Srpski zločini u Erdutu 1991. i 1992. godine
Prvi napad i zločin s teritorija Srbije
Prvi napad i zločin s teritorija Srbije bio je napad na Centar za obuku u Erdutu, 25. srpnja 1991. godine. U ranu zoru, 25. srpnja 1991. godine, JNA je s teritorija Srbije i s raketne topovnjače na Dunavu VBR-ovima i minobacačima napala Centar za obuku u Erdutu. Nalazio se na obali Dunava s hrvatske strane. Centar je sravnjen sa zemljom. Napad je izvršen dok su gardisti spavali. U napadu su poginula šestorica pripadnika 1. gardijske brigade (Tigrovi), a 18 ih je teško ranjeno. Poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman.
Erdut su u kolovozu 1991. godine okupirali JNA i Srpska dobrovoljačka garda te ga pripojili željenom velikosrpskom teritoriju. Hrvate, Mađare i druge nesrbe protjerali su ili poubijali. Zločinac Željko Ražnatović Arkan je u Erdutu osnovao centar za obuku koji je služio i kao logor gdje su mučeni i ubijani Hrvati, Mađari i drugi nesrbi. Od studenoga 1991. do veljače 1992. godine, dok je Erdut bio okupiran i izvan ratnih djelovanja, ubijeno je 37 civila (staraca, žena i djece).
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je 2.500 osoba deportirano iz Erduta 1991. godine (domaće stanovništvo i izbjeglice). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Erdut je imao 1459 stanovnika, od čega su većina bili Hrvati.
Srbi su također počinili zločine u Erdutu 9. studenoga i 11. studenoga 1991. godine. Ubijeno je 20 osoba (žrtve su bili Hrvati i Mađari).
Prema ICTY-u, prvi incident dogodio se u studenom 1991. godine (9. studenog). Ubijeno je 12 osoba. „Tijela osam od prvobitnih dvanaest žrtava pokopana su u selu Ćeliji, a jedna žrtva pokopana je u Daljskom Ataru…“ Sljedećega dana ubijene su još 3 osobe.
Drugi val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 11. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, pod komandom Željka Ražnatovića, uhitili su sedam nesrpskih civila u selu Klisa. Dva zatvorenika koja su imala rođake Srbe, puštena su na slobodu. Preostalih pet civila odvedeno je u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon ispitivanja, žrtve su ubili i pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelija.“
Treći val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljana iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru.“
Četvrti val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Od 22. prosinca 1991. do 25. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Dana 26. prosinca 1991. godine, ubijeni su vatrenim oružjem. Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru.“
Peti val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 21. veljače 1992. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu četiri nesrpska civila. Sve žrtve ispitivane su u centru za obuku TO-a u Erdutu, a zatim ubijene. Tijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u Daljskom Ataru.“
Za zločine u Erdutu, uključujući ubojstva, bezobzirno razaranje i nezakonito zatvaranje, pred ICTY-em optuženi su Goran Hadžić, Slobodan Milošević, Željko Ražnatović, Jovica Stanišić i Franko Simatović.
Godine 2003., svjedokinja B129, bivša Ražnatovićeva tajnica, svjedočila je u Haagu. Tajnica je podrobno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe (Službe državne bezbednosti), Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 boraca. Koristili su dvije vrste uniforme – zelene po danu i crne po noći.“
Nakon zlostavljanja zatočenika u srpskim uporištima (okupiranim mjestima: Dalju, Erdutu i Aljmašu) ubijena su 94 civila te 11 pripadnika Hrvatske vojske koji su zarobljeni u Vukovaru. Njihova tijela spaljena su ili zakopana u selu Ćelije, na farmi Lovas, na katoličkom groblju u Dalju ili su bačeni u Dunav.