26. siječnja
• 1993. U Zatonu Obrovačkom tri pripadnika milicije pobunjenih Srba ubila su 7 civila (Hrvata).
• 1991. Hrvatska televizija prikazala je 26. siječnja montirani film tajne službe JNA. Tajne službe JNA optužila je generala Martina Špegelja i čitavu Hrvatsku. Film je napravljen da se opravda pripremljena vojna intervenciju protiv RH. Dr. Franjo Tuđman otišao je u Beograd na sjednicu Predsjedništva SFRJ, 25. siječnja, te branio Hrvatsku od srpskih optužbi. Ukazao je na postojanje paravojnih srpskih skupina u Hrvatskoj.
• 1993. Zločin Armije BiH u Gustom Grabu
Zločin Armije BiH u Gustom Grabu, 26. siječnja 1993. godine
Pripadnici tzv. Armije BiH (bošnjačko-muslimanska armija) napali su 26. siječnja 1993. godine Gusti Grab – malo i nebranjeno hrvatsko selo u općini Busovača i u tom zločinačkom pohodu masakrirali više osoba. Selo je potom opljačkano, razoreno i zapaljeno.
Dana 26. siječnja 1993. ubijeni su: Anica Batista (64 g.), Mijo Grubešić (59 g.), Anđa Grubešić (58 g.), Niko Krišto (66 g.), Ljuba Ljubičić (57 g.), Anto Šimić (57 g.), Anto Šteko (58 g.), a 27. siječnja 1993. ubijen je Marijan Čavar (57 g.). Četvoro ubijenih bili su civili, a za četvoricu staraca se navodi da su bili pripadnici HVO-a.
Zločin je počinjen bez ikakva povoda i razloga, jer u selu u kojemu su Hrvati činili apsolutnu većinu nije bilo nikakvih strateških ili vojnih ciljeva, niti je otuda prijetila opasnost. Radilo se o etničkom čišćenju.
U Gustom Grabu je 1991. godine živjelo ukupno 347 žitelja, od čega je Hrvata bilo 285 (82,13%), Muslimana 56 (16,13%), uz 4 Jugoslavena i 2 stanovnika koji su se izjasnili kao nacionalno neopredijeljeni. Danas u Gustom Grabu više nema Hrvata.
Bošnjaci (Muslimani) su započeli s provokacijama, prijetnjama i ubojstvima još u jesen 1992. godine pa je veći dio hrvatskog stanovništva napustio svoje domove da bi sačuvali svoj život. Oni koji nisu otišli, kasnije su ubijeni ili prognani. Starce koji su ostali u Gustom Grabu Bošnjaci su ubili.
Zločin Armije BiH u Dusini, 26. siječnja 1993. godine
Bošnjačko-muslimanske snage su u Dusini (općina Zenica) 26. siječnja 1993. godine počinile ratni zločin. Ubili su pripadnike HVO-a (domobrani) koji su se predali. Zapovjednika HVO-a su naknadno ubili i izvadili srce. Još je ubijeno 5 civila. Ukupno je bez povoda ubijeno 10 osoba, 9 Hrvata i jedan Srbin. Ubijeni su: Vinko Kegelj (r. 1940.), Draženko Kegelj (r. 1973.), Mladen Kegelj (r. 1969.), Niko Kegelj (r. 1938.), Stipo Kegelj (r. 1931.), Zvonko Rajić (r. 1957.), Franjo Rajić (r. 1965.), Augustin Radoš (r. 1964.), Pero Ljubičić (r. 1924.) i Vojo Stanišić (r. 1924., Srbin, izbjeglica iz Zenice).
Zločin su počinili pripadnici 7. muslimanske brdske brigade iz 3. korpusa Armije RBiH. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković, poslije savjetnik ministra branitelja Federacije BiH. O bestijalnosti i mržnji krvnika svjedoči činjenica da su Zvonku Rajiću nakon strijeljanja izvadili srce iz grudi! Ubijeni Hrvati su se predali muslimanskim snagama koje su ih streljale bez ikakva povoda. Također je bilo zatočeno 40 civila koji su korišteni kao živi zid. Radi se o ratnom zločinu.
