13. lipnja
• 1992. U vojnoj operaciji Lipanjske zore oslobođen je Stolac.
• 1992. Srbi su zauzeli Odžak.
• 1992. Muslimani su upali u srpska sela Katići i Podjele koja su bila pod zaštitom HVO-a pa je intervenirao HVO (sukob HVO i Muslimana, TO).
• 1993. Zločin Armije BiH u Drenovniku. Pokolj u Drenoviku bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne. Ubili su 17 civila: žene, djecu i starce. Zločin su počinili pripadnici MOS-a Kakanj i pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH.
• 1993. Armija BiH probila je obrambene crte u općini Kakanj i nakon toga Hrvati bježe u Vareš (izbjeglo je oko 15.000 Hrvata).
Zločin Armije BiH u Drenovniku, 13. lipnja 1993.
Pokolj u Drenoviku bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne. Počinile su ga 13. lipnja 1993. u hrvatskom selu Teševu, na lokalitetu Drenoviku, istočno od Kaknja, u prostoru Kraljeve Sutjeske. Ubili su 17 civila: žene, djecu i starce.
Zločin su počinili pripadnici MOS-a Kakanj i pripadnici 7. muslimanske brigade Armije RBiH.
Svjedočanstvo o zločinu:
“Nakon napada muslimanskog MOS-a na sela Kovače i Brdariće kod Kaknja, skupina od 16 seljaka Hrvata izbjegli su u pravcu Teševa. Oko 10:30 stigli su u Drenovik. Naišli su na bijeli UN-ov oklopljeni transporter koji je došao iz pravca Ričice, sela Muslimana. Na zaprepaštenje civila, umjesto tobože neutralnih unproforaca izašli su vojnici s MOS-ovim oznakama, obojenih lica, dvoje ih je nosilo zelene beretke i jedan je imao tamne naočale. Prema svjedoku, govorili su zeničkim dijalektom a jedan je govorio nekim stranim jezikom. Hrvatski seljaci skrili su se u garaži. Pripadnici MOS-a pucali su na garažu i tad su ranili šestero seljaka. Najmlađe su žrtve imale 12 i 13 godina. Zatim su muslimanski vojnici zapovijedili civilima izaći iz garaže i leći na tlo. Čim su polegli, vojnici su pucali po njima. Tad su ubili četvero seljaka. Ubijeni su: Jagoda Jurić, Juro Jurić, Ljubomir Jurić i Ivo Markanović (upucan u glavu iz neposredne blizine). Ranili su sedmero seljaka. Najmlađa žrtva, opet ranjena, imala je samo 13 godina. Muslimanski napadači izdvojili su žene i zatvorili ih u kuću. Zločinci nisu dopustili dati nikakvu medicinsku pomoć ranjenim civilima. Sedam zatočenih žena u kući bile su ranjene. Pripadnici muslimanskih snaga pobili su sve ranjene muškarce ispred garaže. Ubijeni su: Stjepan Jurić, Marinko Jurić, Dragan Jurić, Blaško Franjić. Nakon što su mosovci otišli, žene su izašle iz kuće i pošle ka selu Teševu. Na putu su našli tijela četvero seljaka Hrvata iz Brdarića, tijela izrešetanih metcima. Ubijeni su: Janja Brdarić, Anđa Brdarić, Robert Brdarić (17-godišnjak) i Marko Brdarić. Prema svjedoku, istog dana u otprilike isto vrijeme ova MOS-ova skupina ubila je još četiri seljaka Hrvata iz Brdarića. Ubijeni su: Mato Brdarić (18-godišnjak), Ivan Brdarić, Stjepan Brdarić i Franjo Brdarić. U krvavom pohodu u Drenoviku ukupno je ubijeno 16 seljaka Hrvata iz Kovača i Brdarića, a među više ranjenih dvoje ima ozbiljne ozljede. Nekoliko su leševa izmasakrirali.”
Pobijeni Hrvati nisu bili sahranjeni najmanje 60 dana. Tjelesa ubijenih ležala su na mjestu masovnog ubojstva prepuštena vremenu i životinjama. Svjedoci i rodbina ubijenih tražili su od UNPROFORA da im omogći sahranu ubijenih. Međutim UNPROFOR je odbio to obrazlažući time da im muslimanske vlasti i UNPROFOR ne mogu garantirati sigurnost dodajući da sahranu ne dozvoljavaju muslimanske vlasti.
