Umro Andrija Buvina (13. stoljeće) 
Andrija Buvina (prva polovica XIII. st.) bio je hrvatski drvorezbar i slikar.
Djelovao u Splitu. Jedino su njegovo sačuvano djelo romaničke vratnice splitske katedrale iz 1214. godine. Buvinino autorstvo potvrđuje naknadno uneseni zapis u rukopisnom kodeksu Historia Salonitana splitskoga povjesničara Tome Arhiđakona. U tom se djelu Buvina naziva slikarom (pinctor de Spaleto), a spominje se i njegova slika Sv. Kristofora, vjerojatno freska koja se nalazila na Peristilu (spomenuta i u arhivskomu izvoru iz XV. st.). Utvrđeno prezime Buvina svjedoči o njegovu hrvatskom podrijetlu.
Vratnice splitske katedrale (visina 5,30 m, širina 3,60 m) sastoje se od dvaju krila od orahovine na podlozi od hrastovih dasaka, a cijelu im površinu prekriva bogata rezbarija. Svako krilo ima 14 četverokutnih polja (kaseta), smještenih po dva u sedam redova.
Na lijevome krilu (odozgo prema dolje) nižu se prizori iz djetinjstva i javnoga djelovanja Kristova, od Navještenja do uskrsnuća Lazarova. Na desnome krilu (odozdo prema gore) nižu se prizori Kristove muke i smrti do Uzašašća.
Drvena vrata katedrale Svetog Dujma u Splitu najbolji su primjer romaničkog kiparstva u Hrvatskoj. Smatraju se jednim od najvažnijih spomenika europske romaničke umjetnosti.
1469. Umro je Benedikt Kotruljević 
Benedikt Kotruljević (Dubrovnik, oko 1416. – Aquila ili Napulj, 1469.) bio je hrvatski trgovac, ekonomist, diplomat i humanist. U talijanskim izvorima naziva se Benedetto Cotrugli, a u latinskim Benedictus de Cotrullis. Smatra se izumiteljem dvostavnoga knjigovodstva.
Rođen u uglednoj dubrovačkoj obitelji. Studirao pravo u Italiji; ne završivši studij, vratio se 1436. u Dubrovnik, preuzeo obiteljski posao te se uspješno bavio trgovinom. Većinu života proveo je na napuljskom dvoru, u službi aragonskog kralja Alfonsa V., (kraljev savjetnik, komesar, diplomatski predstavnik, upravitelj kovnice napuljskog novca). Kretao se u krugu humanista. Napisao je četiri djela: rukopisi O izboru supruge (De uxore ducenda) i O prirodi cvijeća (Della natura dei fiori) izgubljeni su, a O plovidbi (De navigatione) iz 1464. čuva se u Beinecke Rare Book and Manuscript Library na sveučilištu Yale.
Godine 1458. napisao je najznačajnije djelo Knjiga o umijeću trgovine (Il libro dell’ arte di Mercatura). Rukopis je 1573., u izmijenjenu obliku, izdao F. Petrić pod naslovom O trgovini i o savršenom trgovcu (Della mercatura et del mercante perfetto). Prva kopija danas se drži u Nacionalnoj malteškoj knjižnici. Izvorni je tekst, na temelju dvaju prijepisa iz 1484., objavljen 1990. pa se tek tada u cijelosti mogao procijeniti značaj Kotruljevićeva djela. Jedan je od prvih ekonomskih pisaca koji je raspravljao o novome kapitalističkome društvu, koje se stvaralo na Sredozemlju i u Europi.
Posebno je značajan po tome što je prvi pisao o dvostavnom knjigovodstvu, četrdesetak godina prije L. Paciolija, kojega se još uvijek smatra osnivačem moderne ekonomske analize s dvostavnim knjigovodstvom. Svojim se djelom Kotruljević uvrstio u vrh svjetske ekonomske misli.
1505. Umro je Andrija Aleši
Andrija Aleši (Alessi, Alexi); (Drač, oko 1420. ili 1425. — Split, 1504. ili 1505.) bio je kipar i graditelj. Albanskoga je podrijetla.
