1885. Rijeka dobila modernu zgradu kazalište
Dana 3. listopada 1885. otvoreno je novo Općinsko kazalište u Rijeci (Teatro Comunale). Zgradu su projektirali bečki arhitekti Herman Helmer i Ferdinand Fellner, ornamentalne radove izradio je venecijanski kipar August Benvenuti, a stropne slike bečanin Franz Matsch.
Na otvorenju su izvedene dvije velike opere – Verdijeva Aida i Ponchiellijeva Gioconda, kojima je ravnao maestro Gaetano Cimini. Nastupala su poznata pjevačka imena – Medea Borelli, Clotilde Sartori i Mary Guttemberg. Prvi posjetitelji mogli su svjedočiti i pravom tehnološkom čudu svoga vremena – prvoj električnoj žarulji i prvom telefonu u gradu postavljenima upravo u novom kazalištu!
1969. Umro je Stanko Klisa
Stanko Kliska (Snagovo kraj Zvornika, BiH, 15. IX. 1896. – Beograd, 3. X. 1969.) bio je hrvatski arhitekt.
Studirao u Beču, diplomirao na Tehničkome fakultetu u Zagrebu (1923.), gdje je radio u atelijeru V. Kovačića, u Banovinskoj građevinskoj direkciji (1923–28.), a 1929–41. vodio je samostalni atelijer. Potom je djelovao u Beogradu, gdje je bio profesor na Arhitektonskome fakultetu (1950–66.). Predavao je projektiranje zdravstvenih ustanova. Napisao je udžbenik Bolnice te napravio više projekata zdravstvenih ustanova.
Njegov zagrebački opus primjer je međuratne moderne arhitekture internacionalnoga stila, temeljene na modernističkoj ideji V. Kovačića. Autor je više javnih (gimnazija u Sisku, 1929), stambeno-trgovačkih i zdravstvenih građevina i koautor Kliničke bolnice na Rebru (1933–41.). Nakon zatvaranja ateljea radi kao arhitekt Ministarstva narodnog zdravlja i učvršćuje svoja moderna shvaćanja arhitekture. Smatrao je da oblik građevine mora odgovarati njenoj namjeni, ali i okolini. Jednostavna rješenja za njega su bila najbolja rješenja te je uvijek pazio da njegova arhitektura bude humana i funkcionalna.
Arhitekt Stanko Kliska dobitnik je mnogih nagrada te je izlagao na arhitektonskim izložbama u Zagrebu i Parizu. Umro je 1969. u Beogradu.
1929. Objavljen Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine Jugoslavije na upravna područja
Dana 3. listopada 1929. godine kralj Aleksandar objavljuje Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja. Zakonom je dotadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju da bi se pokazalo jedinstvo naroda u državi. Aleksandar je tako proklamirao geslo: „Jedan narod, jedan kralj, jedna država“. Ukinute su sve nacionalne posebnosti, a stvorena je umjetna jugoslavenska nacija s jugoslavenskim jezikom kao službenim.
Kraljevina je podijeljena na 9 banovina, umjesto dotadašnje podjele na oblasti, i grad Beograd. Novoosnovane banovine bile su: Dravska (sa sjedištem u Ljubljani), Savska (Zagreb), Vrbaska (Banja Luka), Primorska (Split), Drinska (Sarajevo), Zetska (Cetinje), Vardarska (Skoplje), Moravska (Niš) i Dunavska (Novi Sad). Banovine su zamišljene kao jedinice na koje je prenesena vlast iz nadležnosti centralnih organa, ali u zbilji sva vlast ostala je koncentrirana u osobi kralja i njegovih najbližih suradnika.
Prostor bivše Kraljevine Hrvatske (Slavonija i Dalmacija), Međimurje i Kastav bio je podijeljen na dvije banovine – Savsku i Primorsku, s tim da su neki krajevi (Srijem, Zemun, Dubrovačko područje…) uključeni u druge banovine. S druge, pak, strane, neka područja koja nisu bila u sastavu Kraljevine Hrvatske dodana su spomenutim banovinama – Črnomelj s Metlikom, područje zapadne Hecegovine…
Ovakva podjela ostala je na snazi do 1931. godine kada je došlo do novog razgraničenja, ali je broj banovina ostao isti.
1998. Papa Ivan Pavao II. proglasio Alojzija Stepinca blaženim
Dana 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim. Papa je tada bio u svom drugom posjetu Hrvatskoj. Na velikoj svečanosti u Mariji Bistrici okupilo se i do 500.000 vjernika kako bi prisustvovalo povijesnom događaju. Spomendan blaženog Alojzija Stepinca slavi se 10. veljače.
2003. Hrvatski sabor proglasio ribolovno-ekološki pojas na Jadranskom moru
Zbog silnog pritiska i ucjena Italije i Slovenije odluka Sabor o ribolovno-ekološkom pojasu morala je biti odgođena.
2022. Umro je Zvonimir Baletić
Zvonimir Baletić (Kljenak kraj Vrgorca, 26. I. 1936. – Zagreb, 3. X. 2022.) bio je hrvatski ekonomist i politolog.
Diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Stručno se usavršavao na Pravnom fakultetu u Strasbourgu, London School of Economics i Sveučilištu u Chicagu. Znanstveni suradnik i direktor Agrarnog instituta u Zagrebu. Zatim docent pa izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Kao sudionik Hrvatskog proljeća, isključen je s Fakulteta i iz javnog života. Od 1974. radio u zagrebačkom Ekonomskom institutu, od 1976. kao znanstveni savjetnik, a od 1993. kao ravnatelj Instituta. Od 1990. ponovno je predavao na Fakultetu političkih znanosti kao redoviti profesor. Ministar u Vladi RH (1991–93.); predsjednik Europskog pokreta Hrvatska te član Izvršnog odbora međunarodnoga Europskog pokreta. Od 2004. redoviti član HAZU, a od 2005. Académie Européene des Sciences, des Arts et des Lettres u Parizu. Glavni urednik Ekonomskog leksikona i urednik struke Ekonomija u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Autor više stručnih djela.
Dobio je nagradu „Mate Ujević“ Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža za Ekonomski leksikon. Odlikovan ordenom reda Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića i Spomenicom Domovinskog rata. Umro je u 87. godini u Zagrebu.