15. studenoga
• 1991. Napad na Split, 15. studenoga 1991. godine. Odgovor HV-a potopljeno i oštećeno 12 brodova JRM.
Boj u Splitskom i Korčulanskom kanalu zbio se od 14. do 17. studenog 1991. godine. JNA je izvršila pomorsku blokadu Splita. Diverzanti HRM-a su 14. studenoga 1991. torpedom pogodili patrolni čamac Mukos koji je blokirao Splitska vrata i teško ga oštetili. Tri mornara su poginula, a posadu je prihvatilo drugo plovilo JRM. JRM je u znak odmazde tijekom noći 14. na 15. studenoga topovima napala Brač i Šoltu, gađala Milnu i Grohote te topničke položaje HRM.
• 1991. JA zapaljivim bombama zapalila osječko kazalište
• 1991. Hrvatska ratna mornarica razbila je pomorsku blokadu JNA.
• 1996. Vijeće sigurnosti UN-a produžilo mandat UNTAES-a do 15. srpnja 1997.
Napad na Split, 15. studenoga 1991. godine
Slika 1. Boj u Splitskom kanalu (s izložbe), (MJ)
Boj u Splitskom i Korčulanskom kanalu zbio se od 14. do 17. studenog 1991. godine.
JNA je izvršila pomorsku blokadu Splita. Diverzanti HRM-a su 14. studenoga 1991. torpedom pogodili patrolni čamac Mukos koji je blokirao Splitska vrata i teško ga oštetili. Tri mornara su poginula, a posadu je prihvatilo drugo plovilo JRM. JRM je u znak odmazde tijekom noći 14. na 15. studenoga topovima napala Brač i Šoltu, gađala Milnu i Grohote te topničke položaje HRM. Nakon odgovora hrvatskih bitnica, brodovi s južne strane Šolte su se rano ujutro povukli premaVisu. Brodovi JNA koji su bili u Splitskom kanalu su ujutro u 6 sati otvorili vatru po Splitu. Pogođeni su: Arheološki muzej, zgrada općine, sportski centar na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola, mnogi civilni objekti, posebno u starom dijelu grada. Pogođena su i dva Jadrolinijina trajekta u gradskoj luci, Bartol Kašić i Vladimir Nazor na kojima su poginuli vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, kormilar Ante Vidović je ranjen, a ranjeno je i šest građana. Paljbu po Splitu otvorile su i vojarne u gradu i okolici.
Hrvatska ratna mornarica je uzvratila paljbu s položaja pod Marjanom, sa Šolte i Brača. JRM je pozvala zrakoplovstvo da ih podrži pa je doletjelo 6 borbenih zrakoplova iz Mostara . Hrvatske snage su srušile dva zrakoplova. JRM je zbog silnog odgovora i oštećenja brodova prekinula napad i krenula prema jugu kroz Brački kanal. Bojali su se podvodnih mina u Splitskim vratima pa su krenuli navedenim smjerom. HRM je postavila podvodne mine pred ratnom lukom Lora; na minu je naletjela barkasa i poginulo je 5 vojnika pa je jugomornarica shvatila da više nije sigurna u ratnoj luci Lora.
Za napad na Split pravomoćno su osuđeni pripadnici JNA Mile Kandić, Nikola Ercegović, Dojčilo Isaković, Živomir Ninković i Ilija Brčić.
Boj u Korčulanskom kanalu
Nakon boja u Splitskom kanalu brodovi JRM-a su jedno vrijeme bili u Bračkom kanalu pa su krenuli Hvarskim kanalom prema Neretvanskom i Korčulanskom kanalu. Bilo je 9 ratnih brodova JRM-a koji su se zbog jakoga juga usidrili u uvali Bezdija pokraj Lovišta i u uvali Duboka na Hvaru. Topnički vod Lovišta i topnički vod Blaca (na otoku Korčuli) otvorili su vatru po brodovima JRM (JNA) koji su bili u dometu njihovih topova. Bila su pogođena dva minolovca te raketni i torpedni čamac. Nakon boja brodovi JRM su se povukli prema Visu i Lastovu.
Slika 2. Boj u Korčulanskom kanalu (s izložbe), (MJ)
Značaj Boja u Korčulanskom kanalu
Hrvatska ratna mornarica počela se stvarati sredinom rujna 1991. U rujnu su osvojene topničke bitnice, a tijekom listopada uređeni su paljbeni položaji na: Žirju, Zvečevu, Smokvici, Šolti, Braču, Splitu, Pelješcu i Korčuli. Minirani su ulaz u ratnu luku Lora i Splitska vrata. Osvajanjem skladišta Male Bare i skladišta podvodnih mina u uvali Tatinje HRM je došla do sredstava kojima može zapriječiti prolaze brodova i izvršiti odvraćanje neprijatelja sa svojih topovskih bitnica. HRM je ustrojila snage za minska djelovanja, odred pomorskih diverzanata, postrojbe obalnoga topništva i pomorske snage.
HRM je ograničila djelovanje JRM-a miniranjem ulaza u ratnu luku Lora, a djelovanjem topničkih bitnica učinili je nesigurnom pa se JNA povukla u baze na Visu i Lastovu. Pobjedom u splitskom i korčulanskom boju HRM je omogućila deblokadu hrvatskih kopnenih luka, osim Dubrovnika.