16. studenoga
• 1991. JA zapaljivim bombama zapalila osječko kazalište.
• 1991. Boj u Korčulanskom kanalu. Hrvatski branitelji prisilili su na povlačenje jugomornaricu.
• 1991. Srpske postrojbe okupirale su (od 15 do 19. studenoga) Lipovac, Podgrađe i Apševce, Donje Novo Selo i Nijemce u zapadnom Srijemu, Vukovar, Škabrnju, Zemunik Gornji, Nadin, Divoš te Ernestinovo i Laslovo u istočnoj Slavoniji.
• 1991. Dana 16. studenoga 1991. JNA i četnici okupirali su Slunju, Saborsko i Cetingrad. Obrana je izdržala tri mjeseca, ali pred naletom jačega agresora nije se mogla oduprijeti okupaciji. Slunja je bila u potpunom okruženju, odsječena od ostatka Hrvatske te je izvlačenje 16.000 Hrvata izvršeno preko Bosne. Jedan dio prognanika odveden je u srpske logore u BiH. Križni put progonstva trajao je četiri godine, sve do oslobodilačke akcije Oluja.
• 2012. Na Haškom sudu oslobođeni su hrvatski generali Mladen Markač i Ante Gotovina.
Srpski zločin u Slunju i okolici
Dana 16. studenoga 1991. JNA i četnici okupirali su Slunju, Saborsko i Cetingrad. Obrana je izdržala tri mjeseca, ali pred naletom jačega agresora nije se mogla oduprijeti okupaciji. Slunja je bila u potpunom okruženju, odsječena od ostatka Hrvatske te je izvlačenje 16.000 Hrvata izvršeno preko Bosne. Jedan dio prognanika odveden je u srpske logore u BiH. Križni put progonstva trajao je četiri godine, sve do oslobodilačke akcije Oluja.
„Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka i 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete (6 mjeseci). To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije: ukupno 213 žrtava.“(svjedočanstvo mons. Mile Pecića).
Srbi su opljačkali imovinu slunjskih Hrvata, razorili kuće i sakralne objekte, uništili gospodarske objekte i prognali 16.000 Hrvata.
Nakon dolaska UNPROFOR-a (proljeće 1992.) stradale su u okupiranom području još 52 osobe.
Srbi povratnici ne žele kazati tko je ubijao, pljačkao, palio kuće, zapalio i razorio katoličku crkvu, uništavao groblja, sijao nagazne mine.
Nakon što su 12. studenoga okupirali Saborsko, u jutarnjim satima 16. studenog 1991., JNA i srpski pobunjenici pokrenuli su iz više smjerova napad na odsječeni Slunj.
Stanovništvo iz Slunja nije moglo ići prema Karlovcu i Ogulinu pa je išlo prema Bosni. Mons. Pecić uspio je izvući preostalo stanovništvo u pet autobusa. Iz Bosne se kasnije prebacivalo na slobodni teritorij Hrvatske. Tijekom tih povlačenja jedan broj Hrvata je završio u srpskim koncentracijskim logorima.
Tek nakon VRO“Oluja“ mogli su se vratiti u Slunj i vidjeti svoje razrušene domove.
Srbočetnici su opljačkali i razorili obiteljske kuće Hrvata, opljačkali i spalili sve katoličke crkve i kapelice te oskvrnuli katolička groblja. Sva okupirana mjesta teško su razorena. Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt.
Za zločine u Slunju te ubijenih 297 civila do sada je odgovarala samo jedna osoba, Mićo Cekinović koji je osuđen na 4 godine zatvora.
Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu osudilo je Zdravka Pašića zbog ubojstva liječnika Dragutina Krušića u Slunju 1991. godine. Pravomoćno je osuđen na 10 godina zatvora.
Dugotrajnom obranom Saborskog, Slunja i Cetingrada onemogućeno je brzo presijecanje kontinentalne Hrvatske, omogućeno je stvaranje nove crte obrane Karlovca i Ogulina. Hrvatska je u međuvremenu došla do oružja i streljiva pa je onemogućila daljnji prodor agresora.