31. listopada
• 1991. Vojnom akcijom Otkos 10 (Bilogora) od 31. listopada do 4. studenog 1991. godine hrvatske postrojbe oslobodile su prostor Bilogore (oko 270 km2) i stvorile uvjete za djelovanja u smjeru Papuka i Psunja.
• 1991. Zločin u Velikoj Peratovici kod Grubišnog Polja
• 1991. U Dubrovnik uplovio je humanitarni konvoj Libertas (putnički brod Slavija i tridesetak brodova i brodica iz raznih hrvatskih luka); konvoj su predvodili predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić i hrvatski premijer Franjo Gregurić.
Operacija Otkos 10
Operacija Otkos 10 od 31. listopada do 4. studenog 1991. godine.
Nakon izvlačenja dijela bjelovarskog korpusa iz Bjelovara postrojbe korpusa zauzimaju dijelove Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije. Banjalučki korpus je prešao rijeku Savu i zauzeo posavsko područje od Nove Gradiške do Novske. Bjelovarski i banjalučki korpus se spajaju 16. listopada 1991. godine i prijete presijecanju podravske magistrale. Podravska magistrala je jedina cesta koja spaja Slavoniju s ostatkom Hrvatske. Srpsko stanovništvo bilogorskog područja se stavilo na stranu pobunjenika, agresora, s ciljem stvaranja velike Srbije.
Srpska demokratska stranka (SDS) je okupila pobunjene Srbe i uz pomoć JNA izvršila okupaciju hrvatskog teritorija. JNA je naoružala pripadnike SDS-a, obučavala ih, štitila ih i pomagala pri osvajanju naselja u zapadnoj Slavoniji kao i u drugim područjima Hrvatske. Hrvatski branitelji nisu imali oružja ni streljiva da se suprostave naoružanim Srbima i JNA pa su pobunjeni Srbi okupirali sela, naselja i gradove. Pri okupaciji hrvatskog teritorija su počinili mnogobrojne zločine, prognali stanovništvo, izvršili pljačku privatne i državne imovine te izvršili mnogobrojna razaranja sela i gradova. Nakon zauzimanja vojarni JNA (vojarni u Virovitici, Daruvaru i Križevcima), sredinom rujna, hrvatski branitelji su došli do oružja i streljiva pa su se mogli suprostaviti agresoru iako su bili slabije naoružani.
Da bi spriječili presijecanje podravske magistrale i cijepanje Hrvatske postrojbe Hrvatske vojske su izvele operaciju Otkos 10 kojom su oslobodili dio Bilogore, oslobodili su oko 300 četvornih kilometara. Bila je to vrlo važna pobjeda Hrvatske vojske. Spriječeno je cijepanje Hrvatske i dovođenja istočne Slavonije u još teži položaj, te povoljniji položaj za obranu Pakraca i Lipika. .
Operaciju Otkos 10 su izvršile postrojbe: 127 brigada ZNG-e ( HV-a), postrojbi specijalne policije Bjelovar; protudiverzantske satnije Bjelovar; 52. samostalnog bataljuna ZNG Daruvar, 57. samostalni bataljun ZNG-a Grubišno Polje, Odred narodne zaštite Grubišno Polje, Tenkovski vod 105. brigade Bjelovar, 19. mpoad Virovitica, Koprivnička satnija dragovoljaca.
Operacijom Otkos 10 je otvorena prometnica Grubišno Polje – Virovitica, pomoglo se očuvanju Virovitice, Grubišnog Polja, Bjelovara i Daruvara od daljnjeg razaranja te progona hrvatskog stanovništva iz njihovih domova. Operacijom je poljuljan moral neprijatelja, došlo se do oružja i streljiva a zarobljeni vojnici su korišteni za razmjenu hrvatskih vojnika i civila.
Operacija Otkos 10 je imala i drugu fazu, (radnog naziva “Ledina”), koja je bila odgođena zbog postignutog primirja. U Hagu (5. studenog) se održavala Mirovna konferencija o Jugoslaviji i postignut je dogovor o prekidu borbenih djelovanja. Agresor je čestim diverzantskim akcijama kršio dogovor pa je druga faza operacije Otkos 10 započela 5-ti prosinca 1991. godine i trajala je 10 dana. Oslobođeno je dodatnih 600 četvornih kilometara hrvatskog teritorija i ovladalo se prometnicom Veliki Bastaji – Koreničani – Miokovićevo.
