23. lipnja
• 1991. Predstavnici dvanaest zemalja Europske zajednice odlučili su da ne će priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske, ako te republike jednostrano odluče napustiti Jugoslaviju.
• 1992. Srpski protuudar na području Miljevaca Hrvatska vojska uspješno je odbila, nakon čega je uslijedila odmazda) srpskoga topništva po dalmatinskim gradovima, ali i djelovanje hrvatskoga topništva prema Kninu. VS UN-a osudilo je akciju i zatražilo povlačenje Hrvatske vojske na početne položaje (Rezolucija 762.), što je Hrvatska odbila.
Zločini Armije BiH u općini Žepče (1992. – 1995.)
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Žepče imala je 32.856 žitelja, od toga su
Muslimani/Bošnjaci činili 35,50%, Hrvati 54,50% (17.916 osoba), Srbi 7,3% i ostali 2,6%. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine nacionalna struktura stanovništa općine je: Hrvati 58,90% (17.801 osoba), Muslimani 38,80%, Srbi 1,7% i ostali 0,6%. Broj stanovnika smanjio se za 2.637 osoba. Broj Srba smanjio se za 1.897 osoba.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u općini Žepče je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 116 osoba hrvatske nacionalnosti (17 civila i 99 vojnika).
Bošnjaci/Muslimani su počinili ratni zločin nad 30 Hrvata (Davor Marijan i sur.).
Obranu od srbijanske agresije organizirao je HVO; bilo je savezništvo s Bošnjacima/ Muslimanima, ali je bilo krhko. Krajem rujna 1992. iz Zenice dolaze vojnici Armije BiH i mudžahedini pa nastaju netrpeljivosti, započinje progon Hrvata, pljačke i prijetnje. U tim radnjama su se isticali mudžahedini, pripadnici Zelenih beretki.
“U teškim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na području Žepča postrojbe muslimanskobošnjačkih snaga počinile su 94 ratna zločina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata. U žepačkoj općini paravojne i redovne postrojbe Armije BiH počinile su dva masovna zločina. U travnju 1993. godine u selu Željezno Polje smrtno je stradalo 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak pobijena su 43 Hrvata.” Ivica Mlivončić, Slobodna Dalmacija; Zločin s pečatom, 2000.
Kronologija zločina
• Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1993. kada je bila misa u Žepču, muslimani su napali Žepču i okolna mjesta (Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher). Muslimanske postrojbe ubile su više civila i vojnika HVO.
• Dana 25. lipnja 1993. zarobljen je pa ubijen pripadnik HVO-a.
• U predjelu Divovode, 29. lipnja 1993., zarobljen je pa na svirep način ubijen pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH (Zelene beretke) su zarobljeniku iskopali oči, odsjekli udove pa ga ubili.
• Na području Velike Rudine su 20. srpnja 1993. ubijeni otac i sin dok su sjekli drva.
• Preobučeni u uniforme HVO-a diverzanti 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH su neometano upali 16. kolovoza 1993. u hrvatsko selo Kiseljak. Selo je udaljeno 4 km od Žepče. Diverzanti Armije BiH ubili su12 osoba (Davor Marijan i sur.); neki svjedoci nevode ubojstvo 42 osobe (vojnici HVO-a i civili). Civile (njih 24) su koristili kao živi zid pri napadu na pripadnike HVO-a i pri izvlačenju iz mjesta. Civile su zatočili i kasnije razmijenili za muslimanske zatočenika.
Svjedočanstvo riječkog novinara Pere Topića o ubojstvu 13-godišnje Ivane Širić: „Vladao je opći metež. Jauci i plač civila miješali su se sa psovkama muslimanskih diverzanata. Muški glas koji sam čuo maloprije ponovno je naredio okupljenim civilima da krenu prema glavnoj cesti. Oni su ga poslušali, ali samo nekoliko sekundi nakon toga bio sam svjedokom užasnog prizora. Vojnici su iz neposredne blizine otvorili vatru po civilima koji su uz bolne povike padali pogođeni na zemlju. Nisam mogao prikriti suze kada sam vidio malu plavokosu trinestogodišnju djevojčicu, za koju sam tek kasnije saznao da se zvala Ivana Širić, kako pogođena rafalnom paljbom pada na zemlju krvareći iz grudi“ (Pero Topić: Demonkratsko ubijanje tijela i duše).
