15. travnja
• 1999. Hrvati (Janjevci, njih 81) izbjegli su s Kosova.
Zločini Armije BiH u općini Jablanica (1992. – 1995.)
U općini Jablanica broj Hrvata smanjio se za 1.565 (68,31%) ako se usporedi popis stanovništa iz 1991. (2.291) i popis iz 2013. godine (726).
U ratnom sukobu u općini Jablanica, između HVO-a i Armije BiH, u kategoriju ratnoga zločina spada ubojstvo 69 Hrvata. Od toga su bila 54 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a, četvero djece i 11 odraslih civila.
U knjizi Davora Marijana i suradnika navedena su imena 57 Hrvata nad kojima je izvršen ratni zločin.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Jablanici je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 88 osoba hrvatske nacionalnosti (41 civil i 47 vojnika).
Alija Izetbegović je 13. ožujka 1993. ukinuo legalno izabranu vlast u općinama Konjic, Prozor i Jablanica te imenovao dr. Safeta Ćibu (liječnika ortopeda) kao ratnog predsjednika tih triju općina. Safet Ćebo je javno dao izjavu: „ U Bosni živi samo jedan narod, to su Bosanci i to Bosanci islamske, pravoslavne i katoličke vjere.“
Prvi sukob između HVO-a i Armije BiH u općini Jablanica zbio se 13. travnja 1993. godine. Grad je bio u potpunoj blokadi. Od tada započinje progon Hrvata i etničko čišćenje. Jablanička policija je 16. i 17. travnja 1993. godine pretresla sve hrvatske stanove u gradu, bez sudskoga naloga. U prostorijama Muzeja revolucije Armija BiH otvara 15. travnja 1993. logor za Hrvate. Za Hrvate u Jablanici je dr. Safet Ćabo uveo radnu obvezu (prisilni rad).
HVO se povukao iz Jablanice jer su Hrvati u gradu bili u manjini; bilo ih je samo 16,73%.
Kronologija zločina
• Od 13. travnja 1993. započinje progon Hrvata, izbacivanje s posla, pretresanje kuća i stanova, uhićenja i zatočenje u logor „Muzej“. Nakon što su Hrvati prognani, u njihove stanove i kuće se useljavaju Muslimani. Izvršeno je etničko čišćenje Hrvata.
• U selu Gornja Slatina ispred svoje kuće ubijene su 4. srpnja 1993. dvije osobe.
• U općini Jablanica su 6. srpnja 1993. godine ubijena 2 civila.
• U selu Doljani izvršen je ratni zločin. Armija BiH je 28. srpnja 1993. ubila 39 osoba (na Stipića livadi nađeni su ostatci 22 osobe). Doljani su imali 1.049 stanovnika: od toga 67,49% Hrvata, 31, 07% Bošnjaka/Muslimana i ostalih 1,44%.
• U zaselku Krkače 28. srpnja 1993. ubijeno je 8 Hrvata; u zaselcima Stupari, Orlovac i Šarančevići je također ubijeno 8 Hrvata (7 civila i jedan pripadnik HVO-a).
• Na području općine Jablanica stradalo je više Hrvata pod nerazjašnjenim okolnostima.
• U logoru „Muzej“ (Jablanica) zbog loših uvjeta života umrlo je (ili su ubijeni) 7 osoba.
• Prilikom kopanja rovova 6. listopada 1993. na prvoj crti bojišnice ubijen je pripadnik HVO-a.
Logor „Muzej“
15. travnja 1993. u Muzeju revolucije formiran je logor „Muzej“ koji je bio u funkciji do Washingtonskog sprazuma. Tijekom postojanja kroz logor je prošlo 85 ratnih vojnih zarobljenika, pripadnika HVO-a, oko 623 civila, među kojima 69 djece i do 100 osoba starosne dobi iznad 60 godina. Nehumani, ponižavajući uvjeti života u logoru te mučenje logoraša bila je svakodnevna praksa. Umrlo je 8 zatočenika; jedna je žena umrla jer joj nisu davali hranu, a 2 žene su silovane. Prisilni rad, teški fizički poslovi, kopanje rovova na prvoj crti bojišnice; 20 zatočenika korišteno je kao živi zid u napadu na Vrda.
Poslije masakra u Doljanima (28. srpnja 1993.) u logor „Muzej“ dovedeno je 210 osoba, među njima je bilo 21 dijete mlađe od pet godina, 10 trudnica, 39 žena i 31 osoba starija od 60 godina.
Napomena: Postav Muzeja revolucije opljačkali su pripadnici Armije BiH.
U Donjoj Jablanici bio je drugi logor tzv. „Zukina baza“, sjedište Armije BiH („Zulfikar“). U tom logoru vršena su mučenja zatočenih pripadnika HVO-a, odvođeni su na prvu crtu bojišnice da kopaju rovove i utvrđuju položaje, korišteni su kao živi zid pri napadu na položaje HVO-a.
Uništavanje sakralnih objekata
Nepoznata eksplozivna naprava eksplodirala je 12. prosinca 1992. godine uz vanjski zid katoličke župne crkve u Jablanici, a od toga su popucala stakla triju prozora i manje su oštećeni oluci i fasada crkve.
Okružno vojno tužiteljstvo u Mostaru je 27. prosinca 1994. godine podiglo kaznenu prijavu protiv 109 nepoznatih počinitelja. Zna se tko je vodio zločince: Mirsad Omerika, Ismet Dedajić (upravitelj logora „Muzej“), Bećir Behrema, Zulfikar Ališpaga zvani Zuka, Vehbija Karić i niz drugih počinitelja.