30. kolovoza
• 1990. Ustavni sud RH poništio je odluku tzv. srpskih općina o osnivanju zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like (zapravo srpske zajednice)
• 1991. Održan je prosvjed građana ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu, hrvatski intelektualac Vlado Gotovac održao je govor.
• 1991. Srpski teroristi napali su policijsku postaju na Plitvicama, protjerali hrvatske policajce te okupirali Nacionalni park Plitvice.
• 1991. U Vinkovcima zaustavljen vlak s oružjem, Zaustavljen vlak sa sanitetskom opremom u Slavonskom Brodu
• 1991. Vlada RH donijela uredbu o osnivanju Ureda za prognanike u RH
Govor Vlade Gotovca pred komandom V-te armijske oblasti
„Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.
Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji, jer su uništavali tuđe obitelji.
Stojimo ovdje dragi Zagrepčani, znate li pred kojom zgradom? Pred “Hrvatskim radišom”, sazidanim da bi hrvatski đaci i sirotinja se školovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjevši naše svete zgrade, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da će uzeti ono što je njihovo. Oni nam govore da će odlazeći ostaviti iza sebe pustoš. A mi znamo da će se vratiti jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali. Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni će kažu ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisuće godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove palače, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da će nam uništiti. Neka unište svoje, ali lako im je, ne trebaju uništavati jer ništa od toga ni nemaju.
Ono što oni žele, zapamtite dobro, žele nas izjednačiti sa sobom, žele da budemo divlji kao oni, žele da nemamo ništa kao oni, žele da budemo ubojice kao oni, žele da nemamo morala kao oni, žele da sjedimo u tuđim domovima i u tuđim gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!
Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uopće o ljudima, koji sjede u tuđim kućama, koji se griju na tuđim ognjištima, koji žive u tuđim zgradama, koji uživaju tuđi novac i tuđi kruh, i usuđuju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga čovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poniženja, umrli bi od onoga od čega svaki pošten čovjek umire kad je pogriješio. Ali demoni se kroz povijest provlače kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je došla definitivna. Ono što je umrlo u Moskvi, umrijet će i ovdje, ono što umire sa ruskim generalima, umrijet će i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek će ostati jedno pero i uvijek će netko reći: ne. Ostat će hrvatski narod, ostat ćemo ovdje sa stotinama, sa tisućama pera, da pokažemo koliko smo i kako kroz ovu povijest učinili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna strašila kao oni koji nam tvrde da nas štite. Od koga nas štite u našoj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje ćemo se od njih snać´. Neka nas puste na miru, mi ćemo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.
I napokon, vi majke i vi žene, koje ste tu došle u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi održan vi još jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je muško i ona koja je žensko, prožeta istim veličanstvenim načelom ljubavi i dostojanstva. I zato sam počeo s tim da vas volim i zato sam počeo s tim da rađe s vama umirem nego sa ovima živim. I znam, sasvim sigurno znam da ću u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom živjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.
A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji nismo naoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu.
Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim.
Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli!“
30. kolovoza Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu
Diljem svijeta 30-og kolovoza obilježava se Međunarodni dan nestalih osoba. Međunarodni dan nestalih osoba u Republici Hrvatskoj obilježava se od 2002. godine, a odlukom Hrvatskog sabora od 2019.godine 30. kolovoza obilježava se i kao Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu.
Hrvatski Crveni križ kao dio svjetske mreže Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca provodi aktivnosti službe traženja nestalih osoba. Krajem 1991. godine u Hrvatskom Crvenom križu bilo je pokrenuto više od 18.000 zahtjeva za traženje nestalih osoba. Tijekom vremena mnogi zahtjevi su riješeni, danas je u Hrvatskom Crvenom križu više od 2.900 zahtjeva za traženjem nestalih osoba.
Otvoreno je još uvijek 1.949 zahtjeva koja se odnose na razdoblje Domovinskog rata – 1.589 zahtjeva za traženje osoba za koje obitelji nemaju vijesti o njihovoj sudbinu i 360 osoba za koje se zna da su smrtno stradale, ali nije poznato gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci.
Pored Hrvatskog Crvenog križa u službi traženje sudjeluje i Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatski branitelja koja je usmjerene na pronalazak osoba nestalih u Domovinskom ratu, kao i žrtava Drugog svjetskoga rata i poslijeratnoga razdoblja.
Središnje obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba i Dana sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu održat će se ove godine u Varaždinu u organizaciji Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja. Suorganizator obilježavanja je Udruga obitelji zatočenih i nestalih branitelja Varaždinske županije, a partneri su Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata RH i Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Udruga Vukovarske majke, Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruga obitelji zatočenih i nestalih branitelja traže svoje najmilije i svake godine apeliraju na one koji nešto znaju o sudbini nestalih da daju informacije obiteljima i nadležnim službama i da pridonesu rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba tako da obitelji konačno nađu svoj spokoj.
S pijetetom se prisjećamo nestalih osoba i pružamo podršku članovima njihovih obitelji koji svakodnevno žive s nepodnošljivim teretom neizvjesnosti o sudbini njihovih najmilijih.