14. rujna
• 1990. U Krnjaku (južno od Karlovca) vođa SDS-a Jovan Rašković izjavio je da će u slučaju ustroja jugoslavenske konfederacije biti proglašena i slobodna država Krajina (srpska).
• 1991. godine započela bitka za vojarne. Bitka za vojarne vođena je između slabo naoružanih hrvatskih dragovoljaca, ZNG-e i Hrvatske policije s jedne strane i JNA s druge strane koja je imala teško naoružanje, municije u izobilju i dovoljno ljudstva sredinom 1991. godine. Od 14. do 19. rujna 1991. godine zauzeto je 36 vojarni i skladišta te 26 drugih objekata (raketna baza i dva centra veze). Razoružan je u cjelosti 32. varaždinski korpus dok su 10. zagrebački i 13. riječki razoružani djelomično. Hrvatska vojska došla je u posjed 230 tenkova, oko 400 većih topova, desetaka tisuća pušaka i streljiva.
• 1991. U Zagrebu postavljeno 6000 čeličnih protutenkovskih ježeva i grudobrana s preko 270.000 vreća pijeska.
• 1991. Hrvatske snage zauzele golemo skladište JA Prečec istočno od Zagreba, s preko 4000 tona streljiva i minsko-eksplozivnih naprava.
• 1991. Hrvatske snage zauzele vojarnu na Selskoj cesti (22 haubice od 203 mm sa tegljačima i oko 30 raznih drugih topova).
• 1991. Do 14. rujna bilo je prognano iz svojih domova oko 150 000 ljudi.
• 1991. JA napala gradove u južnoj Hrvatskoj.
• 1991. Na Korčuli vraćeno oduzeto oružje Teritorijalne obrane.
• 1991. Osvojena je vojarna u Pločama (akcija Zelena tabla – Male bare, 14. i 15. rujna).
• 1991. Od 14. do 18. rujna u Šibeniku hrvatske postrojbe zauzimaju 22 broda
• 1991. Hrvatska Kostajnica je u potpunosti pala u ruke četnika i JNA. Zarobljeni branitelji prebačeni su u logore: Manjaču i Glinu, a dio je odmah ubijen.
• 1991. Okupirano je Topusko, a 15. rujna okupirani su Kosovac i Gornji Bogićevci.
• 1993. Pripadnici Armije BiH napali su selo Uzdol (većinsko hrvatsko selo) te počinili ratni zločin. Ubili su 41 Hrvata.
• 1995. Tijekom rujna prognani su preostali Hrvati (oko 20.000 osoba) iz banjalučkog područja.
• 1995. Tijekom rujna NATO je izveo operaciju Namjerna sila. Bombardirani su položaji Srba. Operacija je okončana nakon što je dogovorena deblokada Sarajeva, 14. rujna 1995.
Dana 14. rujna 1991. godine započela je bitka za vojarne
Bitka za vojarne je vođena između slabo naoružanih hrvatskih dragovoljaca, ZNG-e i Hrvatske policije s jedne strane i JNA s druge strane koja je imala teško naoružanje, municije u izobilju i dovoljno ljudstva sredinom 1991. godine.
Martin Špegelj je tražio od predsjednika Tuđmana da se napadnu vojarni tijekom kratkotrajnog rata u Sloveniji (lipanj 1991. godine). Predsjednik je to odbio jer je bio svjestan da je to klopka. Samostalnu Hrvatsku nitko u svijetu nije želio pa bi napad na vojarne bio okidač, poticaj, da JNA slobodno udari na Hrvatsku. Da se to dogodilo nitko ništa ne bi poduzeo kao što nitko nije ništa poduzeo u Mađarskoj 1956. godine ili u Čehoslovačkoj 1968. godine. Napad JNA bi bio legalan odgovor u očima međunarodne zajednice jer je međunarodna zajednica htjela sačuvati Jugoslaviju.
Mudrim potezom hrvatsko je vrhovništvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom dobilo na vremenu, JNA se raspadala jer su ljudi dezertirali i nisu bili voljni pucati na narod a međunarodna zajednica je počela shvaćati da je raspad Jugoslavije neminovan. Izvješća o ubijenim i prognanim Hrvatima te spaljenim selima i razorenim gradovima Hrvatske su dospjela u svjetske medije pa su mnogi shvatili da se radi o agresiji na Republiku Hrvatsku.
Predsjednik Tuđman nije nikada objavio rat i nije dao javni povoda agresoru da napadne Hrvatsku. Vojarne su bile blokirane slabim snagama (policije, dobrovoljaca i pripadnika Zbora narodne garde) i da su izvršile napad, kako je Špegelj predlagao, bilo bi mnogo žrtava a učinak bi bio slab. Odabrati pravi trenutak i pravi način za ostvarenje željenog cilja je umijeće, a to svi ne posjedujemo.
Većina vojarni je blokirana ili napadnuta od 14. do 19. rujna 1991. godine. Nakon blokade vojarni uslijedili su pregovori i dogovori o potpunoj ili djelomičnoj predaji, odlasku JNA jedinica s oružjem, streljivom i ljudstvom. U tih šest dana (14-19. rujna), 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. Plan Bilogora (27. rujna 1991.) je pokrenut s ciljem da se zauzmu bjelovarska i koprivnička vojarna.
