1586. Rodio se Ivan Gundulić
Ivan Gundulić (Dubrovnik, 9. I. 1589. – Dubrovnik, 8. XII. 1638.) bio je hrvatski barokni pjesnik, epik, lirik i dramatik (vidi 8. prosinca).
1888. Praizvedena je Gundulićeva „Dubravka“
U Zagrebu je praizvedena Gundulićeva Dubravka, drama mitološko-pastoralnoga sadržaja i alegorijskog značenja. Prvu modernu izvedbu uprizorilo je zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište. Godine 1920. glazbenu pratnju za Dubravku skladali su Ivan pl. Zajc i Jakov Gotovac.
1919. Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od Mađarske
- – Velika narodna skupština donijela je Rezoluciju o odcjepljenju Međimurja od mađarske države.
Međimurje je oslobođeno vojnom akcijom, ali sve je trebalo pravno ozakoniti pa je Narodno vijeće za Međimurje odlučilo da će se dana 9. siječnja 1919. u Čakovcu održati Velika narodna skupština. Toga dana okupilo se preko 10.000 ljudi na Franjevačkom trgu ispred crkve svetog Nikole. Skupštinu je otvorio otac Kapistran Geci koji je predložio predsjednika i članove. Tijekom rada Skupštine usvojen je jedan od najvažnijih dokumenata u međimurskoj povijesti, Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od Ugarske.
Otac Kapistran Geci otvorio je skupštinu te je nakon govora Ivana Novaka, Vinka Žganca, Stanka Štefoka, Franje Glogovca i Stjepana Vidušića na skupštini jednoglasno donesena REZOLUCIJA O ODCJEPLJENJU MEĐIMURJA OD MAĐARSKE DRŽAVE.
Za građanskog upravitelja Međimurja određen je dr. Ivan Novak, nakon čega se život u Međimurju počinje normalizirati.
Pripadnost Međimurja Hrvatskoj potvrđena je u okviru Pariške mirovne konferencije, tijekom koje je pripremljen kasnije (4. lipnja 1920.) sklopljen Trianonski ugovor.. Njime je definirana granica novonastalih država Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
1988. Umro je Juraj Krnjević 
Juraj Krnjević (Ivanić-Grad, 19. II. 1895.– London, 9. I. 1988.) bio je hrvatski političar i pravnik. Bio je jedan od prvaka Hrvatske seljačke stranke u vrijeme prve Jugoslavije.
Nakon studija prava u Beču i Budimpešti pristupio je 1919. Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci te postao najbližim suradnikom Stjepana Radića. Od 1920. više je puta bio biran za zastupnika u Narodnoj skupštini, a od 1923. bio je tajnik Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS-a). Zatvoren je početkom 1925. kada je na HRSS primijenjena Obznana. U Pašić–Radićevoj vladi »narodnoga sporazuma« bio je ministar socijalne politike (1925.–1927.). Od 1928. bio je glavni tajnik HSS-a, a nakon uspostave diktature (6. I. 1929.) emigrirao je te najviše boravio u Ženevi nastojeći kod Društva naroda ishoditi međunarodnu političku potporu u rješavanju hrvatskoga pitanja. Nakon sporazuma Cvetković–Maček (1939.) vratio se u Zagreb, a nakon početka rata 1941. ponovno je emigrirao te u inozemstvu bio glavni predstavnik HSS-a. U vladama Kraljevine Jugoslavije u emigraciji bio je ministar i potpredsjednik od travnja 1941. do sredine 1944. Nastojao je dobiti jamstva za obnovu statusa Banovine Hrvatske nakon rata. Nakon završetka II. svjetskog rata ostao je u inozemstvu te u suradnji s Vladkom Mačekom organizirao ogranke HSS-a po svijetu. U međuvremenu je napustio jugoslavenski okvir rješenja hrvatskoga pitanja i opredijelio se za samostalnu hrvatsku državu. Nakon smrti V. Mačeka 1964., izabran je za predsjednika HSS-a i na toj je dužnosti bio do smrti. Uređivao je stranačko glasilo Seljački dom. God. 1980. u emigraciji je osnovao Središnji odbor HSS-a, čiji je mandat 1991. bio prenesen na novo vodstvo ujedinjenoga HSS-a u Republici Hrvatskoj.
Umro je u Londonu, 9. siječnja 1988. godine. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u domovinu i uz odavanje počasti pokopani na zagrebačkome groblju Mirogoju. Pokopan je u grobnici u arkadama Mirogoja.