• O muslimanskom zločinu su 17. kolovoza 1993. godine obaviješteni UN, UNHCR, UNPROFOR, WHO, ICRC, UNICEF, Helšinski Watch. New Amnesty International, The European Community i g. Cederica Thornberry.
Predstojnik sektora za zdravstvo u odjelu obrane HZ Herceg-Bosne dr. Ivo Bagarić 17. kolovoza 1993. godine o zločinu u Kiseljaku obavijestio je navedene organizacije i apelirao za zaštitu hrvatskog pučanstva u Bosni pred genocidom koji provodi Armija BiH. Žepče je bilo u okruženju, a muslimansko-bošnjačke vlasti nisu dopuštale pristup humanitarnim organizacijama, inozemnim novinarima i europskim promatračima blokiranjem putova i polaganjem mina.
• U selu Hrastuša 16. kolovoza 1993. ubijen je seljak koji je čuvao stoku. Istog dana je snajperskim hitcem ubijen kršan momak i sportaš.
• Na svirep je način 16. rujna 1993. ubijena starica iz sela Preka.
• U selo Vinište (Žepče) rano ujutro 5. studenoga 1993. upala je skupina muslimansko- bošnjačkih diverzanata i mudžahedina iz islamskih zemalja i na brutalan način ubila je dvojicu hrvatskih civila: Mato Knezović, teški invalid, zaklan je u postelji, a Momčilo Lučić izmasakriran je na očigled supruge i djece.
• Armija BiH je 22. prosinca 1993. napala kotu Bukvik; vođene su borbe prsa u prsa. Poginula su četiri vojnika HVO, a Fabjan Tadić je bio zarobljen. Nakon što su ga ubili na svirep način, odsjekli su mu glavu. Glava je bila stotinjak metara daleko od tijela.
Vojnici HVO-a snimili su tu jezovitu situaciju, predali videokazetu i njen snimak članovima Europske promatračke misije i predstavnicima ICRC-a iz Banja Luke te časnicima UNPROFOR-a (28. prosinca 1993.), ali oni nisu ništa poduzeli.
• Pripadnici Armije BiH napali su 23. siječnja 1994. HVO na Blagojevića brdu i zarobili 4 pripadnika HVO-a. Zarobljene pripadnike su ubili i počinili ratni zločin.
Žepački zatvori za Hrvate
Muslimani su imali logor za Hrvate na brdu Orahovici. Tamo je bilo zatočeno oko 200 Hrvata. Zatočenici su prebacivani u Golubinje, KPD Zenica ili zatvor u Begovu Hanu. Riječkog novinara su uhitili, razbili mu kameru te ozlijedili ruku. Jedan vojnik je držao ruku, a drugi pucao u šaku i kazao:„Više nikad nećeš tom rukom pisati niti snimati za nečiste zapadne sile.“ (svjedočanstvo novinara Pere Topića). Kasnije je prebačen u KPD Zenicu, dobio je status ratnog zarobljenika i preživio.
Kaznene prijave za počinjeni zločin podnesene su 29. studenoga 1994. Vojnom tužilaštvu u Travniku. Podnesena je prijava protiv zapovjednika 303. brdske brigade Suada Hasanovića, Mirsada Šestića zapovjednika II. bataljuna 303. brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH i Ramiza Bećirhodžića zapovjednika specijalne postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica.. Za počinjene zločine nitko nije odgovarao.
Oko 3.000 Hrvata napustilo je žepački kraj, a u općinu Žepče došli su prognani Hrvati iz Zenice, Maglaja, Teslića i Zavidovića. Postotak Hrvata u ukupnom stanovništvu općine povećao se jer je općinu napustilo 1.897 Srba. Stvarni broj Hrvata u općini Žepče manji je za 115 žitelja nego prije rata.