Knjiga “Kosinjska tiskara – povijesna, informacijska i kartografska studija” predstavlja povijesnu, informacijsku i kartografsku studiju koja je nastala iz doktorskog rada u području srednjovjekovne povijesti. Autor je dr.sc. Ivan Mance, magistar informacijskih znanosti i doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je 2023. godine s temom: Hipoteza o Kosinjskoj tiskari – informacijsko-povijesna analiza. Knjiga obrađuje Kosinj i njegovo kulturno i povijesno značenje u pretpostavljenom radu prve hrvatske glagoljske tiskare.
Knjigu (750 str.) objavio je nakladnik Kvaka iz Velike Gorice. Ona je produkt prikupljanja povijesnih izvora i njihove kontekstualizacije kroz višegodišnji rad na problematici hrvatske inkunabulistike. Radi se o knjizi koja rasvjetljava prvorazredno kulturno-povijesno pitanje o mjestu tiskanja naše prve tiskane knjige, glagoljskog Misala po zakonu rimskoga dvora, otisnutog 22. veljače 1483. Danas taj datum slavimo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva te dan Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Dakle, na samom kraju 15. stoljeća u Kosinjskoj su tiskari najvjerojatnije otisnuti: Misal po zakonu rimskoga dvora, tzv. Prvotisak, čije tiskanje je dovršeno 22. veljače 1483. godine te Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1490. godine.
Kosinj i Kosinjska tiskara sinonim su vrhunske razine hrvatske srednjovjekovne kulture, intelekta i pismenosti kojima su Hrvati stajali uz rame s najnaprednijim narodima Europe i svijeta.
Prof. dr. Josip Jurčević istaknuo je da prva hrvatska knjiga ima identitetski i povijesni značaj. Tiskana je na hrvatskom pismu, hrvatskoj glagoljici. Ni veliki i etablirani narodi u Europi u to vrijeme nisu imali svoje pismo, a Hrvati su ga imali (hrvatsku glagoljicu). “Kosinjska tiskara, zanimljiva je ne samo kao početak tiskarstva nego i stožer hrvatskog identiteta”. Bilo je to “unikantno opće civilizacijsko postignuće” Hrvata i njihov “identitetski dragulj”.
Prof. dr. Josip Jurčević ispričao je s kakvim se sve poteškoćama susretao autor kada je obznanio da želi istražiti Kosinjsku tiskaru, naišao je na visoke zidove ali dr. Mance je bio uporan i uspio je razbiti teoriju da je Misal po zakonu rimskog dvora tiskan u Veneciji.
Dr. Manceu htjeli su zabraniti, njegovo ustavno i ljudsko pravo, znanstveno propitivanje o Kosinju kao mjestu tiskanja prva hrvatske knjige jer je jugokomunistički režim brisao hrvatski identitet i podupirao teze za koje nije imao nikakvih dokaza.
„Za razumijevanje šireg kulturnog i hrvatskog identitetskog značenja prve hrvatske inkunabule i prve hrvatske tiskare dostatno je navesti da se radi o prvom nelatiničnom tiskanom misalu u Europi, a da su Hrvati tiskali „inkunabule na tri jezika i dva pisma“.
Autor dr. sc. Ivan Mance pojasnio je da se više od 16 godina bavi poviješću Kosinja, da je njegov otac bio rođeni Kosinjanin pa je bavljenje Kosinjem i Kosinjskom tiskarom za njega bilo pitanje njegova identiteta.
Dr. Mance je u svom izlaganju istaknuo ulogu računalne tehnologije kojom se koristio. Kombinirajući klasičnu povijesnu znanost s informatikom i kartografijom, autor utemeljeno i argumentirano potvrđuje tezu o prvoj hrvatskoj tiskari u Kosinju krajem 15. stoljeća, iz koje je izašla prva hrvatska tiskana knjiga “Misal po zakonu rimskog dvora” 1483. godine, koja je bila prva tiskana knjiga uopće na nelatiničnom pismu (tiskana je na hrvatskoj glagoljici).
Kosinj nikada nije, u bivšoj Jugoslaviji, bio prihvaćen kao mjesto tiskanja prve knjige. Navodilo se 8 različitih lokacija tiskanja prve hrvatske knjige: Venecija, Rim, Senj, Kosinj, Modruš, Roč u Istri, Izola u Istri i Istra općenito.
“Nakon mnogih proučavanja, jedini je Kosinj ispunjavao tablicu da je imao pozitivne rezultate, a svi ostali samo su imali prazne pretpostavke”. Mance je istaknuo kako u prvoj tiskanoj knjizi dolaze slijepi otisci (tisak bez boje). “Prvi hrvatski tiskar koji je radio na tiskanju Misala po zakonu rimskoga dvora bio je rođeni Kosinjanin, Ambroz Kacitić od plemena Kolunića, koji je ostavio svoj potpis i druge informacije u svim slijepim otiscima koji dolaze u hrvatskom Prvotisku”.
