1607. Otvorena je prva gimnazija u Zagrebu
Isusovci su 3 lipnja 1607. godine otvorili prvu gimnaziju u Zagrebu, u napuštenom dominikanskom samostanu na Griču.. Bila je to prva gimnazija i u Hrvatskoj. Za opremanje prostorija gimnazije pobrinula se gradska općina i ban Ivan II. Drašković. Priloge su dali i privatni darovatelji, naročito velikaške obitelji. Na dan otvorenja gimnazije izvedena je dramska predstava Actio comica na latinskom jeziku. Nakon što je gimnazijska zgrada stradala u velikom požaru 1645. godine smještena je u novopodignuto zdanje na današnjem Trgu Katarine Zrinske na Gornjem gradu, na lokaciji na kojoj je danas Gornjogradska gimnazija.
Nastava je bila organizirana prema poznatom isusovačkom programu Ratio adaque institutio studiorum Societatis Jesu iz 1599. godine. Već u prvoj godini upisano je 260 učenika. Školovanje je na početku trajalo tri godine, a 1612. produženo je na šest godina. Upis je bio besplatan, a gimnaziju su pohađala jednom trećinom plemićka, a dvjema trećinama građanska i seljačka djeca. Ubrzo su uz gimnaziju otvoreni teološki i filozofski tečaj, zametci buduće Akademije, koja se smatra početkom sveučilišne nastave u Zagrebu.
U zagrebačkoj gimnaziji tijekom godina školovali su se vodeći hrvatski umovi: Tituš Brezovački, Janko Drašković, Vatroslav Lisinski, August Šenoa, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Ante Starčević, Miroslav Krleža, Izidor Kršnjavi, Ivan Krstitelj Tkalčić, Tadija Smičiklas, Antun Gustav Matoš, Stjepan Radić, Dragutin Domjanić i još mnogi drugi.
Svoju drugu gimnaziju u Hrvatskoj isusovci su otvorili u Dubrovniku 1619. godine
1944. Savezničko bombardiranje Splita
Bombardiranje Splita 3. lipnja 1944. godine
U subotnje jutro, malo poslije 10,00 sati, svega nekoliko sekundi nakon proglašenja uzbune, američki su zrakoplovi započeli bombardiranje. Prema zapisima Frane Barasa, koji je i sam preživio bombardiranja, toga je dana na gradskoj tržnici organiziran veliki poljoprivredni sajam, dok se kod katedrale trgovalo polovnom odjećom, obućom, kućnim potrepštinama i galanterijom. Već prvom naletu bombardiranja poginulo je gotovo stotinu ljudi samo na sajmu.
Na Split je toga dana palo više od 600 bombi na pravcu od Gradske luke, Firula, Pojišana i Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana. Rijetko koja ulica u povijesnoj jezgri nije bila razorena. U napadu je stradalo 227 Splićana i šest njemačkih vojnika, a zbog vrlo male preciznosti niti jedna zgrada vojne namjene nije bila pogođena. Tako je tvrđava Gripe, koja prevladava nad gradom i vrlo je uočljiva iz zraka, ostala netaknutom, baš kao i Hotel Ambasador i zgrada Jadranske Banke na rivi, u kojima su se nalazili njemački vojni stožeri.
U državnu je bolnicu primljeno 78 teže (umrlo pet) i 140 lakše ranjenih. Pošto je u drugom napadu oštećena i bolnica, uspostavljena je prihvatna postaja u Osnovnoj školi “Manuš”, gdje se i odvija identifikacija stradalnika. Potpuno srušenih kuća bilo je 121, teže oštećenih 217 te 210 lakše oštećenih. Pukim slučajem ostala je pošteđena katedrala i zvonik Sv. Duje. Tri bombe povezane obručem mimoišle su ih za koji metar i porušile dvije susjedne zgrade Aglić i Mrkonjić na Peristilu.
Formacije savezničkih zrakoplova uzlijetale su iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili su iz pravca Brača.
Zračno bombardiranje Splita koje su provodile savezničke snage trajalo je od rujna 1943. do kraja lipnja 1944. pri čemu je nad Splitom i bližom okolicom bilo 1890 naleta, 640 uzbuna i 21 bombardiranje, od kojih je najrazornije i najsmrtonosnije bilo bombardiranje 3. lipnja 1944., u kojem je poginulo 227 osoba. Sveukupno je u bombardiranjima Splita i okolice život izgubilo preko 450 ljudi, a više tisuća ih je bilo ranjeno. Veći dio grada bio je uništen, pri čemu i gotovo svi kulturno-povijesni spomenici i građevine.
Savezničko bombardiranje bilo je najveće razaranje Splita u njegovoj 17-stoljetnoj povijesti. Unatoč čvrstim dokazima i zapisima, za zločin nitko nikada nije bio pravosudno gonjen niti je odgovarao.