1850. Prva telekomunikacijska veza Zagreba sa svijetom
Prvi telegraf u Hrvatskoj uveden je u promet 29. rujna 1850. godine. Službeno je otvoren telegrafski ured u Zagrebu.
Električni telegrafi bili su znatno sofisticiraniji uređaji, koji su koristili žicu i prenosili poruke mijenjanjem električnog napona na njoj. Za komunikaciju je usvojen poznati Morseov kod. Postavljanje telegrafske žice koja je vodila do Zagreba započelo je još na početku 1850. godine. Zagreb je žicom spojen na Zidani Most u današnjoj Sloveniji (tada u Štajerskoj). Telegrafska je žica dovedena sve do Banskih dvora na gornjogradskom Markovu trgu. Banski namjesnik Lentulaj obavijestio je bana Jelačića o funkcioniranju telegrafa riječima “Telegraf je u redu.”, koje su Morseovim kodom poslane iz Zagreba u Beč. Ban je iz Beča uzvratio kratkom porukom: “S radostju sam primio vašu viest.”
1909. Umro je Vladimir Vidić
Vladimir Vidrić, (Antun Ljuboslav) (Zagreb, 30. IV. 1875.– Stenjevec, Zagreb, 29. IX. 1909.) bio je hrvatski pjesnik.
Studirao pravo u Pragu, Zagrebu i Beču, gdje je diplomirao. U Zagrebu je 1903. stekao doktorat iz pravnih znanosti. Za zagrebačkoga posjeta cara Franje Josipa I. u povodu otvaranja Hrvatskoga narodnoga kazališta 1895. sudjelovao u prosvjedu protiv Madžara (nosio studentski barjak) pa je bio uhićen i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora. Prve je pjesme objavio u gimnazijskome listu Lovor 1889. U razdoblju 1896–1907. napisao je četrdeset pjesama.
Živio od odvjetničkog rada, zbog bolesti često je boravio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, gdje je i umro 1909. Zemni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine. Pisao je pjesme od rane mladosti. Njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života objavio je 25 pjesama. Snažno je utjecao na Domjanića, Nazora i druge pjesnike. Kritičko izdanje sabranih djela objavljeno je 1969. godine.