28. lipnja
• 1991. Građani Murskoga Središća, u Međimurju, svojim tijelima su zapriječili napredovanje tenkovske kolone JA na putu iz garnizona u Varaždinu prema Sloveniji, na pravcu prema Lendavi.
• 1991. Predstavnici EZ-a i državni tajnik SAD nametnuli su (28. – 30. lipnja) rješenje za sprečavanje krize u SFRJ i rata u Sloveniji:
1. JNA se mora povući najprije u svoje vojarne, a zatim napustiti slovenski teritorij;
2. Slovenija i Hrvatska odgađaju za tri mjeseca svoje Deklaracije o neovisnosti;
3. Stjepan Mesić izabran je za predsjednika Predsjedništva SFRJ, jer je odbijanje njegova izbora u svibnju otvorilo krizu.
• 1992. Srbi su gađali raketom „Luna“ hrvatsko selo Paklarevo.
Europska zajednica i jugoslavenska kriza
• 23. lipnja 1991. g., Predstavnici dvanaest zemalja Europske zajednice odlučili su da ne će priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske, ako te republike jednostrano odluče napustiti Jugoslaviju.
• 25. lipnja 1991. su Republika Hrvatska i Republika Slovenija, unatoč protivljenju međunarodne zajednice proglasile su neovisnost.
• 28. – 30. lipnja 1991. g., Predstavnici EZ-a i državni tajnik SAD nametnuli su rješenje za sprečavanje krize u SFRJ i rata u Sloveniji:
1. JNA se mora povući najprije u svoje vojarne, a zatim napustiti slovenski teritorij;
2. Slovenija i Hrvatska odgađaju za tri mjeseca svoje Deklaracije o neovisnosti;
3. Stjepan Mesić izabran je za predsjednika Predsjedništva SFRJ, jer je odbijanje njegova izbora u svibnju otvorilo krizu.
• 7. srpnja 1991. Brijunska deklaracija – tromjesečna odgoda proglašenja neovisnosti R. Hrvatske i R. Slovenije. Na Brijune su došla tri ministra vanjskih poslova Hans van den Broek iz Nizozemske, Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala i donijela ultimatum EZ-a o tromjesečnoj odgodi Odluke o neovisnosti. Slobodan Milošević odbio je doći na Brijunski sastanak ali je poslao svog istomišljenika Borisava Jovića.
Brijunskim sastankom je okončan rat u Sloveniji i faktički priznata njena neovisnost jer se JNA morala povući iz Slovenije čime je povećan pritisak na RH. Zbog suprostavljenih interesa unutar EZ-a nije bilo jedinstvenog stava o jugoslavenskoj krizi. Većina je bila za očuvanje Jugoslavije što se vidi i po zaključcima koji su dolje navedeni. Zaključci Brijunske deklaracije su doneseni s ciljem očuvanja Jugoslavije a praktički je Jugoslavija razbijene jer je JNA morala napustiti R. Sloveniju. Strane potpisnice suglasile su se s prihvaćanjem prve promatračke misije EZ-a na teritoriju zahvaćenom oružanim sukobima. Nadalje sve strane složile su se da doslovno moraju biti poštovana sljedeća načela, da bi se osiguralo mirno rješenje:
Narodi Jugoslavije jedini mogu odlučiti o vlastitoj budućnosti,
U Jugoslaviji je došlo do razvoja nove situacije, koja zahtijeva pažljivo nadgledanje i pregovore između različitih strana,
Pregovori moraju početi hitno, ne kasnije od 1. kolovoza 1991, o svim aspektima budućnosti Jugoslavije, bez ikakvih preduvjeta i na osnovi principa sadržanih u Završnom dokumentu iz Helsinkija i u Pariškoj povelji o novoj Europi,
Kolektivno Predsjedništvo mora imati potpune ovlasti i ispuniti svoju političku i ustavnu ulogu, u pogledu saveznih oružanih snaga,
Sve strane suzdržat će se od bilo kakvih jednostranih koraka, a osobito od svih nasilnih postupaka.
Brijunskom deklaracijom je jugoslavenska kriza institucionalizirana i internacionalizirana, a iz EZ-a su očekivali da će Deklaracija dovesti do smirivanja stanja na terenu ali se to nije dogodilo. Sloveniji je omogućeno da napusti jugoslavensku zajednicu, prema dogovoru Kučan-Milošević, a Hrvatska je prepuštena srbijanskoj agresiji koja se kasnije prelila i na Bosnu i Hercegovinu. U kolovozu (27. kolovozu 1991.) formirana je Badinterova komisija koja će u prosincu 1991. godine jasno kazati da Jugoslavije kao država više ne postoji. U vremenskom razdoblju od Brijunske deklaracije (7. srpnja) do zaključka Badinterove komisije (7. prosinca 1991.) dogodili su se strašni zločini na teritoriju Republike Hrvatske.
Međunarodna zajednica snosi dio odgovornosti za rat, razaranja, ubojstva, protjerivanja i kršenja međunarodnog prava jer nije poduzela mjere da to spriječi (a mogla je). Međunarodna zajednica je dozvolila agresiju Srbij na Hrvatsku 1991. godine, dozvolila je ubijanje i progon Hrvata širom Hrvatske, dozvolila je zločine u Vukovaru i Hrvatskom Podunavlju.
Foto: Brijunska deklaracija-narod.hr