21. studenoga
• 1991. Srušen Maslenički most. Hrvatska vojska bila je prisiljena srušiti Maslenički most 21. studenog 1991. godine da spriječi potpuno okruženje već ugroženog grada Zadra i cijele sjeverne Dalmacije. Most je, s obzirom na okupaciju Knina i ostalih dijelova sjeverne Dalmacije i Like, ostao jedina kopnena veza južne Hrvatske s ostatkom zemlje. Hrvatska vojska je Maslenički most branila do zadnjeg trenutka, ali nakon pada Ravnih Kotara s Novigradskim morem u ruke neprijatelja, da bi se spasio Zadar, donesena je teška odluka o rušenju mosta kada je agresor (JA i četnici) krenuo preko mosta.
• 1991. Srbi su počinili zločin u Dabru kod Vrhovina, ubili su 7 osoba.
• 1995. Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992. – 1995.
Konferencija je održana od 1. do 21. studenoga 1995. godine u bazi zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije; Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Bosna i Hercegovina podijeljena je na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dva entiteta, uz tri konstitutivna naroda. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je okončanje rata u BiH.
Važno je spomenuti da Daytonski sporazum u Bosni i Hercegovini nikada nije službeno ratificiran, iako on na neki način vrijedi kao Ustav te države, kao nešto što je tabu i čemu međunarodna zajednica ne da ni razgovarati, a kamoli dopustiti promjenu tog sporazuma, koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Dakako, kada međunarodnoj zajednici odgovara, oni Daytonski sporazum primjenjuju na specifičan način, kako im odgovara, pa ga, prešutno, samoinicijativno, mijenjaju.
Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 25 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se i tumači na razne načine.
Daytonskim sporazumom legalizirano je etničko čišćenje u Republici Srpskoj, u kojoj je ubijeno ili protjerano oko 94 % Hrvata.
Daytonski sporazum potpisan je pod strahovitim pritiskom i bez znanja građana BiH. Po važećem Ustavu države BiH jedino je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine imalo pravo donijeti ”Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma, ali ono to nije nikada učinilo. Daytonski sporazum je čisti politički sporazum bez pravoga temelja; donesen je pod pritiskom kakav nije zabilježen u novijoj povijesti Europe. Dogovorena je podjela BiH; 51% teritorija pripada Federaciji BiH, a 49% teritorija pripada Republici Srpskoj. Srbi su nagrađeni za rat u RH i BiH, za zločine koje su počinili!
Ovlašteni tumač Daytonskoga sporazuma je Ured visokog predstavnika što ukazuje da je BiH država pod protektoratom međunarodne zajednice koja je kriva što BiH nije postala pravna država. Međunarodna zajednica je preko Ureda visokog predstavnika mijenjala i tumačila Daytonski sporazum prema trenutnim političkim interesima.
Srpski zločin u Dabru
Nakon okupacije sela Srbi su 21. studenoga 1991. odveli i ubili 7 osoba na okrutan način, što je potvrđeno obdukcijom. Ekshumirani su 4. travnja 1992. te analizirani u Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Nakon operacije VRO „Oluja“ nađene su kosti jedne noge i torbica jedne žene (64 god.). Također je nađeno tijelo jedne starice (77 god.) bez glave.
Selo Dabar bilo je mješovito selo u kojem je stradalo 14 civila, a 11 stanovnika je preživjelo rat. Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku stradala su najmanje 452 lička Hrvata (izvor: Ana Tomljenović). Srpski pobunjenici i JNA provodili su plan stvaranja Velike Srbije pa su okupirali oko 37% Like do listopada 1991. godine i izvršili etničko čišćenje na okupiranim područjima. Prognali su ili ubili Hrvate koji su živjeli na okupiranom ličkom području. Srbi su razorili i spalili sva hrvatska naselja i sve katoličke crkve koje su bile na dometu srpskog topništva. Preživjela je samo jedna enklava (Podlapac) pod zaštitom UNPROFOR-a.
