1891. Konjski tramvaj u Zagrebu
Na prvu vožnju 5. rujna 1891. krenuli su vozač Ferdo, konj Belko i kondukter Vid na svoju prvu tramvajsku vožnju, bili su glavna atrakcija u gradu. Svi koji su se našli u blizini zastali su i gledali novo čudo u prometu, a svatko tko je za njega čuo smjesta se, dakako, i sam htio provozati. Idućeg dana prvim zagrebačkim tramvajem vozilo se 20 tisuća ljudi, što je itekako impresivna brojka, s obzirom na to da je stanovništvo današnje metropole onda činilo samo dvostruko više ljudi. Koliko je vožnja tramvajem bila popularna, zabilježile su i tadašnje novine. U tiskovinama je tako ostalo zabilježeno da su vozila bila toliko pretrpana da ih konji nisu mogli vući, pa su putnici morali silaziti i gurati kola.
1991. Umro je Željko Sabol
Željko Sabol (Bjelovar, 28. XI. 1941. – Zagreb, 5. IX. 1991.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i pjesnik.
Diplomirao je 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je kustos Gradskoga muzeja u Bjelovaru (1968–71.), potom u Zagrebu voditelj Galerije Forum (1975–80.) i od 1980. urednik u Leksikografskom zavodu.
Pjesmama se javio 1960-ih Dio po dio, Opreke, Kao krug na vodi. Zaokupljen sviješću o ljudskoj nemoći i apsurdu postojanja, objavio je i zbirke Krila, teška krila, Sve je skriveno u tvome imenu i U gluho doba. Više je njegovih pjesama uglazbljeno (Djevojka za jedan dan; Zakuni se ljubavi; Sve se vraća, sve se plaća). Posmrtno mu je objavljena zbirka Bez nas. Objavljivao je i književne i likovne kritike, eseje i studije u listovima i časopisima, predgovore u katalozima te monografije. Organizirao je mnogobrojne izložbe u zagrebačkim galerijama te u bjelovarskome muzeju (200 godina zajedno, Bjelovar, 1991.). Bavio se i slikarstvom.
2001. Umro je Vladimir Žerjavić 
Vladimir Žerjavić (Križ, 2. VIII. 1912. – Zagreb, 5. IX. 2001.) bio je hrvatski ekonomist, demograf i publicist.
Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1949. Od 1934. bio je zaposlen u drvnoj industriji i bankarstvu, a 1945–58. u Ministarstvu industrije, Institutu za naftu, Ekonomskom institutu i Saveznom centru za izobrazbu rukovodećih kadrova u privredi. Između 1958. i 1982. djelovao je u inozemstvu kao savjetnik za industrijski razvoj, od 1964. pri Ekonomskoj komisiji UN-a za Afriku te za vlade pojedinih zemalja Afrike, Azije i Srednje Amerike. Bavio se analizom rasta i kretanja stanovništva; bio je dugogodišnji suradnik Vjesnika. Od sredine 1980-ih proučavao demografske gubitke stanovništva Jugoslavije i Hrvatske u XX. st., posebice tijekom II. svjetskog rata. Napisao više djela u kojima je donio prve sustavne i dosljedne podatke o žrtvama na području Jugoslavije, utemeljene na popisima stanovništva, utvrđenoj demografsko-statističkoj metodologiji te sačuvanim popisima žrtava. Posebno su važna njegova istraživanja o stradalima u logoru Jasenovac, kojima se suprotstavljao i umanjivanja broja jasenovačkih žrtava, kao i velikosrpskoj propagandi, koja je na višestrukom uvećavanju broja stradalih u Jasenovcu gradila tezu o genocidnosti hrvatskoga naroda. Jednako se tako suprotstavljao pretjerivanjima s brojem bleiburških žrtava. Žerjavićevi podatci o broju žrtava na području Jugoslavije u II. svjetskom ratu danas su uglavnom prihvaćeni u svijetu kao relevantni ali ima i ozbiljnih kritika. Važnija djela: Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu (1989.), Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga (1992.).