Dr. Mance je uz pomoć informatičke znanosti i njenih instrumenata uspio dešifrirati vješto skrivene, ali za rezultat njegovog istraživanja, izuzetno važne informacije. “Kosinj dolazi na čak 225 povijesnih karti od prvog prikaza na kartama 19. stoljeća. I ne postoji grad ili mjesto u Hrvatskoj koje je prikazano na tako velikom broju povijesnih karti. Osim toga, pišući moju knjigu Kosinjska tiskara, u svom sam istraživanju i povijesno, informacijskoj i kartografskoj studiji koristio čak 790 izvora literature, što pisanih što digitalnih, kao gotovo nitko meni poznat dosad kako bi svojim argumentima i svojom metodologijom bio uvjerljiv i uspješan”,
Autor je zahvalio hrvatskom književniku prof. Zvonimiru Kulundžiću koji je prije 60 godina iznio tezu o Kosinju kao mjestu tiskanja prve hrvatske knjige. Kulundžić je tezu o Kosinju kao mjestu tiskanja prva hrvatske knjige objavio u svojoj knjizi: “Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskoga juga”.
Slijepi tisak (utisnuta slova bez boje) javnosti predstavio je prvi književnik Zvonimir Kulundžić, on je pozicionirao đakona Ambroza (Broza) Kacitića kao osobu koja je u Prvotisku ostavila svoj potpis. Autor je od više stotina mogućih kombinacija slova ovim postupkom pokazao kako u tom slijepom tisku može dimenzijama stajati njih desetak, a dodatnom analizom kontura vidljivog dijela na poziciji slova RO pokazao je da se s velikom vjerojatnošću radi upravo o paru slova RO. Ovime je Mance osnažio čitanje i interpretaciju Zvonimira Kulundžića, glede potpisa u tom slijepom tisku.
Sustavnim pristupom u analizi svih slijepih otisaka u Prvotisku, pri čemu je mnoge od njih autor prvi prikazao, iznosi nova saznanja o mogućem radu naše prve tiskare, opet zahvaljujući primjeni metoda informacijskih znanosti. Možemo zaključiti kako se pitanje lokaliteta/ubikacije prve hrvatske tiskare, a time i lokaliteta tiskanja hrvatskog Prvotiska smatra još uvijek otvorenim, međutim knjiga Ivana Mancea „Kosinjska tiskara – povijesna, informacijska i kartografska studija“ kroz sustavnu i sveobuhvatnu informacijsko-povijesnu analizu svih racionalnih i primjenjivih hipoteza donosi realnu tezu o Kosinju kao lokaciji naše prve tiskare.
Slijepi tisak dolazi u svim primjercima naše prve tiskane knjige uvijek istog sadržaja te identičnog broja otisnutih znakova, a koji se nalazi na pet različitih stranica Prvotiska, u devet pozicija – ukupno 340 znakova? Je li kroz njih Ambroz Kacitić ostavio svoj potpis i trag u našem Prvotisku, koristeći metodu svojevrsnog srednjovjekovnog kodiranja?
Dr. Ivan Mance prikupio je i analizirao golemu količinu relevantnih rukopisa, povijesnih karata, članaka i drugih izvora iz svih većih svjetskih biblioteka i arhiva u kojima su navedeni izvori dostupni u digitaliziranom obliku. U knjizi su, osim metoda informacijske znanosti, korištene i metode povjesnice, pa je istraživana tema i povijesno kontekstualizirana na znanstveni način.
Istraživanjem su obuhvaćene i kritički analizirane te uspoređivane sve dosadašnje teze o mogućim lokalitetima prve tiskare u Hrvata (Venecija, Izola, Roč, Modruš, Kosinj). Posebno je, u zaključnom dijelu knjige, zanimljiv i jasan kratki usporedni tablični prikaz navedenih lokaliteta prema dvanaest ključnih zajedničkih pokazatelja. Na temelju svega je u knjizi opravdano zaključeno kako je Kosinj jedini i to uvjerljivo „najutemeljeniji kao lokalitet naše prve tiskare“, jer „zadovoljava sve predložene pokazatelje“, dok Roč zadovoljava samo dva pokazatelja, Venecija i Izola po jedan opći pokazatelj, a Modruš nijedan pokazatelj.
Zbog svega navedenoga, knjiga Ivana Mancea – Kosinjska tiskara – je iznimno vrijedan znanstveni doprinos, s jedne strane, znanju o počecima tiskanja hrvatskih inkunabula te, s druge strane, primjeni informacijske znanosti i tehnologije u istraživanjima starijih povijesnih razdoblja.
Neka se zna!