U prepunoj dvorani dominikanskog samostana u Splitu predstavljena je knjiga Jasenovački popis – Lažne žrtve autora Nikole Banića i Mladena Koića. Uvodnu riječ održao je glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijančić koji je naznačio da više od 15 godina Hrvatski tjednik objavljuje članke povjesničara (Stjepan Razum, Rudolf Horvat, Blanka Matković, Stipo Pilić…), matematičara (Nikola Banić, Mladen Koić, Neven Elezović…) te drugih istraživača (Igor Vukić, Roman Leljak) koji dokazuju da je mit o ustaškom logoru Jasenovac lažan. Marijančić je naglasio da fotografije žrtava koje nam se serviraju nisu iz Jasenovca već iz njemačkih i srpskih logora jer fotografija žrtava iz Jasenovca jednostavno nema. Predstavljanje knjige moderirala je Andrea Černivec.
Autori knjige dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić (računalni stručnjaci) analizirali su popis jasenovačkih žrtava Javne-ustanove Spomen-područje Jasenovac i pokazali da se radi o masovnoj prijevari budući da jasenovački popis sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba koje su stradale drugdje, preživjele su rat ili nisu ni postojale, a sadrži i desetke tisuća podataka koji su statistički nepouzdani ili praktički nemogući.
Knjiga ima 792 stranice, 1258 fusnota i 16 slika.
Nakon Uvoda knjiga je podijeljena na osam dijelova: “Tvornica mitova”, “Poznati kao lažne jasenovačke žrtve”, “Statistika”, “Izvori”, “Narodi”, “Promjene”, “Prosvjetljenje” i “Na kraju”.
Na početku Uvoda pojašnjeno je zašto knjiga Jasenovački popis – Lažne žrtve.
„Zašto je jasenovački popis najveća prijevara nastala u propaloj komunističkoj Jugoslaviji koja se nastavlja i danas? Zato što se na popisu nalaze tisuće lažnih žrtava. Zato što postoji sustav kojim se u jednom danu 14 tisuća lažnjaka zamijeni istim brojem novih. Taj sustav je naslijeđen od propale Jugoslavije koja je bila tvornica mitova. Apologeti jasenovačkog mita otvoreno priznaju da su godine rođenja jasenovačkih žrtava izmišljene jer se navodno nisu mogli utvrditi točni podatci. Međutim, nisu problematične samo godine rođenja već i godine smrti, mjesta rođenja pa čak i imena i prezimena s popisa jasenovačkih žrtava. Znači na popisu se nalaze izmišljene jasenovačke žrtve. I ne radi se o nekolicini problematičnih jasenovačkih žrtava već o desecima tisuća. Neki nikada nisu ni postojali, a dio su oni koji su preživjeli rat ili oni koji su stradali ili umrli negdje drugdje, a ne u Jasenovcu ili Staroj Gradiški“ (str. 16.)
„Zašto ova knjiga?
Zašto je bilo potrebno napisati ovu knjigu? Zato što se istina mora znati. Mit o Jasenovcu kao mjestu na kojem su „genocidni Hrvati“ planski ubijali na stotine tisuća ili po trenutnoj rezervnoj inačici toga mita, desetke tisuća ljudi, služio je u komunističkoj Jugoslaviji, a i danas služi različitim interesnim skupinama, za političko i ekonomsko pokoravanje Hrvata. Apologeti jasenovačkog mita će fotografijama leševa koji nemaju nikakve veze s Jasenovcem kreirati prividnu stvarnost, odnosno obmanjivati da se radi o prikazu zločina iz Jasenovca. Otkriveni će tvrditi da lažne fotografije nisu dokaz da se zločin nije dogodio. Točno. Međutim, lažne fotografije su dokaz da nemaju dokaza da se zločin dogodio. Postavlja se pitanje zašto lažne fotografije iz Jasenovca? Pa zar u Jasenovcu i okolici bar prema jugokomunističkoj dogmi nema na stotine jama sa stotinama tisuća ubijenih? Trebalo bi biti na tisuće fotografija i to ne onih gdje su ubijene „logorašice“ u salonskim cipelama s visokom petom. Pa nisu valjda svi logoraši završili u Goldsteinovim fantomskim drobilicama kostiju.“ (str. 19.)
Mrežni popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba za koje se nedvosmisleno može pokazati da nisu stradale u Jasenovcu. Primjenom inženjerskih metoda iz znanosti o podacima došlo se do rezultata koji ne ovise o subjektivnim interpretacijama, nego su utemeljeni na činjenicama i postignuti su pouzdanim metodama, a ne proizvoljnim nagađanjima. Autori su koristili metode masovne usporedbe javno dostupnih baza podataka, ali i ciljanih dubljih obrada specifičnih slučajeva. Time je ujedno svima omogućena provjerljivost podataka i dokaza o Jasenovcu kao masovnoj prijevari.
Ne radi se o slučajnim pogrješkama već o namjernom plasiranju laži i nametanju kolektivne krivnje hrvatskom narodu („genocidni Hrvati“). Manipulacije s popisom žrtava, stalna „revizija“ popisa koja tijekom godina povećava broj žrtava (59.000 žrtava 1964., danas oko 83.800 žrtava! Tijekom komunističke vlasti rađena su sondiranja, istraživanja i iskapanja te su nađeni posmrtni ostatci samo za 725 žrtava!
Dakle, nađeni su posmrtni ostatci za samo 725 žrtava!
Tijekom komunističke vlasti broj žrtava povećavao se, a i danas se povećava!? Broj žrtava povećan je za 42% u odnosu na lažnu inačicu iz 1964. godine. U odnosu na popis iz 1964 godine broj Židova uvećan je za 41%, broj Srba uvećan je za 42%, a broj Roma uvećan je za više od 1100%!
Oko 89% podataka je lažno ili problematično!
Skoro svi rezultati objavljeni u knjizi su ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka.
Treba pojasniti da autori nisu utvrđivali broj žrtava u radnom logoru Jasenovac već su se bavili popisom žrtva JUSP Jasenovac i dokazali da je njihov popis lažan. Do istih zaključaka došao je i matematičar prof. dr. sc. Neven Elezović koji je objavio znanstveni članak: “TVOR: Finding Discrete Total Variation Outliers Among Histograms”.
Unatoč neoborivih dokaza o lažnom popisu jasenovačkih žrtava komunistički potomci, koji danas vode Hrvatsku, i dalje podržavaju laži o broju žrtava u ustaškom logoru Jasenovac. Sramotno je da država Hrvatska godišnje daje pola milijuna eura Javnoj ustanovi Spomen područja Jasenovac za širenje laži o ustaškom logoru i o „genocidnim Hrvatima“.
Hvala autorima na trudu i dokazima da je jasenovački popis JUSP-a Jasenovac masovna prijevara. Knjiga je potvrdila istraživanja povjesničara o lažnom jasenovačkom mitu kojeg su stvorili komunisti i četnici s ciljem blaćenjem hrvatskog naroda.