Dogodilo se na današnji dan, 5. srpnja

by | srp 5, 2024 | Dogodilo se na današnji dan

1858. Umro je Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas (Karlovac, 19. V. 1821. – Karlovac, 5. VII. 1858.) bio je hrvatski slikar.

 

1891. Rodio se Tin Ujević

Tin (Augustin) Ujević (Vrgorac, 5. VII. 1891. – Zagreb, 12. XI. 1955.) bio je hrvatski književnik, pjesnik (vidi 12. studenoga).

 

2007. Umro je Marko Babić

Marko Babić (Vukovar, 16. II. 1965. − Zagreb, 5. VII. 2007.) bio je legendarni hrvatski branitelj Domovinskog rata i pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Posmrtno je promaknut u čin brigadnog generala.

 

 

1858. Umro je Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas (Karlovac, 19. V. 1821. – Karlovac, 5. VII. 1858.) bio je hrvatski slikar.

Školovao se u Italiji (Firenca, Siena i Rim). U Rimu je isprva bio pod utjecajem nazarenaca (Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke, Marta se tuži Kristu), potom razvija vlastiti stil (Rimljanka s lutnjom, Rimska pučanka). Vrativši se u Karlovac (1848.) slikao je portrete, likove i žanr-prizore iz pučkoga života (Portret Stjepka Ljuboja Lopašića, Slunjanka, Trgovac iz Sinja, Oproštaj serežana). Kratko vrijeme (1849–51.) bio je učitelj na Risarskoj školi u Zagrebu, kada je nastao portret pjesnika Stanka Vraza. God. 1851. odlazi u Bosnu, gdje je portretirao Omer-pašu Latasa i njegovu kćer.

U posljednjem razdoblju života naslikao je portrete koji se ubrajaju u njegova najvrsnija ostvarenja (Ana Krešić, Mijo Krešić, Dječak, Alojz Duquenois, Jozefina Barac-Bernardić).

Slikao je od sakralnih tema do portreta po kojima je ostao poznat. Obilježio je hrvatsku umjetnost 19. stoljeća. Bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Zbog nesretne ljubavi i melankolije u koju zapada, bez novca i razumijevanja, najprije se pokušao ubiti za boravka kod biskupa Strossmayera u Đakovu, što mu je kasnije i uspjelo. Život je žavršio samoubojstvom, utopio se u Korani.

 

 

2007. Umro je Marko Babić

Marko Babić (Vukovar, 16. II. 1965. − Zagreb, 5. VII. 2007.) bio je legendarni hrvatski branitelj Domovinskoga rata i pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Posmrtno je promaknut u čin brigadnog generala.

Nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. Uoči velikosrpske agresije na Hrvatsku, u travnju 1991. godine, vraća se u Vukovar  i priključuje hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti.

Na Trpinjskoj cesti uništio je 14 neprijateljskih tenkova. Organizirao je uspješnu protuoklopnu borbu u zoni odgovornosti Treće bojne, posebno protuoklopne vodove „Žuti mravi“ i „Pustinjski štakori“. Nakon pogibije Blage Zadre, preuzeo je zapovijedanje Trećom bojnom. Nakon sloma obrane Vukovara priključio se Petoj brigadi Hrvatske vojske i borio na drugim bojištima. Hrvatsku vojsku napustio je 1997. godine.

Roditelji Marka Babića odvedeni su 14. rujna 1991. godine iz Vukovara i ubijeni u Boboti.

Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem producirao je dokumentarac Heroji Vukovara. Na poticaj Mladena Pavkovića, UBIUDR Podravka mu je 2012. godine dodijelila posmrtno priznanje − Junak hrvatskog Domovinskog rata. Dobio je i druga priznanja. Po njemu je nazvana Srednja strukovna škola u Vukovaru te Središte za razvoj vođa u Udbini.

Umro je u 42-oj godini života. Pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja 7. srpnja 2007. godine.

 

 

 

Nadnevak nije poznat

 

1479. Umro je Lucijan Vranjanin

Lucijan Vranjanin (Zadar ili Vrana kraj Zadra, između 1420. i 1425 – Pesaro, 1479) bio je hrvatski graditelj i teoretičar arhitekture.

U Urbinu je za istaknutoga državnika i mecenu Federica da Montefeltra izgradio vojvodsku palaču (1467–72). To njegovo najvažnije i jedino sačuvano graditeljsko ostvarenje važno je u razvoju renesansne arhitekture, koji obilježava prijelaz iz ranorenesansnoga načina građenja u zrele, bogatije raščlanjene oblike visoke renesanse. Kao autor slika idealnih renesansnih gradova s pravokutnom mrežom ulica, renesansno oblikovanih hramova i palača stvorio je prvu viziju novovjekovnoga grada i izradio malu antologiju tipova pročelja. Snažno je utjecao na kasnorenesansne i manirističke graditelje (D. Bramante, A. da Sangallo ml., Giulio Romano).

 

 

1527. Umro je Ludovik Crijević Tuberon

Ludovik Crijević Tuberon (Dubrovnik, 17. X. 1458. – Dubrovnik, VI. 1527.) bio je benediktinac hrvatski latinist, hrvatski povjesničar.

Školovao se u rodnome gradu, u Parizu izučavao književnost, filozofiju, matematiku i teologiju. Nakon povratka u Dubrovnik 1483. ili 1484. stupio u benediktinski red. Od 1485., u gotovo potpunoj osami, živio kao redovnik na otočiću Sv. Andriji, 1502. postavljen je za opata samostana sv. Jakova u Višnjici te je na toj dužnosti ostao do smrti.

Glavno je Tuberonovo djelo Zapisi o svom vremenu (Commentarii de temporibus suis) u jedanaest knjiga, objavljeno prvi put 1603., a zatim nekoliko puta pretiskano. Ovo povijesno djelo obuhvaća razdoblje od smrti kralja Matije Korvina (1490.) do smrti pape Lava X. (1521.) te predstavlja prvorazredni izvor za razdoblje Jagelovića u Ugarskoj (1440. – 1444. i 1490. – 1526).

Crijevićeva rasprava O podrijetlu, običajima i podvizima Turaka (De Turcarum origine, moribus et rebus gestis) objavljena je 1590., a 1790. tiskan je njegov pregled povijesti Dubrovnika pod naslovom O podrijetlu i razvoju dubrovačkoga grada (De origine et incremento urbis Rhacusanae). Oba su djela zapravo odlomci iz Zapisa.