1781. Umro je Martin Knežević 
Martin Knežević (Senj, 1708. – Gračac, 30. X. 1781.) bio je hrvatski general u habsburškoj vojsci.
Od mladosti se posvetio vojnom pozivu te brzo napredovao u službi. Istaknuo se u pograničnim sukobima protiv Osmanlija kao zapovjednik Zvonigrada 1728. Bio je sudionik Austro-turskoga rata 1737–39. i Rata za austrijsku baštinu 1740–48., u kojem je kao konjanički časnik Graničarske husarske pukovnije Karlovačkoga generalata ratovao u Nizozemskoj. Potpukovnik je postao 1754. pa je s istom pukovnijom sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu (1756–63.). U ratu protiv Prusa istaknuo se u borbama kraj Landshuta i Hartmannsdorfa u lipnju 1761.; sljedeće je godine bio ranjen u bitki kraj Heidersdorfa te umirovljen u činu general bojnika. Za ratne zasluge Martinu Kneževiću dodijeljeno je znamenito odlikovanje Viteškog križa Reda Marije Terezije. Godine 1763. dobio je Knežević i titulu baruna, čime je uzdignut iz plemića u velikaša. Nakon umirovljenja živio je u Gračacu.
1983. Umro je Krunoslav Stjepan Draganović
Krunoslav Stjepan Draganović (Matići kod Orašja, 30. X. 1903. – Sarajevo, 3. VII. 1983.), bio je hrvatski povjesničar, svećenik, politički emigrant.
1977. Umro je Gustav Krklec
Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. VI. 1899. – Zagreb, 30. X. 1977.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika.
Studirao je filozofiju u Zagrebu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata živio je u Beogradu i Zemunu. Radio je kao državni činovnik. U rujnu 1945. došao je u Zagreb gdje je ostao do kraja života. Nakon povratka u Zagreb bio je urednik u nakladničkim kućama i časopisima, a zatim djelovao kao profesionalni pisac. Bio je predsjednik Matice hrvatske, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije. Od 1951. bio je redoviti član JAZU. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1968. godine.
Pisao je eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Napisao je zbirke: Lirika, Srebrena cesta, Nove pjesme.
Krklec je popularizirao epigram kao razmjerno zanemarenu formu u hrvatskoj književnosti, a feljtonima i kozerijama (pseudonim Martin Lipnjak) reagirao je na aktualnosti svojega doba pa se afirmirao i kao uspješan nastavljač matoševske feljtonističke tradicije (Lica i krajolici, Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, Noćno iverje). Neki su njegovi feljtoni vrlo uspjela putopisna proza (Izlet u Hrvatsko zagorje, Zagorje u snijegu, Razgovor u Trakošćanu, Nema Zagreba bez Gornjeg grada, Zapis iz Senja i dr.).
Ostala djela: Ljubav ptica, San pod brezom, Tamnica vremena, Tri poeme, Lirska petoljetka, Telegrafske basne, Žubor života, Izabrani epigrami, Novo noćno iverje.