1901. Umro je grof Ladislav Pejačević
Ladislav Pejačević (Sopron, 5. IV. 1824. – Našice, 7. IV. 1901.) bio je hrvatski grof i ban, političar.
Nakon studija prava u Pečuhu stupio je 1844. u županijsku službu. Od 1845. bio je član Banskoga savjeta, a od 1855. carski i kraljevski komornik. Nakon pada apsolutizma 1860. isticao se kao umjereni unionist. God. 1867. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, a iduće godine bio je članom kraljevske deputacije koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Godine 1877. bio je zastupnik u velikaškoj kući zajedničkoga Hrvatsko-ugarskoga sabora. Imenovan je zatim pravim tajnim savjetnikom, a 1879. izabran je za nasljednoga člana velikaške kuće. Iako mu je banska čast bila ponuđena već 1870., prihvatio ju je tek 1880., nakon ostavke Ivana Mažuranića. Za njegova banovanja Vojna krajina bila je 1881. sjedinjena s Hrvatskom i Slavonijom te je bila obnovljena financijska nagodba s Ugarskom. S banskoga položaja odstupio je 1883. u znak prosvjeda protiv postavljanja dvojezičnih natpisa na financijskim uredima u Zagrebu, što se protivilo odredbi Nagodbe o hrvatskom kao jedinom službenom jeziku u Hrvatskoj. Za banovanja su ga zvali ban kavalir jer se odrekao banske plaće.
Pejačević je posjedovao vlastelinstvo Našice u Slavoniji, s više od 20.000 hektara zemljišta, što ga je činilo jednim od najbogatijih aristokrata u Hrvatskoj.
Po banu Ladislavu Pejačeviću kasnije je dobio ime važan trg u Zagrebu – danas poznat kao Britanski trg. Naime, taj je trg otprilike od 1909. pa sve do 1946. godine nosio naziv Pejačevićev trg. Ladislavov sin i nasljednik – grof Teodor Pejačević – kasnije je također postao hrvatskim banom (bio je na banskom položaju od 1903. do 1907. godine).
1975. Umro je Krsto Hegedušić 
Krsto Hegedušić (Petrinja, 26. XI. 1901. – Zagreb, 7. IV. 1975.) bio je hrvatski slikar. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926. (T. Krizman, V. Becić), potom se usavršavao u Parizu 1926.–1928. Godine 1929. bio je jedan od pokretača i osnivača Udruženja umjetnika Zemlja. U Hlebinama je počeo 1930. podučavati seljake slikarstvu pa se ondje tijekom vremena razvila tzv. hlebinska slikarska škola. U časopisima i zbornicima (Književnik, Savremena stvarnost, Pečat, Ars) objavljivao je članke o likovnoj i kulturnoj problematici. Zbog svojih socijalističkih pogleda u više je navrata bio zatvaran. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa prihvaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Od 1937. predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; od 1950. vodio Majstorsku radionicu za poslijediplomski studij slikarstva. Jedan od utemeljitelja skupine Mart (1956.). Bio je član JAZU 1948. Godine 1953. pokrenuo je časopis Bulletin Instituta za likovne umjetnosti i potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970.).
Godine 1969. izradio je svečani zastor Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (Anno Domini 1573.); za isto je kazalište radio scenografije i kostime (Adelova pjesma, I. Parać; Matija Gubec, M. Begović). Godine 1971–1974. izradio je predloške za ciklus fresaka u Spomen-domu na Tjentištu, BiH; lapidarnim realizmom prikazao je mnogobrojne potresne ratne prizore (Tifusari, Zbjeg, Apokalipsa). Ilustrirao je knjige (Balade Petrice Kerempuha M. Krleže).
1992. Sjedinjene Američke Države priznale neovisnost Republike Hrvatske
- travnja 1992. godine predsjednik Sjedinjenih Američkih Država George H. W. Bush potpisao je dugo očekivani dokument o priznavanju Republike Hrvatske.
Učinile su to tek kao 57. po redu država, gotovo tri mjeseca nakon 15. siječnja, kad su Hrvatsku priznale najveće europske zemlje. Zanimljivo je da je čak i Iran priznao Hrvatsku prije SAD-a.
Kraj borbe za međunarodno priznanje Hrvatske obilježen je njenim primanjem u Ujedinjene Narode 22. svibnja 1992. godine. U trenutku američkog priznanja predsjednik SAD-a bio je George Bush (otac), no već je trajala kampanja u kojoj će pobijediti Bill Clinton. Državni tajnik SAD-a u vrijeme priznanja Hrvatske bio je Teksašanin James Baker.
Priznanje od strane najveće svjetske sile imalo je ogromno značenje – otvorila su se vrata za pristup Ujedinjenim Narodima, a priznanje smo dobili i od zemalja koje su do tada bile suzdržane.