1845. Srpanjske žrtve na zagrebačkom Markovom trgu
Srpanjske žrtve naziv je za žrtve pokolja koji se zbio 29. srpnja 1845. godine u Zagrebu prilikom protumađaronskih prosvjeda.
Tada je u puščanoj paljbi carske vojske poginulo 13 građana. Ranjeno je 27 osoba, a još šest ranjenih je poslije umrlo zbog ranjavanja.
Sve je počelo nakon što su na pripremama za izbore krivotvoreni potpisi kako bi u Skupštinu ušlo što više pripadnika Horvatsko-vugerske stranke (mađarona). Kraljevom naredbom popis plemića za skupštinu napravljen je prema onim iz 1835. godine, što je također išlo na ruku mađaronima. To je izazvalo ogorčenje iliraca, pristaša Narodne stranke, koji su na prethodnoj tzv. restauraciji (obnovi činovništva u Zagrebačkoj županiji) izvojevali veliku pobjedu. Izbori su održani 28. i 29. srpnja, a mađaroni su, uz pomoć glasova turopoljskog plemstva, odnijeli pobjedu osvojivši 315 zastupničkih mjesta više (1289 : 974). Uvečer nakon objavljenih rezultata izbora nezadovoljni narodnjaci izašli su iz svog dvorišta na Markovom trgu te Kamenitom ulicom krenuli prema Donjem gradu.
U zaoštrenim političkim prilikama nakon proglašenja izbornih rezultata, uvečer 29. VII. izbio je sukob iliraca s carskom vojskom. Književnik M. Bogović napao je sabljom jednoga natporučnika, zbog čega je na Bogovića zapucao dočasnik. Tada su na južnoj strani trga odjeknula tri uzastopna plotuna vojnika, koji su pomislili da je izdana zapovijed za paljbu. U općoj pomutnji pucnjava je obustavljena tek pošto su vojnici ispalili i posljednji metak. Deset je žrtava bilo pokopano zajedno na groblju sv. Jurja, a pogreb je prerastao u masovne prosvjede protiv austrijske politike u Hrvatskoj. God. 1895. srpanjske su žrtve, zajedno s nadgrobnim spomenikom sa skulpturom usnuloga lava (izrađen 1855.), bile prenesene na zagrebačko groblje Mirogoj.
Sličan događaj zbio se 22. svibnja 1897. godine u Bošnjacima, kad je na dan izbora za Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije ubijeno osam, a ranjeno osamdeset osoba od protuhrvatski raspoloženog režima. Događaj je poznat kao „Krvavi izbori u Bošnjacima“.
1885. Rodio se Branko Gavella
Branko Gavella (Zagreb, 29. VII. 1885. – Zagreb, 8. IV. 1962.) bio je hrvatski kazališni redatelj, pedagog, teatrolog, kazališni kritičar i prevoditelj (vidi 8. travnja).
1907. Rodio se Ljudevit Jonke
Ljudevit Jonke (Karlovac, 29. VII. 1907. – Zagreb, 15. III. 1979.) bio je hrvatski jezikoslovac i prevoditelj.
1934. Umro je Frane Bulić
Frane Bulić (Vranjic kraj Splita, 4. X. 1846. – Zagreb, 29. VII. 1934.) bio je hrvatski arheolog, epigrafičar, povjesničar i konzervator starina.
Teologiju studirao u Zadru, klasičnu filologiju i klasičnu arheologiju u Beču (1869–73.). Djelovao kao svećenik od 1869. Epigrafiku usavršavao u Beču (1877–78.). Po povratku u domovinu postao je kotarskim školskim nadzornikom u Zadru i konzervatorom Središnjeg povjereništva za historijske spomenike zadarskog i benkovačkog okružja; od 1883. ravnatelj klasične gimnazije i Arheološkog muzeja u Splitu te konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za srednju, a 1912–25. za cijelu Dalmaciju. Zbog hrvatskoga djelovanja austrijske su ga vlasti umirovile 1896. Zadržao je mjesto konzervatora i ravnatelja muzeja. Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i ranokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao je I. međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu. U Rižinicama je otkrio (1891.) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898.) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao (uz pomoć kolega) oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara. U Splitu je 1894. utemeljio društvo „Bihać“.
Autor je više samostalnih djela: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici.. , Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij i dr.; u koautorstvu: Kronotaksa solinskih biskupa (s J. Bervaldijem), Palača cara Dioklecijana u Splitu (s Lj. Karamanom), Stopama hrvatskih narodnih vladara (s L. Katićem). Od 1883. surađivao na ediciji Corpus inscriptionum Latinarum. Mnogobrojne priloge tiskao u Bulletinu (od 1920. Vjesnik), kojemu je bio urednik i vlasnik od 1888. Bio je član mnogih akademija, znanstvenih ustanova i arheoloških društava. Prigodom 75. obljetnice života posvećen mu je zbornik Strena Buliciana (1924.). U Zagrebu mu je (1935.) podignut spomenik (djelo F. Kršinića).
2008. Umro je Mate Parlov 
Mate Parlov (Split, 16. XI. 1948. – Pula, 29. VII. 2008.) bio je hrvatski boksač, olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju.
U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji. Taj je naslov obranio tri puta. Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 1978. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji, pet puta prvak Balkana, dvaput prvak Europe te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. godine. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.
Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe.
Mate Parlov, najveći hrvatski boksač svih vremena, olimpijski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju, umro je u Puli 29. srpnja 2008. godine. Mate je govorio tri strana jezika i obožavao recitirati Tina Ujevića.
2018. Umro je Oliver Dragojević 
Oliver Dragojević (Split, 7. XII. 1947. – Split, 29. VII. 2018.) bio je hrvatski glazbenik.
U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a zatim klarinet i gitaru. Prvi estradni nastup ostvario je na splitskomu dječjem festivalu 1961. godine s popularnom pjesmom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom (1946. – 2011.), snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split.
Dragojević je nastupao diljem svijeta, uključujući gradove poput Pariza, Tokija, New Yorka, Moskve, no nikada nakon Domovinskog rata nije nastupio u Srbiji. Još od Domovinskog rata, Dragojević je više puta isticao stav kako su Srbi nanijeli previše zla Hrvatskoj da bi on ikad ondje nastupio:
„Nema novaca za koje bi pjevao u zemlji koja je nanijela tolika zla mojoj Hrvatskoj.“
Nastupio je u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju. Osvojio je mnogobrojne nagrade i priznanja.
Dijagnosticiran mu je rak pluća. Umro je 29. srpnja 2018. Sahranjen je u Vela Luci. Split mu je napravio veličanstveni ispraćaj.