Srušen Maslenički most
Hrvatska vojska bila je prisiljena srušiti Maslenički most 21. studenog 1991. godine da spriječi potpuno okruženje već ugroženog grada Zadra i cijele sjeverne Dalmacije. Most je, s obzirom na okupaciju Knina i ostalih dijelova sjeverne Dalmacije i Like, ostao jedina kopnena veza južne Hrvatske s ostatkom zemlje. Hrvatska vojska je Maslenički most branila do zadnjeg trenutka, ali nakon pada Ravnih Kotara s Novigradskim morem u ruke neprijatelja, da bi se spasio Zadar, donesena je teška odluka o rušenju mosta.
Tako su nastupili još teži dani za stanovnike Dalmacije i južne Hrvatske koja je bila pod stalnom prijetnjom i napadima srpskih snaga.
Akcijom Maslenica, početkom 1993. godine, Masleničko Ždrilo vraćeno je u sastav hrvatske države. Izgrađen je pontonski most koji je bio pod stalnom paljbom Srba do konačnog oslobođenja cijelog zadarskog zaleđa u akciji Oluja 1995. godine.
Daytonski sporazum
Slika 1. Daytonski sporazum (Wikipedia)
Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992. – 1995.
Konferencija je održana od 1. do 21. studenoga 1995. godine u bazi zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije; Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Bosna i Hercegovina podijeljena je na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, dva entiteta, uz tri konstitutivna naroda. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je okončanje rata.
Važno je spomenuti da Daytonski sporazum u Bosni i Hercegovini nikada nije službeno ratificiran, iako on na neki način vrijedi kao Ustav te države, kao nešto što je tabu i čemu međunarodna zajednica ne da ni razgovarati, a kamoli dopustiti promjenu tog sporazuma, koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Dakako, kada međunarodnoj zajednici odgovara, oni Daytonski sporazum primjenjuju na specifičan način, kako im odgovara, pa ga, prešutno, samoinicijativno, mijenjaju.
Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 20 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se i tumači na razne načine.
Daytonskim sporazumom legalizirano je etničko čišćenje u Republici Srpskoj, u kojoj je ubijeno ili protjerano oko 94 % Hrvata.
Daytonski sporazum potpisan je pod strahovitim pritiskom i bez znanja građana BiH. Po važećem Ustavu države BiH jedino je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine imalo pravo donijeti ”Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma, ali ono to nije nikada učinilo. Daytonski sporazum je čisti politički sporazum bez pravoga temelja; donesen je pod pritiskom kakav nije zabilježen u novijoj povijesti Europe.
Ovlašteni tumač Daytonskoga sporazuma je Ured visokog predstavnika što ukazuje da je BiH država pod protektoratom međunarodne zajednice koja je kriva što BiH nije postala pravna država. Međunarodna zajednica je preko Ureda visokog predstavnika mijenjala i tumačila Daytonski sporazum prema trenutnim političkim interesima i uvijek na štetu Hrvata u BiH. Međunarodna zajednica dopustila je da Hrvatima, konstitutivnom narodu u BiH, predstavnike u institucije države biraju pripadnici drugih naroda!
Slika 2. Daytonski sporazum, karta (Wikipedia)
U kolovozu 2014. u Zastupničkom domu američkoga Kongresa našla se rezolucija koja po prvi put na izravan način upozorava na gaženje političkih prava Hrvata i traži prevedeno rješenje koje će zaustaviti daljnje ponižavanje najmalobrojnijeg naroda. Rezoluciju je u proceduru uputila kongresnica Janice Hahn koja između ostalog ističe da se izbori u BiH ubuduće moraju odražavati pravo konstitutivnih naroda i ostalih birati svoje legalne predstavnike u institucijama, čime bi “tada predstavljali narode i građane u skladu s temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma za razliku od sadašnje prakse u kojima je omogućeno da jedan konstitutivni narod bira predstavnike drugog konstitutivnog naroda, što vodi daljnjem ometanju političkih prilika u zemlji.”
Prije Daytonskog sporazuma, Srbi su kontrolirali oko 46% BiH; srpski je postotak narastao do 49% nakon Daytona. Hrvati su kontrolirali 26% BiH prije Daytona, a nakon sporazuma kontroliraju samo 21% BiH. Bošnjaci su dobili najviše; njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek nekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Daytonski sporazum izvrstan je primjer međunarodne nepravde i kršenja ljudskih prava.