1896. Umro je Miho Klaić 
Miho Klaić (19. VIII. 1829. – 3. I. 1896.) bio je hrvatski političar, jedan od vođa hrvatskog preporoda u Dalmaciji.
Doktorirao je arhitekturu u Padovi. Kao član Narodne stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru i član Zemaljskog odbora. Jedan je od osnivača te predsjednik Matice dalmatinske i narodnjačkoga glasila Il Nazionale. Od 1854. službovao je na zadarskoj gimnaziji. Bio je (zbog političkih stavova) otpušten pa ponovno primljen u službu. Godine 1871. umirovljen je.
Unatoč progonima austrijske vlasti, cijeloga života borio se za uvođenje hrvatskoga jezika u školstvo i upravu te zahtijevao stvarno upravno sjedinjenje Kraljevine Dalmacije s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom. Mnogo je pridonio izgradnji novih bolnica u Zadru (1882.), Šibeniku (1883.) i Dubrovniku (1888.).
Od 1861., kada je bio izabran za zastupnika u Dalmatinski sabor (bio je to do smrti), ostao je jednim od prvaka Narodne stranke koju je organizacijski učvrstio i razvio.
Znatan je Klaićev preporoditeljski udio u ponarodnjivanju uprave (uvođenje hrvatskog jezika u urede, otpor uvođenju njemačkog jezika kao službenoga); 1886. uveo je hrvatski jezik u poslovanje bolnica, sudstva i školstva (zastupao je njegovu sekularizaciju, širenje mreže realki, kao nadzornik i savjetnik od 1866. do 1869. položio je temelj širokoj mreži hrvatskih pučkih škola). Pridonio je ekonomskom napretku Dalmacije (obnova pomorstva, izgradnja prometnica, razvoj obrta i novčarstva, izgradnja bolnica, razvoj vinogradarstva, melioracija zemljišta). Klaić je sudjelovao i u političkom životu sjeverne Hrvatske (zastupnik u Hrvatskome saboru od1865. Do 1866. i član Kraljevinskog odbora za pregovore s Odborom Ugarskoga sabora uoči Nagodbe 1868.), a u praktičnom radu i u pogledima bio je tijesno povezan s J. J. Strossmayerom, F. Račkim i dr. narodnjacima podupirući njihovu politiku i trajno zastupajući potrebu očuvanja jedinstva i vođenja realne politike. Pred smrt je postao predsjednikom Dalmatinskoga sabora.
1976. godine emitiran prvi TV kalendar
Prvi je put emitirana TV kalendar kojeg su osmislili Obrad Kosovac i Vladimir Fučijaš koji su uređivali emisiju tijekom tri desetljeća.
2004. Umro je Josip Generalić 
Josip Generalić (Hlebine, 19. II. 1936. – Koprivnica, 3. I. 2004.) bio je hrvatski naivni slikar.
Slikao je od 1950., najprije pod utjecajem oca Ivana i hlebinske škole, potom od 1960. u kompozicije prodiru nadrealni i dekorativni elementi (Uplašena kupačica, 1962.). Nakon 1973. gradio je vlastiti stil slikajući ekspresivne slike obilježene fantazmagoričnim ugođajem (Prvi svemirci u Hlebinama, 1975.). Od 1977., u tzv. crnoj fazi, svojevrsnim verizmom slikao je svijet na rubu katastrofe (Pesticidomani, 1980.). Autor je mnogih grafičkih mapa; radio je scenografiju i predloške za tapiserije.
Za svoga života Josip Generalić izlagao je na preko tisuću skupnih i 200 samostalnih izložbi na svim kontinentima. Redovito je izlagao na reprezentativnim izložbama Hrvatske i svjetske naive, a za svoj umjetnički rad dobio je nagrade mnogih žirija. Autor je nekoliko scenografija u zagrebačkim kazalištima, ilustrirao je knjige za djecu, izradio tridesetak tapiserija, od kojih je Velika berba grožđa uvrštena u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti u Soilami, Japan. Josipa Generalića kritičari ubrajaju u vrhunske slikare i grafičare naivne umjetnosti te među najveće predstavnike u svijetu poznate “Hlebinske slikarske škole“.
Josip Generalić preminuo je u Koprivnici, a pokopan je u svom rodnom selu Hlebine.