16. rujna
• 1991. Bitka za Šibenik. Od 16. do 23. rujna 1991. vodila se osmodnevna bitka za grad Šibenik. Bila je to izuzetno važna bitka jer bi zauzimanjem Šibenskog mosta, Šibenika ili bilo kojeg mjesta na Jadranskoj magistrali južna Hrvatska bila ispresijecana na par manjih ili većih džepova. To bi vrlo teška situacija za obranu Dalmacije. Agresor je nakon osam dana bio prisiljen na povlačenje. Bila je to prva velika pobjeda Hrvata u Domovinskom ratu.
• 1991. Srbi su okupirali Čovac, Gređane i Novi Varoš.
• 1991. Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) blokirala je sve hrvatske luke (do 23. rujna); blokade su također ponovljene tijekom listopada i studenoga 1991. godine.
• 1993. Pripadnici Armije BiH su 16. rujna 1993. upali u selo Hudsko te počinili ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima HVO-a.
1991. Bitka za Šibenik
Od 16-23. rujna 1991. vodila se osmodnevna bitka za grad Šibenik. Bila je to izuzetno važna bitka jer bi zauzimanjem Šibenskog mosta, Šibenika ili bilo kojeg mjesta na Jadranskoj magistrali južna Hrvatska bila ispresijecana na par manjih ili većih džepova. To bi vrlo teška situacija za obranu Dalmacije. Hrabrost branitelja Šibenika je bila toliko velika da je neprijatelj nakon osam dana bio prisiljen na povlačenje. Bila je to prva velika pobjeda Hrvata u Domovinskom ratu.
16. rujna 1991. počinje jedna od velikih bitaka Domovinskog rata – bitka za hrvatski kraljevski grad Šibenik. Bila je to ujedno i prva velika pobjeda u Domovinskom ratu koja je pokazala odlučnost i hrabrost Hrvata da brane svoju domovinu do posljednjeg čovjeka.
Sam napad na grad bio je izveden iz jednog smjera Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, te drugog Drniš – Pakovo Selo – Šibenik sa primarnim ciljem zauzimanja Šibenskog mosta na ulazu u grad.
Time bi Zadar bio u potpunosti odsječen kopnenom vezom od drugih dijelova Hrvatske (osim Paškog mosta koji bi tada bio žestoko napadan), a Šibenik i Split odsječeni od ostatka Hrvatske.
Dalmacija bi bila podijeljena na par većih ili manjih džepova koji bi se našli u teškoj situaciji. Bio bi to strašan udarac za Dalmaciju i vrlo teška situacija za obranu južnog dijela naše domovine.
Tako bi Srbi došli do praga ostvarenja svojih želja da taj stari hrvatski kraj i središte hrvatskog kraljevstva etnički očiste od Hrvata i stvore izlaz na more fašističkoj Velikoj Srbiji, što je bila njihova želja gotovo 150 prethodnih godina.
Velike snage JNA i dalmatinskih Srba napadaju Šibenik
Grad je napadao 9. korpus JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Kao glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Istovremeno, jedan pravac napada je išao prema Sinju sa ciljem zaokruživanja i izolacije Splita.
Osim snaga za napad, u gradu i okolici nalazile su se u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA.
Jugoslavenska ratna mornarica uputit će skupinu ratnih brodova s otoka Visa u bitku radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci, a Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupirat će kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.
Šibenik brane brojni, ali vrlo slabo naoružani Hrvati
Veliko šibensko-drniško područje je branila 4. bojna 4. brigade iz Splita sa oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko tisuću policajaca i lokalni stanovnici sa lovačkim puškama ili gotovo bez oružja . Na velikom drniško-šibenskom području hrvatski bojovnici bili su vrlo slabo naoružani, a od težeg naoružanja bilo je tu svega par minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.
S druge strane, JNA je sa cijelim korpusom naoružana do zuba krenula je tenkovsko-topničkim napadima praćena zračnim udarima zrakoplovstva uz potporu topovnjača s mora. Uz to ih je pratila brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, snage domaćih „martićevaca“, kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije.
Šibenik se nakon Zadra našao u vrlo teškoj situaciji.
