25. kolovoza
• 1991. JNA i srpske paravojne postrojba izvele su (25.-26. kolovoza) žestok napad na Vukovar i Borovo Naselje te Otočac i dolinu Gacke.
• 1991. Smatra se da je bitka za Vukovar počela 25. kolovoza 1991. godine kada su bivša Jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na grad. Srpske paravojne postrojbe i JNA su tijekom 3 mjeseca izvršile pripreme za brzo zauzimanje Vukovara i očekivale su brzo zauzimanje grada (za 7 dana) što se nije dogodilo. Opsada Vukovara trajala je 87 dana. Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskom ratu, u njoj su djelovi grada sravnjeni sa zemljom. Na grad je padalo i po 11.000 granata dnevno.
• 1991. Osnovan Bedem ljubavi
Početak bitke za Vukovar, 25. kolovoza 1991.
Slika 1. Vukovarska bolnica 1991. (Župa Sv. Filipa i Jakova)
Smatra se da je bitka za Vukovar počela 25. kolovoza 1991. kada su bivša Jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na grad. Srpske paravojne postrojbe i JNA, tijekom 3 mjeseca, izvršile su pripreme za brzo zauzimanje Vukovara i očekivale su brzo zauzimanje grada (7 dana) što se nije dogodilo.
Opsada Vukovara trajala je 87 dana. Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskome ratu. U njoj su dijelovi grada Vukovara sravnjeni sa zemljom. Na grad je padalo i po 11.000 granata dnevno.
Bolnica je bila omiljena meta agresora i tijekom opsade su je stalno granatirali, bombardirali i napadali snajperskom vatrom. Granatiranje bolnice započelo je 15. kolovoza 1991., a 24. kolovoza su je zrakoplovi JNA prvi put bombardirali. Gornja četiri kata bila su uništena u bombardiranjima i moglo se koristiti samo prizemlje, podrum i protuatomsko sklonište. Za vrijeme opsade Vukovara (25. 8. – 18. 11. 1991.) postojeća bolnica postala je Ratna bolnica.
U bitci za Vukovar život je izgubilo (poginulo u borbi ili ubijeno) više od 3.000 ljudi. Prema podatcima vukovarske bolnice, ranjeno je 1219 branitelja i civila, broj ranjenih je mnogo veći, ali im je pomoć pružena izvan vukovarske bolnice. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 2.800 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.165 Hrvata i ostalih nesrba. Stotine djece ostalo je bez roditelja, a još danas tristotinjak Vukovaraca nalazi se na popisu nestalih.
Vukovar je simbol obrane Hrvatske, rana koja nikada ne će zacijeliti, rana koja svijetli i opominje buduće naraštaje. Mnogo je junaka branilo Vukovar. Neki su nam znani, neki su manje poznati ili nepoznati jer nije bilo živih svjedoka koji bi ispričali njihovu priču. Grad je branilo oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i policije te dragovoljaca HOS-a. Obranu Vukovara prvi je organizirao Tomislav Merčep. Zapovjednici obrane grada Vukovara bili su: Blago Zadro, Mile Dedaković i Branko Borković.
1991. Započela bitka za Vukovar
U subotu, 24. kolovoza 1991. godine, Luka Andrijanić je oborio avion JNA iznad Borova Sela koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj. Sljedećeg dana, 25. kolovoza 1991. godine, jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na “miniranu barikadu u gradu” koja se nalazila na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar, u kojem je napadač po procjeni branitelja ostao bez nekoliko tenkova i transportera. Za vrijeme bitke zapovjednik vojarne u Vukovaru, kapetan Ćurčin zatražio je prekid vatre jer u području podvožnjaka na Bogdanovačkom putu, JNA imala dva oštećena tenka koja žele izvući, što je bila laž. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. To je bio početak bitke za Vukovar.
26. kolovoza, u 2 sata nakon ponoći počeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiću Slon koji je trajao cijeli dan do 20:00 sati i završio je uništenim jednim tenkom i jednim BOV-om JNA. 27. kolovoza, na područje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske motorizirane brigade JNA. Opet u noći oko 1:30 sati, ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiću Slon i prema Domu tehnike. Postrojbe Jugoslavenske narodne armije su se uspjele probiti kod Doma tehnike, ali su nakon višesatnih borbi ipak odbačene.
Dana 28. kolovoza 1991. godine, iz smjera istoka, iz Ovčare prema Vučedolu su se smjestili tenkovi JNA i počeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 30. kolovoza kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu nešto oružja koje je privatnim kanalima došlo iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao Mile Dedaković Jastreb koji je počeo koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama. Do 30. kolovoza 1991. godine, JNA je izgubila 10 tenkova i 2 zrakoplova. Zatražen je prekid vatre.
Tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine, hrvatske su vlasti postupno gubile nadzor nad istočnom Slavonijom, kako su srbijanske paravojne snage i mjesne milicije, često uz potporu jedinica JNA stacioniranih u tom području, progonile vladine službenike i postavljale minska polja i barikade. JNA je zauzela položaje na drugoj strani Dunava, a bojni brodovi JNA patrolirali su rijekom. Mjestimični minobacački napadi na Vukovar počeli su u lipnju, a dalekometno topništvo počelo je gađati grad početkom kolovoza. Do kraja kolovoza 1991. godine, broj stanovnika grada je pao na oko 15 000. Stanovništvo koje je ostalo su sačinjavali Hrvati, Srbi i ljudi inih narodnosti. Vukovar je u tom trenutku već bio u velikom dijelu okružen teritorijem pod srbijanskom kontrolom, a od 25. kolovoza 1991. godine, počinje redovno granatiranje i zračni napadi na grad. Međutim, još uvijek nije bilo pokušaja zauzimanja grada. Borba se načelno sastojala od intenzivne razmjene vatre između teritorija pod srbijanskim i hrvatskim nadzorom.
1991. Bedem ljubavi
Bedem ljubavi hrvatski je mirotvorni pokret, kojeg su 1991. godine osnovale majke, želeći spasiti svoje sinove iz JNA.
Osnivanje Pokreta majki za mir Bedem ljubavi dogovoren je na velikom skupu roditelja u dvorani Globus u Zagrebu 25. kolovoza 1991. godine. Skup je organizirala hrvatska katolička aktivistica Ružica Ćavar, kojoj su dvojica sinova također onda bili u JNA.
Bile su suorganizatorice masovnog prosvjeda pred Komandom JNA u Zagrebu, koji je kulminirao organiziranim odlaskom u Beograd 29. kolovoza 1991. gdje su članice Bedema tražile puštanje Hrvata i ostalih ne-Srba iz JNA. Nakon toga je 3 000 žena prosvjedovalo u Bruxellesu 3. rujna 1991. za puštanje hrvatskih mladića iz JNA, za mir i pomoć Hrvatskoj. U Beogradu su doživjele nekulturno ponašanje i vrijeđanje, a u Bruxellesu kulturnije ponašanje, ali i nerazumijevanje. U Bonnu, tada glavnom gradu Njemačke, molile su se za mir u katedrali.
Djelovale su humanitarno i pomagale izbjeglicama iz Hrvatske i BIH te hrvatskim ranjenicima.