7. lipnja
• 1991. Tenkovi JNA divljali su po osječkim ulicama.
• 1992. Operacija Lipanjske zore (od 7. do 26. lipnja 1992.). HVO i HV (dragovoljci) krenuli u operaciju oslobađanja obala Neretve i općine Mostar od JNA.
1992. Vojna operacija Lipanjske zore
Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Akcijom je zapovijedao Janko Bobetko (zapovijednik južnog bojišta) i Jasmin Jagnjac (zapovjednik Općinskog stožera HVO-a Mostar).
Operacija je uspješno završena 26. lipnja oslobođenjem doline Neretve, pri čemu je pod kontrolu vraćeno 1.800 četvornih kilometara teritorija. Bila je to prva pobjeda nad srpskim agresorima u BiH te se smatra kao prekretnica u ratu u Bosni i Hercegovini. Također, većina vojnih analitičara smatra da je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija.
Zločin Armije BiH u Krpeljićima, 7. lipnja 1993.
Bošnjačko-muslimanske snage su 7. lipnja 1993. godine u selu Krpeljići (kod Travnika) ubili 7 hrvatskih civila. Tijela ubijenih Hrvata pronašao je UNPROFOR te ih pokupio i prebacio u Guču Goru te pokopao u crkvenom dvorištu. Zločin se dogodio istoga dana kada i zločin u Čuklama.
Armija BiH izvršila je zločine i u: Čuklama, Gučoj Gori, Brajkovićima, Orašcu, Ovnaku i Podovima.
Koordinirani napad na području Travnik – Zenica izveli su u lipnju 1993. godine 3. korpus “Armije BiH” pod zapovjedništvom Envera Hadžihasanovića, Sedma muslimanska brigada pod zapovjedništvom Šerifa Patakovića (u čijem je sastavu bio i odred El Mudžahid), 306. brdska brigada i 17. krajiški korpus.
Za zločine nad Hrvatima općine Travnik odgovarao je samo Abdulahim Maktoufa i to za nezakonito pritvaranje civila u prvi mudžahedinski kamp Orašac.
U rješenju Tužiteljstva BiH navedeno je kako je istraga obustavljena zbog “nedovoljno dokaza” da su dvojica pripadnika tzv. Armije RBiH 8. lipnja 1993. na području Guče Gore počinili kaznena djela ratnih zločina.
U optužnici Haaškog suda protiv Rasima Delića, uvršten je samo Travnik kao općina iz koje je hrvatsko stanovništvo protjerano. Međutim, Deliću se po zapovjednoj odgovornosti sudilo samo za strijeljanja hrvatskih civila u Bikošima pored Guče Gore.
Enver Hadžihasanović i Amir Kubura su prvotno optuženi i za zločine nad hrvatskim civilima u Bugojnu, Travniku, Kaknju, Varešu i Zenicu no drugostupanjskom presudom oslobođeni su tih navoda optužnice i u konačnici su odgovarali samo za kršenja Ženevskih konvencija i zatvaranja hrvatskih i srpskih civila u logoru “Muzička škola” u Zenici.
Napad na samostan
Podsjetimo, hrvatsko stanovništvo Guče Gore prije samog napada 8. lipnja 1993. godine protjerano je u Novu Bilu, Vitez i Busovaču. Nakon što se gučogorska brigada HVO-a “Frankopan” predala, UNPROFOR je civilno stanovništvo izveo u Novu Bilu. Tijekom napuštanja sela, pod nadzorom UNPROFOR-a, tzv. Armija RBiH pucala je na kolonu civila. Da nije bilo UNPROFOR-a tzv. Armija RBiH bi izvršila novi pokolj civila.
Za navedene zločine nad Hrvatima travničke općine nitko nije odgovarao!
Srpski zločini u općini Konjic
Srbi su u općini Konjic ubili (tijekom 1992. godine) 4 pripadnika HVO-a i dva civila.
Izvor: Davor Marijan i suradnici.