1808. Nasilno je ukinuta Dubrovačka Republika
Napoleonove trupe pod zapovjedništvom generala Jacquesa Lauristona 27. svibnja 1806. ušle su u Dubrovnik. Dubrovčani pri tome nisu pružali otpor. Dana 31. siječnja 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesese de Marmont izdao je proglas kojim se ukida Dubrovačka Republika. U Knežev dvor došao je pukovnik Delort sa svojom pratnjom te pročitao proglas o ukidanje Dubrovačke Republike. Urede u Kneževu dvoru zauzeli su vojnici te zaključali i zapečatili vrata. Proglasom je teritorij Dubrovačke Republike priključen Napoleonovoj Kraljevini Italiji.
Civilnu vlast u gradu preuzeli su Francuzi. Na čelu im je bio maršal Auguste Marmont koji je 31. siječnja 1808. godine, bez Napoleonovog znanja, dekretom raspustio dubrovački Senat i Vladu i time formalno ukinuo Dubrovačku Republiku. Napoleon je Marmontu dao novostvorenu titulu „vojvoda dubrovački“ (franc. Duc de Raguse).
1931. Umro je Slavko Cuvaj 
Slavko Cuvaj (Bjelovar, 26. II. 1851. – Beč, 31. I. 1931.) hrvatski je ban i komesar.
Slavko Cuvaj diplomirao je pravo u Beču nakon čega radi razne činovničke poslove. Obnašao je dužnosti podžupana u Osijeku i Požegi, ličko-krbavskog velikog župana, vrhovnog načelnika u Zagrebu, predstojnika Odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade te podbana za banovanja Pavla Raucha.
Imenovan je banom 1912. godine, u doba kada je Hrvatska bila u velikom previranju. Odmah potom, odlukom cara Franje Josipa, a na intervenciju ugarskog ministra predsjednika Khuen-Héderváryja, netom izabrani Hrvatski sabor raspušten je. Velikim demonstracijama u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru i drugdje demonstranti su iskazali otpor politici peštanske vlade. U Hrvatskoj je suspendiran Ustav i uspostavljeno svojevrsno izvanredno stanje (31. ožujka 1912.), a Cuvaj je proglašen kraljevskim komesarom, s gotovo diktatorskim ovlastima. Ukinuta je sloboda okupljanja te uvedena cenzura tiska. Uvođenje otvorenoga apsolutizma nije, međutim, smirilo prilike u Hrvatskoj. Otpor Cuvajevu režimu i nasilnim metodama, kojima se on koristio, bio je velik ne samo u Banskoj Hrvatskoj nego i izvan nje. Izraz jačanja protumađarskoga raspoloženja bila su i dva pokušaja atentata na Cuvaja (Luka Jukić i Ivan Planinščak) tijekom 1912. Zbog poraznoga ishoda njegove politike i austrijski ministri tražili su njegovo povlačenje. Krajem 1912. Cuvaj je poslan na dopust, a sredinom 1913. i opozvan s dužnosti. Poslije se zauvijek povukao iz javnog života. Umro je 1931. godine u Beču.
2021. Umro je Miroslav Tuđman 
Miroslav Tuđman (Beograd, 25. V. 1946. – Zagreb, 31. I. 2021.) bio je hrvatski znanstvenik, publicist i političar.
Miroslav Tuđman diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i magistrirao te doktorirao. Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu do 1977. kada se zaposlio u Zavodu za kulturu Hrvatske (do 1988.).
Od 1988. radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu redoviti profesor od 1998. te je bio osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije.
Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS).
Godine 2000. ponovno se politički aktivirao zbog kriminalizacije Domovinskoga rata i takozvane detuđmanizacije. Osnovao je Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP).
Godine 2000. utemeljio je časopis „National Security and Future“ kojem je bio i glavni urednik.
Prepoznajući potencijal i važnost informacije smatra se i jednim od začetnika ideje o osnivanju Hrvatske informacijsko dokumentacijske referalne agencije (HIDRA) – prvoga servisa Vlade Republike Hrvatske za pristup službenim dokumentima, osnovane 1994. godine, a koja predstavlja jednu od institucija prednica današnjega Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva. Osnovna zadaća HIDRA-e bila je prikupljati, obrađivati, pohranjivati i prenositi službenu dokumentaciju i informacije, kako Republike Hrvatske tako i EU, te stranih zemalja i međunarodnih organizacija.
Autor je i urednik više knjiga i zbornika, objavio je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima i zbornicima.