25. srpnja
• 1990. U Zagrebu se sastao Sabor Republike Hrvatske i prihvatio amandmane na Ustav iz 1974. godine. Država se službeno zove Republika Hrvatska, brišu se socijalistički i komunistički simboli. Usvojena je nova zastava i grb.
• 1990. U Srbu je održan „Veliki srpski sabor“ na kojemu su govorili Jovan Rašković, Jovan Opačić, Mile Dakić i Milan Babić. Srpski sabor usvaja „Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda“ i „Odluku o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća“. Na čelu vijeća bio je velikosrbin dr. Jovan Rašković (psihijatar, član SANU).
Srbi žele opstojnost Jugoslavije, ne žele živjeti u neovisnoj Hrvatskoj pa poručuju vodstvu RH da neovisna Hrvatska može biti samo izvan granica Velike Srbije..
• 1991. Izvršen je prvi napad i zločin s teritorija Srbije na Hrvatsku. JNA topništvom napala Centar za obuku gardista koji se nalazio u Erdutu. Centar za obuku je sravnjen sa zemljom i tom prilikom je poginulo 6 gardista, pripadnika prve gardijske brigade, a teško je ranjeno 18 gardista.
• 1991. Pobunjeni Srbi minirali su željezničku prugu i doveli do prometne izolacije Hrvatske Kostajnice.
• 1991. Pobunjeni Srbi, četnici i JNA izvršili su napadna djelovanja (od 25., 26. i 27. srpnja 1991.) kojima je izolirana Petrinja i okupirana Glina.
• 1995. Započela je vojna operacija „Ljeto ’95.“ Akcijom su oslobođeni Bosansko Grahovo (28. srpnja 1995.) i Glamoč (29. srpnja 1995.).
• 2001. General Rasim Ademi dragovoljno se predao u Haagu.
Srpski miting mržnje u Srbu 25. srpnja 1990. godine
Dana 23. srpnja 1990. godine sastali su se predsjednik dr. Franjo Tuđman i vođa srpske pobune predsjednik Srpska demokratske stranke (SDS-a) psihijatar Jovan Rašković.
Rašković je „izjavio (je) da se može govoriti o ustanku srpskog naroda, koji još nije oružani, ali da do takvog nedostaje ‘jedna mala distanca’ i da je srpski narod ‘lud narod’, odnosno: To je lud narod, ja sam psihijatar, to je lud narod. Ja Vam to kažem, da je lud… To je lud svijet. Oni su naoružani neviđeno. To je svijet koji je naoružan, isto kao i komandosi.“ (Barić).
Jovan Rašković je najavio oružanu pobunu Srba, izjavio je da su Srbi „lud narod“ i da su „naoružani neviđeno“!
Na velikom mitingu u Srbu 25. srpnja 1990. godine je usvojena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj.
Poruke mitingaša bile su: „Živio Milošević“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojimo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“ (M. Valentić).
Prije mitinga pobunjeni Srbi održali su sastanak i donijeli odluku o osnivanju Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), koje se danas naziva Srpsko narodno vijeće. U sastav SNV-a su ušli: Jovan Rašković, Milan Babić (predsjednik Skupštine općine Knin), David Rastović (predsjednik Skupštine općine Donji Lapac), Slavko Dokmanović (predsjednik Skupštine općine Vukovar), Velibor Matijašević (predsjednik Skupštine općine Glina), Simo Rajšić (predsjednik Skupštine općine Dvor na Uni), Mile Dakić (predsjednik JSDS-a), Vojislav Lukić, jerej Savo Bosanac (predstavnik Srpske pravoslavne crkve), kao i zastupnici SDS-a u Hrvatskom saboru: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac“ (Barić).
Srpski sabor u hrvatskoj državi
„Deklaracija u svojoj programskoj dimenziji unosi u pobunjenički program dva glavna cilja: dvojni suverenitet i poseban teritorij“ (Valentić). Pobunjeni Srbi su sebe proglasili suverenim narodom te da imaju pravo na autonomiju. Politički predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj bi bio Srpski sabora njegovo izvršno tijelo bit će Srpsko nacionalno vijeće (Valentić).
Srpski sabor (miting) u Srbu je proglasio ništavnim sve ustavne promjene i odluke Hrvatskoga sabora. Time pobunjeni Srbi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zastavu i grb. Za njih je hrvatsko službeno znakovlje – „ustaško“ znakovlje.
Ministarstvo pravosuđa i uprave Vlade RH zaključilo je 4. kolovoza 1990. da je organiziranje referenduma nelegalno. SNV je u Dvoru na Uni 16. kolovoza na svojoj drugoj sjednici odlučilo da ne će provesti referendum, već „izjašnjavanje“. Ono je i provedeno među pobunjenim Srbima u Hrvatskoj „od 19. avgusta do 2. septembra“. Rezultat izjašnjavanja: „U opštinama i dijelovima opština u kojima je sprovedeno izjašnjavanje izjasnilo se o srpskoj autonomiji ukupno 567.731 od toga: za srpsku autonomiju 567.127, protiv je bilo 144, a nevažećih listića 46“ (Pauković, Piskač).
Temeljem Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskoga naroda i rezultata „izjašnjavanja“ pobunjenih Srba u Hrvatskoj, „Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj na sjednici u Srbu 30. rujna 1990. g. proglasilo je srpsku autonomiju na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima ovaj narod živi, i koje se nalaze unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao Federalne jedinice SFRJ“ (Pauković).
O pobuni Srba su pisali: Mile Dakić, Krajina kroz vijekove, Beograd, 2002.; N. Piskač, Nebeska Srbija u Hrvatskoj, Zaprešić, 2005.; D. Pauković, Uspon i pad „Republike Srpske Krajine“, Zagreb, 2005.; N. Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. – 1995., Zagreb, 2005.; M. Valentić, Rat protiv Hrvatske 1991. – 1995., Zagreb – Slavonski Brod, 2010.).
25. srpnja 1991. napadnut i razoren Centar za obuku u Erdutu
Slika 1. Spomenik braniteljima u Erdutu
25. srpnja 1991. izvršen je napad i zločin s teritorija Srbije na Hrvatsku. Napadnut je Centar za obuku gardista koji se nalazio u Erdutu, na obali Dunava. Napad je izvela srpska vojska (JNA) rano ujutro dok su gardisti spavali. Centar je napadnut VBR-ima i minobacačima sa srpskoga teritorija. U napadu je sudjelovala, iz neposredne blizine, i raketna topovnjača. Centar za obuku sravnjen je sa zemljom i tom prilikom poginulo je 6 gardista, pripadnika prve gardijske brigade, a teško je ranjeno 18 gardista. Poginuli su: Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman.