5. listopada
• 1991. Odlučujuća bitka za Nuštar. Odlučujuća bitka za Nuštar, veliko selo između Vinkovaca i Vukovara, u Domovinskom ratu vodila se 5. listopada 1991. godine. Svakodnevni napadi na selo počeli su još u srpnju danonoćnim granatiranjem te je Nuštar kroz nekoliko mjeseci skoro potpuno spaljen i razrušen. Unatoč tome Nuštar nikada nije pao, a malobrojni i slabo naoružani branitelji uporno su odbijali kontinuirane napade. Uz to uspijevali su i pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja tzv. kukuruznog puta i pada Marinaca 1. listopada 1991.
• 1991. Nastavljeni topnički napadi na Dubrovnik, na njegovu povijesnu jezgru koja je bila pod zaštitom UNESCO-a
• 1991. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman obratio se javnosti i pozvao na obranu Domovine.
• 1991. Branitelji osvojili vojarnu JA „Lola Ribar“ u Karlovcu. JA je u Karlovcu imala 26 vojarni i skladišta , Srbi su Karlovac zvali Kordungrad ili Kordunovac.
• 1993. Vijeće sigurnosti produljilo mandat UNPRPFOR-u.
1991. Odlučujuća bitka za Nuštar
Odlučujuća bitka za Nuštar, velikom selu između Vinkovaca i Vukovara, u Domovinskom ratu dogodila se 5. listopada 1991. godine. Svakodnevni napadi na selo počeli su još u srpnju danonoćnim granatiranjem te je Nuštar kroz nekoliko mjeseci skoro potpuno spaljen i razrušen. Unatoč tome Nuštar nikada nije pao, a malobrojni i slabo naoružani branitelji uporno su odbijali kontinuirane napade. Uz to uspjevali su i pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja tzv. kukuruznog puta i pada Marinaca 1. listopada 1991.
Nakon pada obližnjeg Cerića 2. listopada 1991. godine, obruč oko Nuštra se sve više stezao te su snage JNA i srpskih paravojnih postrojbi krenule u odlučujući napad. U popodnevnim satima 3. listopada napad je počeo tenkovskim udarom iz smjera Marinaca. Agresori su se uspjeli probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz velike gubitke. Nakon pregrupiranja JNA je spomenutog 5. listopada zasula Nuštar teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava (bačena je čak i aerosolna bomba). Nakon toga na selo je krenula 252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim postrojbama, a branilo ga je oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi. Napad se odvijao iz smjera Marinaca, Henrikovaca i Cerića, a žestoke borbe počele su se voditi već na prilazima selu. Nakon teških borbi JNA i četnici su se tijekom poslijepodneva probili do centra sela, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. U bitku su se tada uključila dva hrvatska tenka T-55 te je uslijedio žestoki protuudar. Neprijatelji su do kraja dana izbačeni iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje. Nakon toga dana neprijatelj više nikada nije ušao u Nuštar, unatoč još nekoliko pokušaja.
O nuštarskoj bitci snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova.
Srpski zločin u Čorcima
U listopadu 1991. godine Martićevci i srpske paravojne postrojbe ubile su 6 hrvatskih civila u zaselku Čorci kod Vrhovina.
Čorci su bili hrvatski zaselak od 19 kuća i 30-ak stanovnika, mahom starijih osoba. Kuće u zaselku gađali su zapaljivim streljivom iz središta Vrhovina. Srpske postrojbe spalile su ovaj hrvatski zaselak 4. listopada 1991. Dio mještana je izbjegao, a oni koji su ostali ubijeni su. Ukupno, u razdoblju koje obuhvaća konac rujna i početak listopada 1991., srpske su postrojbe ubile, spalile u vlastitim kućama ili prisilno odvele iz sela pa potom ubile 9 mještana.
Tijela odvedenih mještana nisu pokopali, nego su ih ostavili duboko u šumi na obroncima planine Kapele. Tijela su prepuštena zvijerima, a njihove ostatke pronašli su djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon rata. Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak. Žrtve su pokopane tek 26. studenoga 2002. na mjesnom groblju u Sincu kod Otočca.
Ono što se dogodilo opisano je u presudi jednome od zločinaca (Nenadu Pejnoviću), presuda Županijskog suda u Karlovcu br. K-11/08-127 od 22.04.2009. (Vidi: http://www.centar-za-mir.hr/uploads/vrhovine__pejnovic__presuda.pdf) kojom je za brojne počinjene zločine (paljevine i pljačke kuća, spaljivanje žive žene u kući, te uhićenje i ubojstvo 5 hrvatskih civila – jedne žene i četiri muškarca) osuđen samo spomenuti zločinac i to na 6 godina zatvora.
Nenad Pejnović Nešo je kao pripadnik srpske “milicije” tzv. SAO Krajine, s još nekoliko pripadnika iste formacije, u kasnim popodnevnim satima došao u zaseok Čorci. Tamo su uhitili Martina Čorka, Matu Čorka, Katu Čorak, Stjepana Čorka, Vladimira Čorka, vezali ih i potjerali u postaju “milicije” u Vrhovine, gdje su ih zatvorili u podrum. Sljedećeg dana svi su odvedeni na nepoznato mjesto i pobijeni.
Suđenje koje je uslijedilo gotovo 18 godina poslije, a na kojemu je pred sudsko vijeće izašao samo spomenuti Pejnović, otkrilo je mnoge detalje vezane za ono što se događalo u Vrhovinama i okolici od ljeta do jeseni te ratne 1991. godine.
“Ugroženi svjedok br. 1.” (u vrijeme rata također pripadnik srpske paravojske na ovom području) potvrdio je kako je optuženi Nenad Pejnović skupa s Predragom Baklaićem i Predragom Uzelcem bio u sastavu jedne formacije koja “nije pripadala ni policiji ni vojsci”, da su povremeno izvodili akcije u zaseoku Čorci te često pucali na kuće iz puškomitraljeza, ubacivali eksploziv u dvorišta i letke potpisane s “četnički štab Brezovac”. Tjedan dana prije nego su odveli ljude koje će kasnije pobiti, zapalili su zaseok Čorci.
Zlatko Pinter/Kamenjar.com, Zapisnik sa suđenja, Zdravko Bičak