Foto: vojna povijest
Zločin u Velikoj Peratovici kod Grubišnog Polja
U peratovičkom podrumu mučeni su i ubijeni civili: Božidar Jakopec, Petar Kramar, Mato Petek, Željko Seleši i Franjo Šokec. Ubili su ih 31. listopada 1991. godine Bogdan i Boro Trbojević (pripadnici samozvanog “Bilogorskog odreda”).
Županijski sud u Bjelovaru je 1993. godine osudio Trbojevića, u odsutnosti, na 20 godina zatvora. Naknadno je temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustupilo “slučaj Trbojević” srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine koje je Boru Trbojevića osudilo na 10 godina zatvora. Bogdanu Trbojeviću nije suđeno jer je u međuvremenu preminuo.
U srbijanskoj presudi, između ostalog stoji:
“Neutvrđenog dana polovicom kolovoza 1991. godine okr. Trbojević Boro je kao pripadnik iste formacije počeo obavljati dužnost stražara u uspostavljenom zatvoru za civile – taoce u školi u Velikoj Peratovici i tu dužnost je obavljao sve do 31.10.1991.godine kada je nakon oružanog sukoba „Bilogorski odred“ napustio Veliku Peratovicu. Tijekom tog perioda za vrijeme obavljanja dužnosti stražara okr. Trbojević je sudjelovao u fizičkom zlostavljanju više zatvorenih civilnih osoba među kojima i u zlostavljanju R.V, Š.V, M.B. i Š.V, a na dan napuštanja Velike Peratovice okr. Trbojević Bora je zajedno sa sada pok. Trbojević Bogdanom, koji je bio upravnik u istom zatvoru i još jednim NN stražarom, sudjelovao u ubojstvu civila – zatočenika Željka Selešija, Božidara Jakopeca, Petra Kramara, Franje Šokeca, Mate Penteka, na taj način što su sa nekoliko rafala iz automatskog oružja kalibra 7,62 mm pucali u sve njih kao i u Š.V, kojom prilikom su ova lica zadobila smrtonosne povrede od kojih je kod njih odmah nastupila smrt, dok je V.Š. ostao nepovrijeđen jer se zaklonio iza jednog zida u zatvorskoj prostoriji u podrumu škole.”
Izvor: Borna Marinić, Hina/portal.hr
1991. U Dubrovnik uplovio konvoj Libertas
31. listopada 1991. u Dubrovnik uplovio je humanitarni konvoj Libertas (putnički brod Slavija i tridesetak brodova i brodica iz raznih hrvatskih luka); konvoj su predvodili predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić i hrvatski premijer Franjo Gregurić. Brodovi su nosili dugo očekivanu pomoć okupiranom Dubrovniku, koji je bio pod pomorskom blokadom Jugoslavenske ratne mornarice još od 17. rujna te godine. Inicijativu za probijanje pomorske blokade i dostave neophodne humanitarne pomoći iscrpljenim stanovnicima i izbjeglicama u Dubrovniku pokrenuli su u Zagrebu Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica Hrvatska. Među suorganizatorima bila je i Branka Šeparović (novinarka HRT-a) i poznati humanitarni djelatnik dr. Slobodan Lang, a cijela akcija nazvana je Konvoj Libertas. Rijeka je bila organizacijski i logistički centar za prikupljanje pomoći. Iz Rijeke je trajektom Slavija 28. listopada 1991. godine krenuo humanitarni konvoj za Dubrovnik.
U Splitu mu se priključio Stipe Mesić, tada predsjednik Predsjedništva SFRJ te tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić i više poznatih osoba iz političkog, društvenog i kulturnog života. Tijekom plovidbe konvoju se samoinicijativno priključuju turistički brodovi, koče, jedrenjaci, remorkeri i brojna manja plovila iz svih krajeva Jadrana, pa već drugog dana konvoj broji nekoliko desetina raznih plovila.
Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj kod Mljetskog kanala i zapovjedila da se brodovi vrate. Pregovori s jugo-mornaricom, tijekom kojih su predstavnici JRM tražili da se ostali brodovi i plovila vrate nazad, a da Slavija ide u crnogorsku luku Zelenika, traju do kasno u noć. JRM je na koncu popustila, pretresla brodove i dopustila uplovljavanje konvoja u Dubrovnik. U ranim jutarnjim satima iz dubrovačke luke Gruž u susret Konvoju Libertas isplovljavaju gliseri Odreda naoružanih brodova te nakon pola sata uvode svih 29 brodova, brodica i ostalih plovila u luku u kojoj im je dobrodošlicu poželjelo oko 1000 stanovnika Dubrovnika