1905. Umro je Grgo Martić 
Grgo Martić (Rastovača kraj Posušja, BiH, 24. I. 1822. – Kreševo, BiH, 30. VIII. 1905.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački franjevac, sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik.
Franjevac, studij filozofije završio u Zagrebu, a bogoslovije u Stolnome Biogradu (Székesfehérváru). Za svećenika zaređen 1845. u Travniku, služio je u različitim bosanskim mjestima, najveći dio života kao župnik u Sarajevu. Od 1878. živio je u kreševskome samostanu. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja u Bosni. Uz ilirski pokret pristao je za boravka u Zagrebu (1839–41.), gdje je postao suradnik Danice i drugih listova (pod pseudonimom Ljubomir Martić Hercegovac). Pisao je lirske i epske pjesme, među kojima se opsegom ističe epski ciklus Osvetnici (I–VII, 1861–83.), o crnogorsko-turskim sukobima i bosanskohercegovačkoj krizi 1876–78., za koji mu je uzor bio u prvome redu I. Mažuranić, a i A. Kačić Miošić, I. Gundulić te usmeno epsko pjesništvo. Objavljivao je i prigodna djela religiozne tematike (Obrana Biograda godine 1456. Slavje sv. Ivana Kapistranskoga, 1887.; Posvetnici, 1895.) te putopise, u stihu i prozi. Za povjesničare su zanimljiva Zapamćenja, što ih je po njegovu kazivanju zabilježio J. Koharić (tiskana 1906. u cenzuriranoj verziji). S I. F. Jukićem objavio je Narodne piesme bosanske i hercegovačke … (1858). Prevodio je djela Homera, J. Racinea, F. R. de Chateaubrianda i L. N. Tolstoja.
Uz svoj materinski hrvatski jezik, govorio latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački. Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci 1860. godine: “Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.”
1929. Umro je Ivo Vojnović 
Ivo Vojnović (Dubrovnik, 9. X. 1857. – Beograd, 30. VIII. 1929.) bio je hrvatski književnik.
Studij prava završio je 1879. u Zagrebu. Do 1889. bio je sudski i upravni činovnik u banskoj Hrvatskoj. Bio je postavljen za dramaturga HNK-a u Zagrebu, a od 1911. djelovao je kao profesionalni književnik. Još kao student postao je 1877. dopisnik zadarskoga Narodnoga lista za zagrebačku kulturnu scenu, već je 1881. u zagrebačkom Pozoru objavljivao dramsku i opernu kritiku, a u Viencu mu je u nastavcima 1880. izišla pripovijetka Geranium.
Djela: komedija Psyche, lirika Lapadski soneti, dramski tekstovi Ekvinocij, Allons enfants!, Suton i Na taraci povezanim u ciklus Dubrovačka trilogija, zatim Maškarate ispod kuplja, Gospođa sa suncokretom, triptih jednočinki Kad se blažena Gospa prošetala priko Place, Čudo sv. Vlaha i U posljednjem času te druga djela: Vraćajući se kasno (Novele, 1910; Stari grijesi, 1919) proznim počecima (Perom i olovkom, 1884; Ksanta, 1886), Smrt majke Jugovića, Lazarovo Vaskrsenje.
1974. Najtragičnija željeznička nesreća u Hrvatskoj
Najteža željeznička nesreća u čitavoj hrvatskoj povijesti dogodila se u Zagrebu 30. kolovoza 1974. godine. Naime, tog su dana poginule čak 153 osobe kad je ekspresni putnički vlak na liniji Atena-Zagreb-Dortmund u 22 sata i 40 minuta brzinom od 104 km/h uletio s istoka na zagrebački Glavni kolodvor. Zbog prevelike brzine vagoni su izletjeli iz tračnica i prevrnuli se.
U čitavoj kompoziciji s devet vagona bilo je ukupno oko 400 putnika. Neki od 153 poginula stradali su, izgleda, i od električnog udara, jer su vagoni porušili stupove s električnim vodovima. Još 90 putnika ozlijeđeno je. Nevjerojatno je da je lokomotiva ostala gotovo neoštećena, a strojovođe neozlijeđeni.
Uzrok nesreće bila je prevelika brzina vlaka. Naime, on je trebao na kolodvor ući s maksimalno 40 km/h. Osim prevelike putne brzine još na prilazu Zagrebu, strojovođa je i prekasno počeo kočiti. Na suđenju je osuđen na 15 godina zatvora, a njegov pomoćnik na 8 godina. Kao olakotna okolnost uzeto im je to da su bili preiscrpljeni, jer su prije nesreće 51 sat radili za upravljačem vlaka.
Poginuli u nesreći bili su tako iznakaženi da je 41 osoba tada ostala neidentificirana, te su pokopani u zajedničku grobnicu na Mirogoju.
2007. Kornatska tragedija
Kornatska tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. kada je skupina vatrogasaca nastradala pri gašenju požara na otoku Velikom Kornatu. Od ukupno trinaest vatrogasaca u skupini zahvaćenoj požarom, dvanaest ih je poginulo na licu mjesta ili preminulo u bolnicama, a jedini koji je preživio bio je tada dvadesettrogodišnji Frane Lučić iz Tisnog. Događaj je jedna od najvećih mirnodopskih nesreća koje su pogodile Hrvatsku.
Veliki požar otvorenoga prostora izbio je 30. kolovoza 2007. na otoku Velikom Kornatu i doveo do najveće tragedije u povijesti hrvatskoga vatrogastva.