22. svibnja
• 1992. Hrvatska je primljena u OUN, kao 178. članica (primljene su i Slovenija i BiH); Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuđman govorio je na Općoj skupštini OUN-a.
• 1992. Završila operacija „Jaguar“. HV oslobodila brdo Križ u zaleđu Bibinja kod Zadra s kojega su srpski teroristi ugrožavali promet Jadranskom magistralom.
• 1992. Razmjena 288 zatočenih hrvatskih branitelja kod Lipovca obavljena je 22 svibnja 1992. godine.
Republika Hrvatska primljena je u OUN 22. svibnja 1992.
Slika 1. Dr. Franjo Tuđman pri podizanju hrvatske zastave ispored zgrade UN-a (Wikipedia)
Na sjednici Glavne skupštine 22. svibnja 1992. godine koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shihabi, Republika Hrvatska je aklamacijom primljena u članstvo OUN-a kao 178. zemlja organizacije. Istoga dana su u OUN primljene Slovenija i Bosna i Hercegovina.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman predvodio je hrvatsku delegaciju i govorio na Općoj skupštini OUN-a. Nakon svečane sjednice glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali poveo je izaslanstva novoprimljenih zemalja do glavnoga ulaza u zgradu Ujedinjenih naroda gdje su podignute zastave novoprimljenih država. Predsjednik Republike Hrvatske je 22. svibnja 1992. podigao hrvatski stijeg pred sjedištem OUN-a na East Riveru u New Yorku.
Izvod iz govora predsjednika dr. Franjde Tuđmana u prigodi primanja RH u članstvo UN-a:
„Hrvatski narod jedan je od najstarijih naroda sadašnje Europe. On ima pisane dokumente i biljege o svojoj nacionalnoj državnoj samobitnosti, te o pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji, od sedmoga stoljeća (n. e.) pa nadalje, u kamenu i na pergameni, u književnosti i umjetnosti, i što je najvažnije u svom duhovnom biću. Hrvatski narod može biti ponosan na svoj udjel u duhovnoj i tvarnoj kulturnoj baštini čovječanstva. Uzgred nije slučajno što je njezin mali dio nazočan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu glavne skupštine Ujedinjenih naroda napravljen je od mramora s hrvatskog otoka Brača. U mojoj se domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se ogledali, tijekom mnogih stoljeća, svojim umjetničkim dijelima, najveći hrvatski kipari, a među njima i Antun Augustinčić čija se konjanička figura, “Spomenik mira”, nalazi u parku iza ove iste palače Ujedinjenih naroda.
Od desetog do dvanaestog stoljeća Hrvati imaju svoje samostalno kraljevstvo pod narodnim vladarima. Povijesne mijene i nezavidan geopolitički položaj njihove zemlje – na razlučnici civilizacija zapadne i istočne Europe – uvjetovali su da poslije toga, od XII. do XX. st. (do 1918.) budu u zajednici s ugarskom i habsburškom krunom. Međutim, kako u toj, tako i u kasnijoj jugoslavenskoj višenacionalnoj državnoj zajednici, hrvatski je narod sačuvao svoju samobitnost – o čemu posebno svjedoči slavna Dubrovačka Republika – težeći neprekidno punoj samostalnosti i suverenosti. Taj najviši cilj, ostvarenju kojega žudi svako narodno biće, od trenutka kad u svom razvitku dostigne stupanj posebne nacionalne, političko-kulturne samosvijesti, i kad mu to međunarodne okolnosti dopuštaju, hrvatski je narod – kao i mnogi drugi manji narodi – ostvario u današnje doba. To je naime doba u kojemu čovječanstvo, zbog znanstveno-tehnološke (stvaralačke ali i razorne) svemoći, doživljava dosada najviši stupanj civilizacije (kulturne, gospodarske, tehničke, prometne, informatičke) integracije, ali istodobno i nacionalne individualizacije. U prožimanju ovih, u biti suprotnih tendencija čovječanstvo teži stvaranju jedinstvene svjetske zajednice, kao uređenoga međunarodnog poretka samostalnih suverenih država, nastalih na opće prihvaćenim načelima o pravu naroda na samoodređenje i slobodu.
No, hrvatski narod nije ostvario svoju samostalnost i suverenost u sklopu samo ovakvih općih tendencija, već i pod posebno teškim okolnostima sloma totalitarističkoga socijalističkog sustava u Europi i raspada višenacionalne jugoslavenske državne zajednice. Hrvatska je nakon uspostave demokratskog poretka i proglašenja samostalnosti plebiscitarno izraženom voljom naroda, morala podnijeti teške žrtve za očuvanje svoje suverenosti. Hrvatskoj je bio nametnut rat jugo-komunističke armije i srpskog imperijalizma za restauraciju komunizma i osvajanje hrvatskih područja. U tom ratu, u kojem se hrvatski narod našao goloruk naspram tehnički nadmoćne oružane sile JNA, Hrvatska je, obranivši svoju slobodu i demokraciju, stekla i međunarodno priznanje na putu u punopravno članstvo u KESS-u i u OUN-a. Taj rat, međutim, još nije posve okončan, osobito stoga što su ga izazivači proširili i na susjednu Bosnu i Hercegovinu, usprkos angažiranju EZ-a i Vijeća sigurnosti OUN-a.
Užasne su posljedice toga barbarskog rata na kraju XX. stoljeća. U Hrvatskoj je poginulo i ranjeno tridesetak tisuća ljudi, pretežito građanskih osoba i potpuno su razorena mnoga naselja i čitavi gradovi, uništeno nekoliko stotina povijesnih spomenika, gospodarskih, crkvenih, zdravstvenih i školskih objekata. Dimenzije stradanja civilnog pučanstva u ovom agresivnom ratu protiv Hrvatske očituju se u činjenici da je u Hrvatskoj prognano ili izbjeglo iz svojih ognjišta više od šesto tisuća ljudi, nemoćnih staraca, žena i djece. A povrh toga oko četvrt milijuna ljudi izbjeglo je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku…“
Prva velika razmjena logoraša u Domovinskome ratu, 22. svibnja 1992.
Slika 1. Tepljuh – mjesto razmjene zatočenika 1991. (mj)
Razmjena 288 zatočenih hrvatskih branitelja kod Lipovca obavljena je 22 svibnja 1992. godine.
Kod Lipovca je 2015. godine otkriveno spomen obilježje na prvu veliku razmjenu ratnih zarobljenika. Kroz srbijanske logore prošlo je 30.000 ljudi, 3.000 osoba je ubijeno.
Nažalost, status logoraša nije priznat svima već samo onim logorašima koji su priznati od strane Međunarodnoga Crvenog križa.
Prema službenim podatcima u srbijanskim zarobljeničkim logorima bilo je zatočeno oko 7.800 branitelja i civila od kojih je tristotinjak ubijeno, rekao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak.
Čelnici Općine Nijemci, kojoj Lipovac administrativno pripada, najavili su kako će oko spomen obilježja u budućnosti podići spomen park.
Foto: ubvvpdr.hr