Plenkijev glavni partner predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina podržao je crnogorsku Rezoluciju o Jasenovcu, kazao je: „Kao predstavnik Srba u Hrvatskoj, koji su najviše stradali u Jasenovcu, ni jedna rezolucija nam nije po mjeri, ni po srcu“. Neprijatelja Hrvatske i mrzitelj Hrvata prozvao je hrvatske domoljube i branitelje te poručio kako su o tome najmanje pozvani govoriti oni koji u Hrvatskom saboru izvikuju Za dom spremni (ZDS) ili razapinju zastave s natpisom Za dom spremni. Plenki nije krio svoje oduševljenje izjavama svog glavnog partnera.
U Biljegu kod Vojniću dogodio se incident, četnik se namjerno zaletio automobilom na skupinu hrvatskih domoljuba – biciklista. Plenkijev partner je opravdao četnički izljev mržnje, izjavio je: „nitko od toga neće raditi što ne treba, a to je kolektivizirati krivicu, ljude koji tamo žive u miru nazivati ostacima poraženih snaga“. Ako netko kolektivizira krivicu onda je to prvenstveno Plenkijev partner. Neovisna istraga mogla bi nam otkriti radi li se o ostatcima poraženih snaga ili ne. Bez brige, neovisne istrage po tom pitanju ne će biti.
Hrvatskim neokomunistima, jugočetnicima nije jasan motiv!? Očito se radi o silnoj četničkoj mržnji prema Hrvatima, posebno prema braniteljima. A oni se prave nevješti pa kažu da im nije jasan motiv. Svašta možeš čuti od izdajnika. Izljev četničke mržnje još je jedan dokaz „uspješne“ Plenkijeve pomirbe.
Izbor predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina pokazao je svu bijedu hrvatske politike, 109 zastupnika dalo je glas Plenkijevu partneru. Nije upitno da predsjednik Odbora bude iz Kluba nacionalnih manjina već je upitno kako osoba koja blati Hrvate i Hrvatsku može biti predsjednik Odbora tim više što isti nije član vladajuće koalicije već se deklarira kao oporba. U pravu su oni zastupnici koji kažu da spomenuti Odbor pripada vladajućoj većini. Od Plenkija, Machiavellia naših dana (Josip Jović, Hrvatski tjednik), svašta možeš očekivati.
Predsjednik SDSS-a (glavni Plenkijev partner) komentirao je političke aktualnosti, a među ostalim i otkrivanje spomen-ploče u Matici hrvatskoj povodom donošenja Zakona o hrvatskom jeziku. Jako je nesretan donošenjem Zakona koji je nažalost nepotpun jer veleizdajnička Plenkijeva politika nije dopustila da Zakon bude kompletan…
Kazao je da treba izbjegavati monumentalizaciju i fetišizaciju jezika te je rekao da to za jezik nije dobro i da jeziku nije potrebno. „Očito je da je Matici hrvatskoj bilo važno da kao inicijator donošenja Zakona o hrvatskom jeziku u svojim prostorima imaju takvu spomen-ploču“, „Čini mi se da je slabost toga da se previše brinemo o statusu hrvatskog jezika, a premalo o njegovim životnim funkcijama, o kompetencijama naših govornika…”.
Komentirao je i kako je glasao u Saboru.
Mi smo podržali taj zakon jer je to bilo važno našim koalicijskim partnerima i kao predstavnici srpske zajednice nismo htjeli produbljivati nesporazum i doprinositi pogrešnom tumačenju toga. Iznijeli smo svoje stajalište u raspravi i na simboličnoj razini, zakon ne bi nužno proizvodio veće štete, ali ako bi to bilo onako kao što neki ljudi baš iz Matice inzistiraju, onda bi to bila velika šteta i sigurno bi se tome suprostavio i veći dio lingvista”.
Plenkijev glavni partner ističe da se ovim „zakonom stvara dojam da je hrvatski jezik ugrožen i da će sada biti zaštićen, a to nije tako“. Točno je da nije zaštićen jer je zakon zahvaljujući Plenkiju nepotpun.
Plenkijev glavni partner kaže: „Svi jezici su pod utjecajem najdominantijeg jezika, to je u ovom razdoblju engleski, ali moramo stvoriti kulturu dvojezičnosti za potrebe naših govornika u svjetskom okruženju. Većina govornika njemačkog jezika su bilingvalni“.
„Imamo svijest koja ne dozvoljava ćirilicu“.
Odgovorio je na pitanje imamo li svijest o korištenju srpskog jezika i ćirilice u Hrvatskoj. “Toga nema, imamo lošu, naopaku i negativnu svijest, svijest koja ne dozvoljava ćirilicu”, rekao je. Osvrnuo se i na svečanost održanu u srijedu, navodeći da je na njoj sudjelovao i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji je “svojevremeno predvodio one koji su razbijali ploče s ćirlićnim natpisima, proglašavajući ćirilicu agresorskim pismom”.
Dakle, još jednom je Plenkijev glavni partner iskazao svoju mržnju prema hrvatskom jeziku i svoju privrženost politici „srpskog sveta“.
Četnički spomenici
Plenkijev glavni partner podržava spomenike četničkim zločincima pa kaže: „Ako netko misli da postoje mjesta koja objektivno gledano mogu povrjeđivati nečije osjećaje, možemo razgovarati o tome u mjeri u kojoj je to u nadležnosti institucija srpske zajednice ili općina, ali mora se znati mjera da se ne dogodi ono što se dogodilo u zaleđu Zadra kad se tražilo da se ukloni privatni spomenik. Ako ćemo ići do tih krajnosti, onda ne možemo naći zajednički jezik“.
Naravno da ne možemo naći zajednički jezik jer srpska groblja u Hrvatskoj su na hrvatskom teritoriju i nisu srpska zemlja kako piše na četničkim spomenicima.