Zločin u Dusini bio je početak otvorenog oružanog sukoba između Hrvata i Bošnjaka (Muslimana) u Bosni i Hrcegovini. Bošnjaci su doživjeli niz vojnih poraza u sukobu sa Srbima, izgubili su velike djelove teritorija Bosne i Hrecegovine pa su gubitak teritorija (banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije) htjeli nadoknaditi ubijanjem i protjerivanjem Hrvata s njihovih stoljetnih ognjišta. Bošnjaci/Muslimani su provodili zločinačku kampanju etničkog čišćernja Lašvanske doline od Hrvata. U selu Dusina 80% stanovništva činili su Bošnjaci, a 20% stanovništva Hrvati koji nisu predstavljani nikakvu opasnost za Bošnjake/Muslimane. Prije rata u Dusini je živio 231 pripadnik hrvatske nacionalnosti; danas u Dusini ne živi niti jedan Hrvat. Izvršeno je etničko čišćenje; Hrvati su prognani i pobijeni. Dakle, cilj je bio etnički očistiti dIjelove BiH od Hrvata koji su bili starosjedioci na tim prostorima (Srednja Bosna). U potpunosti su etnički od Hrvata očišćena sela: Višnjica, Lašva, Dusina… Prognano je više od 3.000 osoba. Pri napadima na hrvatska sela Armija BiH koristila je hrvatske civile kao živi štit.
Dusina je ogledni primjer etničkog čišćenja što su ga provodili Bošnjaci/Muslimani tijekom rata (1992. – 1995.) godine, ali i nakon završetka rata. Hrvatska sela su uništena, kuće su opljačkane pa zapaljene, a Hrvati prognani ili ubijeni pa u mnogim hrvatskim selima danas ne živi niti jedan Hrvat.
Za razliku od Ahmića za koje zna cijeli svijet, za Dusinu, Buhine kuće, Križančevo Selo, Gusti Grab, Trusinu, Bikoše, Doljane, Grabovicu, Lužane, Miletiće, Uzdol i stotine drugih hrvatskih stratišta se niti čuje niti zna.
Istog jutra, tog 26. siječnja 1993. godine, gotovo u isto vrijeme napadnute su i linije HVO-a u Kiseljaku prema Kaćunima kod Busovače, u Vitezu, Novom Travniku i Uskoplju pa se može zaključiti da je sve rađeno planski.
U napadu na Dusinu sudjelovala je 7. muslimanska brigada pod zapovjedništvom Šerifa Patkovića. On je bio podređen Džemalu Merdanu. Brigada je bila u sastavu 3. korpusa muslimanske armije kojom je zapovijedao genaral Enver Hadžihasanović. Svjedoci kažu da je Šerif Patković ubio Zvonka Rajića, a da je Vahid Šehabović zapovijedao streljanjem zarobljenih vojnika HVO-a i civila u Dusini.
Iako je zločin u Dusini bio u optužnici protiv Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH, pravomoćnom presudom 2008. godine Hadžihasanović je oslobođen optužbi za Dusinu, kao i brojna druga stratišta hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni, a odslužio je zatvorsku kaznu u trajanju od tri i pol godine za kršenja Ženevskih konvencija u bugojanskom logoru za Hrvate, „hotel Slavonija“ i Muzičkoj školi te logoru u Zenici.
Iako se pred Sudom BiH vodio kazneni postupak za zločine nad ratnim zarobljenicima u selu Dusina, ni u jednom, čini se, nije ispitana uloga Šerifa Patkovića. Nepravomoćno je osuđen Vehid Subotić (izvršni počinitelj) na 14 godina zatvorske kazne. Pravomoćno???
Za ratni zločin, protupravno zatočenje i ubojstva civila, u Dusini nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti. Međunarodni sud u Haagu (ICTY) i lokalni sudovi nisu htjeli kazniti zločince za počinjene zločine nad civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Zločine i etničko čišćenje napravila je bošnjačko-muslimanska armija (tzv. Armija BiH), 3. korpus Armije BiH. Zna se tko je zapovijedao Armijom BiH i njenim korpusima, ali im nisu htjeli suditi.