1557. Prvi pisani spomen Zagreba kao glavnog grada
Prvi put Zagreb se (točnije Gradec) službeno spominje 7. ožujka 1557. godine kao glavni grad tadašnje kraljevine, na zasjedanju Sabora kraljevine Hrvatske i Slavonije. Sabor se održao u Zagrebu; sačuvane su i zapisničke knjige. Zbog tadašnjeg straha od napada Turaka, Sabor je zatražio od kralja Ferdinanda I. Habsburškog “da se pobrine za svoju kraljevsku varoš na brdu Grič koja je glavni grad ovih kraljevina”, što se smatra početkom i službene uloge Gradeca kao glavnog grada Hrvatske sve do osnivanja Hrvatskog kraljevinskog vijeća, od strane Marije Terezije, koje “titulu” glavnog grada seli u Varaždin.
Varaždin je bio glavni grad sve do velikog požara 1776. godine nakon čega se Gradec (danas Zagreb) opet vodi glavnim gradom, a tu titulu nosi sve do današnjeg dana.
1811. Rodio se Josip Šokčević
Josip Šokčević (Vinkovci, 7. III. 1811. – Beč, 16. XI. 1896.) bio je hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban, podmaršal i barun (vidi 16. studenoga).
1897. Umro je Albert Ognjen Štriga 
Alberto Ognjan pl. Štriga (Križevci 1821. – Zagreb, 7. III. 1897.) bio je operni pjevač i vinar.
Diplomirao je pravo u Zagrebu. Bio je govorljivi pristalica Ilirskog preporoda te je odigrao znatnu ulogu u glazbenom životu tog razdoblja kao operni pjevač, inicijator i organizator. Prozvan je jednim od najoriginalnijih Hrvata XIX. stoljeća. Štriga je u vrijeme Ilirskog preporoda imao ulogu kakva bi u današnjem, modernom shvaćanju odgovarala pojmu menadžera jer je otkrivao umjetničke talente i poticao ih na kreativnost. No, više od toga, bio je domoljub vjeran ostvarenju narodnih ideala.
Godine 1840. utemeljio je u Zagrebu prvo ilirsko glazbeno društvo na čelu s Vatroslavom Lisinskim kao dirigentom. Lisinskog je poticao na komponiranje ilirskih budnica i prve hrvatske opere Ljubav i zloba, a on je pribavio libreto od Dimitrija Demetra. Godine 1849. – 1850. organizirao je u Zagrebu s dobrovoljačkom glumačkom družinom predstave hrvatskih kazališnih djela, a 1869. izvedbu Verdijeve opere Trubadur na hrvatskom jeziku. Kao operni pjevač bariton igrao je ulogu i u praizvedbi Ljubavi i zlobe. Nastupao je u Pragu, Brnu i Petrogradu. Godine 1848. Štriga je kao običan vojnik stupio u vojsku bana Josipa Jelačića te hrabrošću zaslužio čin časnika koji je odbio prihvatiti. Za svoju dokazanu hrabrost kod Beča dobio je “Zlatni krst s krunom”, jedino odlikovanje koje je ikad primio.
Štriga je radio i u hrvatskom zemljišnom arhivu gdje je bio i ravnatelj, a od 1876. radio je kao putujući učitelj za voćarstvo i vinarstvo. Umro je u 76 godini u Zagrebu, sahranjen na Mirogoju u ilirskoj arkadi uz prijatelja Lisinskoga i hrvatske preporoditelje.
1970. Tramvajska nesreća u Dubrovniku 
U subotu 7. ožujka 1970. oko 9 sati dogodila se jedna u najtežih prometnih nesreća u 60-godišnjoj povijesti dubrovačkog tramvaja. Tramvaj broj 5, koji je prometovao na relaciji Pile-Lapad, spustio se velikom brzinom Ulicom maršala Tita na posljednje tramvajsko stajalište gdje je iskočio iz tračnica, a zatim pojurio 27 metara na suprotnu stranu ceste, srušio ogradni zid i strovalio se s visine od četiri metra u gradski park tik kod ulaza kroz zidine u stari dio grada. U nesreći je jedna osoba poginula, a 14 ih je ozlijeđeno; pretpostavlja se da je nastao tehnički kvar. Ubrzo nakon nesreće tramvaj je u Dubrovniku prestao voziti.
Električni tramvaj u Dubrovniku prometovao je od 22. prosinca 1910. do 20. ožujka 1970. godine. Vozio je na relaciji Pile – Gruž (koji u vrijeme pokretanja tramvaja nije bio sastavni dio Dubrovnika) i Pile – Lapad, koja je naknadno izgrađena 1928. Bio je to jedini tramvaj koji je prometovao u Dalmaciji.