Bio je pomoćnik zadarskog klesara Marka Petrova iz Troie u Apuliji, zatim Jurja Dalmatinca pri gradnji šibenske katedrale (1445. kao pomoćnik, a 1447. kao majstor). Uređivao je kapelu Sv. Katarine u Splitu (kapela nije sačuvana), splitsku gradsku vijećnicu; bio je glavni pomoćnik Jurja Dalmatinca s kojim ukrasuje Loggiu dei mercanti u Anconi. Dovršena je 1454. godine i jedno je od remek-djela kasnogotičke umjetnosti.
Radio je (kapele, grobnice, nadgrobne ploče, dekoracije na palačama) u Rabu, Splitu, Zadru i Trogiru. Mnogo toga nije se sačuvalo.
Najznačajnije Alešijevo djelo je u trogirskoj katedrali svetog Lovre gdje je prvo podigao krstionicu, a potom i kapelu sv. Ivana Trogirskog (Ursinija). Riječ je o djelima značajnim i u međunarodnom kontekstu razvoja umjetnosti u kojima Aleši, nadilazeći duh kasne gotike i srednjega vijeka, vrlo rano ovladava vokabularom rane renesanse. Gradnja krstionice trajala je do 1467. godine. Tada Aleši upisuje svoje ime s unutarnje strane krstioničkih vrata.
Radio je na zvoniku splitske katedrale, u Zadru s Nikolom Firentincem na Tremitima
(Apulija) na pročelju s glavnim portalom augustinijanske crkve Sv. Marije na otočiću San Niccola.
U Splitu se 1480. potpisao na kamenom poliptihu u crkvici Sv. Jere na Marjanu, a čini se da je 1488. radio na gradskim utvrdama. God. 1503. podigao je sebi nadgrobnu ploču u splitskoj crkvi Sv. Duha, gdje se naziva »Andreas Alexius Epirota Dirachinus nobilis genere civis Spalatinus ob merita factus«. Bio je član bratovštine Sv. Duha. Sačuvani su kasniji prijepisi njegovih darovnica iz 1504. kojima je ostavio nekoliko zemljišta.
Uz Jurja Dalmatinca i Nikolu Firentinca, Aleši je najistaknutiji graditelj i kipar u Dalmaciji u XV. stoljeća.
1566. Umro je Bartol Jurjević
Bartol Jurjević (Đurđević); (? Mala Mlaka kraj Odre, oko 1506. – Rim, oko 1566.) bio je hrvatski pisac i leksikograf.
U latinskom obliku ime mu je zapisano kao Bartholomaeo Gyurgieuits i Bartholomaeo Georgieuiz, odnosno Bartholomeo Georgieuitz de Croacia, detto Pellegrino Hierosolymitano authore. Važnost Jurjevićeva djela utoliko je veća što su prevođenjem njegovih djela na ine jezike nastali i hrvatsko-francuski, hrvatsko-nizozemski i hrvatsko-engleski rječnici.
Zaređen je za svećenika u Ugarskoj. Zarobljen u Mohačkoj bitki 1526. i odveden u ropstvo; više je puta preprodavan, a nakon nekoliko neuspješnih pokušaja pobjegao je 1535. u Armeniju, potom u Siriju i Palestinu pa se sklonio u franjevačkom samostanu u Jeruzalemu. Poslije je putovao Svetom Zemljom i Europom, a u svojim je knjigama pisao o robovanju pod Turcima, turskim običajima, glazbi, vojnim, političkim i vjerskim prilikama, položaju kršćana u Turskome Carstvu. Njegova djela, koja je objavljivao u različitim europskim gradovima na latinskome jeziku, bila su vrlo popularna, tiskana u mnogim izdanjima i prevođena na svjetske jezike.
Poznat je kao autor prvoga hrvatsko-latinskog rječnika objavljenog 1544. u Antwerpenu/Anversu, kao dodatak djelu De aflictione tam captivorum quam etiam sub Turcae tributo viventium christianorum (Teško stanje kršćana u turskom ropstvu i pod turskim haračem), iste godine objavljenoga u Parizu. Sastavio je i talijansko-arapsko-hebrejsko-kaldejski praktični rječnik.