”, čuli smo o međunarodnom utjecaju Hrvatske. Koliko je „Hrvatska snažna i važna“, kakav je njen međunarodni utjecaj vidi se po položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini (nepoštivanju Daytonskog sporazuma, izboru hrvatskog člana predsjedništva, pritiscima na Hrvate, nekažnjavanju muslimanskih zločina i zločinaca), vidi se na granici sa Slovenijom (suspenzija schengenskog sporazuma), vidi se na svetoj Geri gdje Slovenci na hrvatskom teritoriju imaju vojnu bazu. To je realnost o „snažnoj i važnoj“ Hrvatskoj.
Dakle u međunarodnim okvirima Hrvatska nije snažna, a još manje je važna kod donošenja odluka. Dvanaest hrvatskih uhljeba ništa ne će promijeniti u EU parlamentu. Ako uzmemo da je od tih dvanaest pet uhljeba izrazito za globalističku (protuhrvatsku) politiku EU, situacija je još gora. Gospođa „Nutela“ divi se sama sebi i tvrdi da je „nutela“ u Hrvatskoj ista kao u glavnim članicama EU ali za to nema dokaza niti će ih imati.
Imamo novi saziv Sabora ali stari Poslovnik pa se takozvanom povredom poslovnika replicira, odgovara i iznosi svoje ideološke stavove. Bijedna oporba postavlja idiotske pitanja pa dobiva poluidiotske odgovore. Nakon toga kažu da nisu dobili odgovor ili da su nezadovoljni odgovorom. Kako se na idiotsko pitanje može odgovoriti nego idiotskim ili poluidiotskim odgovorom tako da onaj koji je postavio pitanje može razumije?
U Saboru se govorilo o globalističkoj veleizdajničkoj politici Vlade (premijera). Ako politika Vlade promiče jugočetnički jasenovački mit o genocidnosti hrvatskog naroda, ako se zalaže da vodeću funkciju obnaša osoba koja tvrdi da je „VRO „Oluja“ zločinačka operacija, ako Vlada financira protuhrvatske tiskovine i medije onda je to za hrvatskog domoljuba veleizdajnička Vlada bez obzira hoće li se netko naći prozvan i uvrijeđen. Činjenice su činjenice!
Treba biti realan pa navesti da je ova Vlada bolja nego što bi bila vlada koju bi formira SDP, MOŽEMO i ostale protuhrvatske stranke.
Drug premijer se uvrijedio kada su ga nazvali najvećim hrvatskim globalistom pa je odgovorio grubim uvredama umjesto da pojasni zašto vodi globalističku politiku. Hvalio se premijer rezultatima ali „zaboravio“ navesti demografski slom, broj stranih radnika u Hrvatskoj, zaboravio navesti pad proizvodnje hrane i silan uvoz hrane dok su nam polja obrasla korovom.
Uvrijeđeni premijer prozvao je saborskog zastupnika pa kazao: “Vi ste jedan tipični izdanak ljudi na hrvatskom političkom prostoru, zaogrnuti nekakvim kvazi akademskim titulama za koje ne znam koja su vam ih povjerenstva odobravala. Gluposti koje pričate nisu ni vaši bivši mogli provariti pa su vas šutnuli i ostavili sa zamjenicima Mislava Kolakušića. Kažu ljudi koji vas znaju da ste 30 i nešto godina vapili kako doći u Sabor i uspjeli ste, a sad ćemo vaše gluposti slušati četiri godine”.
Drug premijer kaže „kvazi akademskim titulama“ pa se postavlja pitanje što on misli o akademskoj zajednici, našim sveučilištima i titulama koje se dodjeljuju. Drugu premijeru ne smetaju kvazi profesori povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ne postavlja pitanje radi li se o kvazi akademskim titulama. Je li njegov savjetnik (akademik) isto kvazi akademik?
Zanimljivo je da se drug premijer, prije rasprave dobro informirao o saborskom zastupniku (institucije rade svoj posao), pitao je: „Kako ste se uspjeli tako dobro ukopčati na cicu koja se zove država i europski fondovi?“
Odgovor saborskog zastupnika bio je vrlo dobar: „Drago mi je da ste odgovorili kako ste odgovorili, to je znak nemoći…“ , zaista se radi se o nemoći, umjesto odgovora zašto globalistička politika uvrede i podcjenjivanje.
Uskoro ćemo gledati novi hrvatski cirkus, bira se 10 ustavnih sudaca. Kada vidiš način izbora i osobe/persone koje ih biraju moraš zaključiti da se radi o cirkusu. Ustavni sudci biraju se dvotrećinskom većinom u Saboru, znači dogovorom političkih stranaka, a ne nikakvom stručnošću, poštenjem, moralom, besprijekornošću…Dosadašnji izbori Ustavnih sudaca potvrđuju da je izbor stvar politike, a ne struke, poštenja i morala pa će tako biti o sada.
Dosadašnja hrvatska praksa rada ustavnih sudaca pokazala je njihovu stranačku i ideološku opredijeljenost, zastupali su stranku koja ih je postavila na funkciju ustavnog sudca, a protivno pravnoj struci. Ustavni sudci mogu ukidati odluke sudova, Vlade, Predsjednika, Sabora pa je jako važno tko će biti član Ustavnog suda. Nedavni slučaj iz predizborne kampanje pokazao je da neki sudci nedostojni da budu sudci Ustavnoga suda.
Tko su ustavni sudci kojima je istekao mandat? Troje sudaca je došlo iz Sabora, troje iz odvjetničkih ureda, dvojica sa suda, jedan s pravnog fakulteta i jedna s pozicije državne tajnice. Drug s Pantovčaka je lijepo pojasnio kako su neki postali ustavni sudci. Izjavio je:
„Ti su ljudi unutra isključivo zbog moje milosti, jer su molili…“ Cirkus, zar ne?
Mediji pišu da je bijedna oporba odredila kriterije za izbor, jedan drug kaže da izbor mora biti pola-pola, pola od vladajućih, a pola od oporbe. Dotični drug smatra da se „ne radi o političkoj trgovini između vlasti i oporbe“. Drug negira očitu trgovinu!
Cirkus, zar ne?