JNA i Srbi došli do samog ulaza u grad
Agresor dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9 1991. što je sam ulaz u grad. Tu se vode borbe, ali čak i kao u svakom pogledu nadmoćni Srbi se ne usuđuju na frontalni juriš prema mostu znajući za izuzetnu motivaciju hrvatskih snaga iskazanu već u borbama oko Kijeva, Kruševa, Skradina i drugih dalmatinskih mjesta. 17. 9. 1991. neprijatelj ponovno iz pravca mosta granatira grad i mnoge civilne objekte među kojima i katedralu Sv. Jakova, možda najljepšu hrvatsku crkvu pod zaštitom UNESC-a.
Tijekom 18. i 19. 9. 1991. neprijatelj je doživio poraze pokušavajući tenkovski proboj prema Vodicama gdje je odbijen i na samom Šibenskom mostu gdje branitelji ojačani sa pojačanjima iz Pirovca te specijalnom policijom iz Šibenika i dijelom 113. brigade HV uspješno odbijaju neprijateljski napad i potiskuju ga od mosta.
Predaja Žirja i vojarni u gradu – poraz za porazom JNA
Za obranu Šibenika jako je važno bilo ovladavanje topničkom bitnicom na otoku Žirje čiji se zapovjednik 14. 9. 1991. mirno predaoHrvatima sa ispravnim topovima i velikim količinama granata. JNA je saznala da se bitnica predala tek nakon što su prve granate ispaljene na ratne brodove JRM 16. 9. 1991. kada je jedan brod pogođen a ostali su napustili to područje.
Istog dana osvojena je vojarna Šubicevac i Dom JNA smješten u središtu Šibenika. Branitelji su nizali uspjeh za uspjehom i do 19. 9. 1991. mnoštvo objekata bivše JNA biva oslobođeno a među njima i Remontni zavod Velimir Škorpik kada je zarobljeno više brodova JRM.
Istog dana neprijatelj se vratio na Šibenski most i dovodeći velike snage na ulaz u grad planirao je zajedno sa jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok kod Šibenskom mosta u topničkom udaru neprijatelj trpi velike gubitke.
1991. Raketiran odašiljač na Sljemenu
1991. – Zrakoplovi Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva ispalili su šest raketa na televizijski odašiljač na Sljemenu. Odašiljač nije izravno pogođen – rakete su eksplodirale 30-ak metara dalje. Pogođen je zid strojarnice, a u uredu zgrade TV tornja u prizemlju je buknuo požar, koji je brzo ugašen. Ovaj je napad tek bio uvod jer su 4. listopada iste godine neprijateljski zrakoplovi još jednom napali TV odašiljač. Tada je stradao toranj te je nastala veća šteta koja je prouzročila kraći prekid u emitiranju.
16. 9. 1991. Brojne vojarne JNA prešle u hrvatske ruke (Petrinja, Slavonski Brod, Koprivnica, Makarska, Lučko)
16. 9. 1993. HV je oslobodila okolicu Petrinje i uništila vojarnu krajinske vojske
U području Žrnovnice zauzeta vojna baza te zapljene 55 raketa..
Kolona tenkova JA krenula prema Šibeniku, borbe za Šibenik, Vodice
Osvojena vojarna Lučko , Zagreb, Zauzete vojarna: Vrapčanski potok, Senjak, Popovec
Raketiran odašiljač kod Zadra u Grbama ko Nina
Zapovjednik karaule Donja Dubrava u Međimurju digao karaulu u zrak i pobjegao s vojnicima u Mađarsku
Zločin Armije BiH u Hudutskom, 16. rujna 1993.
Bošnjačko-muslimanske postrojbe su dva dana nakon pokolja u Uzdolu (14. rujna 1993.) počinile zločin u donjoramskom selu Hudutskom (općina Prozor-Rama). Dana 16. rujna 1993. bošnjačko-muslimanske postrojbe su u Hudskom zarobile 25 Hrvata, pripadnika HVO brigade „Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ iz Jajca i Pougarja. Trojicu zarobljenika odveli su u zloglasni logor “Muzej” u Jablanici, a 22 zarobljenika su streljali.
Bila je to teška povreda međunarodnog ratnog prava i Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima u ratnom sukobu u kojemu su muslimanske snage ne birajući sredstva, surovo i nesmiljeno etnički čistili hrvatska područja.
Zločini Muslimana protiv Hrvata ostali su nekažnjeni.