1941. Zločin četnika u Krnjeuši
Župa Krnjeuša nalazi se na 20 km sjeveroistočno od Kulen Vakufa i 18 km sjeverozapadno od Bosanskog Petrovca, na prometnicama koje vode prema Bosanskoj Krupi; Krnjeuša se nalazi 30 km južnije.
Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. bio je organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuše, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, koju su činili Hrvati katolici. Čitava župa koja je imala oko 2.500 žitelja u dvadesetak sela i zaselaka je spaljena, znatan broj stanovnika – do danas je poimenično identificirano njih 240 – je pobijen. Komunističke vlasti nisu u desetljećima nakon II. svjetskog rata dopustile da se preživjeli mještani vrate na svoja ognjišta, te danas više na terenu i nije vidljivo da bi Krnjeuša – čak niti crkva koja je spaljena kada i sve preostale kuće – ikada postojala.
Počinitelji su bili četničko-partizanski ustanici uključeni u veliki ustanak etničkih Srba koji je zahvatio područje Like, Krbave, sjevera Dalmacije i jug Bosanske krajine; ispočetka ustanici nisu imali nekog glavnog zapovjedništva, a poslije je dio njih (kasnija historiografija nazivat će ih “ustanici” i – u pogledu kasnijih mjeseci 1941. godine – “gerilci”) pristupio partizanima, a dio četnicima. Glavni predvodnik ustanika koji su izvršili pokolj u Krnjeuši je bio četnik Mane Rokvić, pa se uglavnom govori da je pokolj bio djelo četnika.
Točan broj ubijenih stanovnika nikad se nije utvrdilo. Ustanici su, nakon što su ubili župljane, bacali tijela u krške jame (najviše u jamu Kaluđerica kod Skakavca) ili u rijeku Unu.
Točna brojka nije do kraja utvrđena ni danas. Preliminarni broj od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti, nije konačan. Od svećenićkog osoblja, koje je bilo prvo na udaru, stradao je župnik Krešimir Barišić (kojega su zvjerski mučili i osakatili, te naposljetku još živoga bacili da izgori u zapaljenoj crkvi) i tri svećenička pripravnika (od kojih je najmlađi imao svega 12 godina).
Pokolj u župi Krnjeuši je bio dijelom organiziranog etničkog čišćenja širokog područja zapadne Bosne i istočne Like od Hrvata. Posvemašnje uništenje župe na sličan je način snašlo susjedne katoličke župe. Tada su posve zatrti Hrvati u župama Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo u zapadnoj Bosni (Bosanska Krajina, Turska Hrvatska), a u Hrvatskoj (u Lici) župa Boričevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici i Krbavi. Od predratnih 1300 vjernika katolika danas ondje nije ostao niti jedan. Župa Krnjeuša temljito je uništena tog kolovoza 1941. godine i od nje da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim opustošenog groblja Križ. Jedino je vidljiv samo jedan nadgrobni spomenik. Jedini očuvani spomenik na ovome opustošenom groblju je stari kameni križ. 76 godina nakon pustošenja ležao je na zemlji.
Zločin je u ovom slučaju veći, jer za ovo nedjelo nitko nikad nije odgovarao, a potom se trajno podržavao memoricid. Poslije rata, preživjelima nije bio dopušten povratak na posjede; zabilježen je slučaj da je 15 godina nakon pogroma, jednom povratniku rečeno, kad je došao se vratiti, “da je nastupila zastara, da nije na vrijeme zatražio povrat svoje imovine” (koja je u međuvremenu dobila novog vlasnika).
1992. Ubijen je Blaž Kraljević
Blaž Kraljević (Lisice, Ljubuški, 17. IX. 1947. – Kruševo, Mostar, 9. VIII. 1992.) bio je zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga u Hercegovini i general bojnik Armije RBiH.
Politički aktivist u iseljeništvu postaje u Australiji 1967. godine. Uvođenjem demokratske vlasti, vraća se u Hrvatsku i pridružuje Hrvatskoj stranci prava. U prosincu 1991. postavljen je za zapovjednika vojne postrojbe HSP-a, Hrvatskih obrambenih snaga, u Hercegovini. Kao zapovjednik HOS-a sudjelovao je u obrani Hercegovine protiv srpskih snaga. Zbog odbijanja obrambene suradnje s Hrvatskim vijećem obrane dolazi u sukob i s vodstvom Herceg-Bosne, dok istodobno stvara uske veze s Armijom RBiH.
Kraljević je sa svojom pratnjom (8 pripadnika HOS-a) pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen na kontrolnom punktu u Kruševu kod Mostara. Nitko nije odgovarao za počinjeni zločin.