Francuski bataljun UNPROFORA bio je u blizini za vrijeme masakra nad civilima sela Kovači i Bradarići 13. lipnja 1993. godine. Pripadnici UNPROFORA bili su u mjestu Grmačama 200 do 300 metara od mjesta zločina, s dva oklopna transportera i vojnicima koji su šetali oko njih. Transporteri su bili stacionirani pored katoličkog groblja, a više vojnika je bilo izvan transportera te su po svemu morali vidjeti rečene pokolje.
Istog dana pripadnici muslimanskih snaga iz Kaparovića, općina Kakanj, počinili su u Lijesci ratni zločin, ubivši dvojicu hrvatskih civila: Marka Filipovića i Jelenka Jurišića.
Za vrijeme sukoba postrojbi Armije RBiH i postrojbi HVO-a nestala je Jagoda Franjičević iz Teševa, supruga Ive Franjičevića zvanog Načelnik stara oko 60 godina, na lokalitetu zvanom Živalji. Osnovano se pretpostavlja da su ju ubili pripadnici MOS-a.
U selu Balićima, općina Kakanj, muslimanski vojnici ubili su dvojicu hrvatskih civila, Miju Miočevića (rođ. 1930.) i Jelenka Duvnjaka (rođ. 1974.) iz vatrenog oružja. Veliki broj hrvatskih civila pripadnici muslimanskih snaga pobili su u selu Slapnica (Kakanj).
Zločin Armije BiH u Kraljevoj Sutjesci, 13. lipnja 1993.
Bošnjačko-muslimanske snage su 13. lipnja 1993. počinile ratni zločin u hrvatskom mjestu Kraljeva Sutjeska kod Kaknja. Ubili su 4 civila, a hrvatske kuće spalili su.
Kraljeva Sutjeska (Kraljevska Sutjeska), selo u Bosni, 12 km jugoistočno od Kaknja, (Federacija BiH);
U prvoj polovici lipnja 1993. godine iznenada su došli mudžahedini i bošnjačke trupe iz Bosanske krajine te napale Kakanj i Kraljevu Sutjesku. Tada je započeo pokolj i protjerivanje hrvatskog stanovništva, pljačka njihove imovine te palež njihovih kuća. Oko 15.000 Hrvata prebjeglo je iz Kraljeve Sutjeske i općine Kaknja u Vareš, maleni gradić u koji nisu svi mogli stati pa su se neki skrivali po okolnim planinama i šumama. Manji dio Hrvata prihvatio je UNPROFOR pa ih je spasio od sigurne smrti.
U katoličkoj župi Kraljevoj Sutjeski poginulo je više od 76 vjernika, a 84 osobe su ranjene. Župa koja je bila katolička, nakon brutalnog napada gotovo da više nije ni postojala. Kada je okončan ovaj tragičan bošnjačko-hrvatski sukob, kada je na to područje došao sarajevski nadbiskup Vinko Puljić, gvardijan franjevačkog samostana mu je rekao: “Oče nadbiskupe, katolika u Kraljevoj Sutjesci više nema…”
Nakon rata nastavljeni su napadi na Hrvate u Kraljevoj Sutjesci. “Poveća skupina provokatora, koja sebe naziva pokretom AntiDayton, nedavno upala u dvorište crkve i Franjevačkog samostana te mahala većim brojem zastava s ljiljanima ispred iznenađenih vjernika Hrvata koji su se okupljali za svetu misu.”
“Zvjersko ubojstvo dvoje invalidnih staraca u selu Ratanj prije tri godine. U svojoj kući na krajnje zvjerski način ubijeni su i izmasakrirani stari i gluhonijemi Nikola Crepulja i Marica Kristić. Napadač i ubojica bio je priznao ubojstvo, ali ga je sud pustio i oslobodio uz objašnjenje da nema dokaza, a što je možda i nezabilježen slučaj u civiliziranom svijetu.”
“Kraljeva Sutjeska i obližnji stari grad Bobovac bili su sjedište bosanskih kraljeva i mjesta gdje je stolovala posljednja bosanska kraljica Katarina. I sam naziv Kraljeva Sutjeska nastao je baš zbog kraljeva koji su tu vladali. No, danas su, nažalost, neka druga vremena, pa je i Kraljeva Sutjeska od prijestolnice bosanskih kraljeva postala pozornica za učestale napade i provociranja na preostale i malobrojne Hrvate kako ove župe tako i cijele općine Kakanj.”