Agresor (JNA) se teško mirio s gubitkom vojarni pa je nakon predaje 5 vojarni bombardirao. Predaja vojarni je trajala sve do siječnja 1992. godine, tako je vojarna Zagreb (tzv. „Maršalka“) napuštena tek u siječnju 1992. godine.
Vojarna Jastrebarsko, oklopna jedinica JNA je otišla dogovorno, dogovoreno je da Hrvatska vojska preuzme skladište municije i da ga isprazni prije nego tenkovska jedinica napusti vojarnu jer je agresor nakon izvlačenja mogao uništiti skladište municije!
Vojarna Varaždin se predala 22. rujna 1991. nakon borbi koje su počele 15. rujna. Tenkovi i topništvo su gađali civilne ciljeve, grad je razaran i došlo je do borbi. Hrvatska vojska je došla u posjed: 74 tenka (T-55, ) 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm i druga teška oprema bili su zarobljeni.
Vojarna u Bjelovaru i vojarne u neposrednoj okolici su osvojene 29. rujna 1991. Major JNA Milan Tepić je odbio predati izolirano skladište Barutana (170 tona eksplozivnih sredstava) već je aktivirao eksploziv i pri tome poginuo ali je poginulo i 11 hrvatskih vojnika koji su blokirali skladište.
Pripadnici JNA su neka skladišta oružja i streljiva digli u zrak, mogu se navesti velika skladišta streljiva i eksploziva u vojarnama Oštarije I i Oštarije II te 2 vojna skladišta kraj Rijeke.
Procjenjuje se da je JNA uoči Domovinskog rata raspolagala s 489 borbenih zrakoplova, 214 naoružanih helikoptera, oko 230 različitih ratnih brodova, 1863 tenka, oko 3760 oklopnih transportera i BVP, 19.029 topničkih cijevi – od toga 1799 protutenkovskih topova, 4200 netrzajnih topova, 64 minobacača, 1934 oruđa “teškog” topništva, 250 samohodnih topova, 4286 protuavionskih topova, 160 dalekometnih višecjevnih bacača (Oganj, Plamen i Orkan) te velikim brojem osobnoga naoružanja.
Hrvatske snage su došle u posjed: 250 tenkova, 180 oklopnih vozila, 100 samohodnih protuzračnih, protutenkovskih i topničkih vozila, 400 komada topničkog oružja, 240.000 automatskih pušaka (većina tipa AK-47), mnogo streljiva.
Zauzimanje vojarni je bio složen postupak koji je negdje išao lakše i bez žrtava a negdje su vođene borbe u kojima je bilo ljudskih žrtava i razaranja grada. U tim borbama je poginulo više branitelja. Sve to pokazuje koliko je predsjednik Tuđman bio u pravu kada je odbio plan zauzimanja vojarni u lipnju 1991. godine. Ovome treba dodati da je trebalo voditi računa o djelovanju Kontraobavještajne službe JNA u Hrvatskoj i pete kolone koje su sve poduzimale da sruše legalno izabranu vlast Hrvatske.
Zločin Armije BiH u Uzdolu, 14. rujna 1993.
Dana 14. rujna 1993. pripadnici “Prozorskog bataljona” su, uz sudjelovanje još nekoliko postrojbi, u ranim jutarnjim satima napali selo Uzdol gdje su napravili strašan ratni zločin. Ubili su 41 Hrvata (29 civila i 12 vojnika HVO-a). Ubijali su, klali, masakrirali sve što su stigli, ubijali su starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak godina. Opljačkali su i zapalili sve na što su naišli.
Najmlađa žrtva bio je dječak Stjepan Zelić koji je u vrijeme kada je okrutno ubijen imao tek deset godina. Najstarija žrtva bila je Luca Zelenika koja je u trenutku kada je ubijena na kućnom pragu imala 87 godina.
Prema istraživanju povjesničara Davora Marijana u toj operaciji sudjelovale su postrojba jačine bojne – Samostalni bataljun Prozor, satnija 45. brdske brigade, 2. bojna 317. brdske brigade i dva voda bataljuna Sutjeska.
Masakr u Uzdolu nije izoliran slučaj. Samo par dana ranije, u Grabovici, Muslimani su pobili 33 civila hrvatske nacionalnosti.
Napadi na Uzdol i Grabovicu bili su dio operacije ABiH Neretva 93, a cilj je bio prodor Armije prema Prozoru i Mostaru, razbijanje snaga HVO-a i protjerivanje hrvatskih snaga prema zapadnoj Hercegovini.
Za ovaj zločin nitko nije odgovarao. Sefer Halilović je u Haagu oslobođen optužbi za oba zločina. Enveru Buzi, zapovjedniku prozorskog bataljuna, još se uvijek sudi u BiH.
Niti više od četvrt stoljeća nakon izvršenja pokolja nad 29 civila i 12 vojnika HVO-a, nitko nije odgovarao. Čak štoviše, prije četiri godine, Tužiteljstvo BiH donijelo je odluku o obustavi istrage protiv 36 pripadnika tzv. A BiH koji se sumnjiče da su bili izravni izvršitelji ubojstava. Zapovjednik napada na Uzdol, Enver Buza, prošle godine, u prvostupanjskoj presudi osuđen je na dvanaest godina zatvora, a drugostupanjsku presudu čeka na slobodi. (rama-prozor.info).
Poništena presuda Enveru Buzi za ratni zločin nad Hrvatima u Uzdolu, naloženo novo suđenje (12. 12. 2020.)
Foto: dnevnik.ba