1698. Rodio se Karlo Batthyan
Karlo Batthyány (Rohonc, 28. IV. 1698. – Beč, 13. IV. 1772.) bio je hrvatski ban (vidi 13. travnja).
1936. Umro je Ignjat Job 
Ignjat Job (Dubrovnik, 28. III. 1895. – Zagreb, 28. IV. 1936.) bio je hrvatski slikar.
Neredovito je pohađao Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (1917.–1920.). Prvi crteži iz Bolnice za duševne bolesnike u Šibeniku gdje se sklonio od progona austrijskih vlasti (1914.–1916.) bili su nagovještaj slikarova ekspresionističkoga usmjerenja.
Za boravka na Capriju (1920.–1921.) naslikao je slike Ribari s Caprija, Santa Maria i Berba naranača u duhu kasne secesije. U razdoblju od 1925. do 1927., za boravka u Srbiji, slijedio je tzv. minijaturni stil; po sjećanju je naslikao mnogobrojne zavičajne teme ostvarene u zagasitu registru boje i uz naglašenu narativnost (Primorsko selo, Svadba, U mlinu od maslina). Od 1928., pod utjecajem V. van Gogha čiji je opus poznavao samo po reprodukcijama, rasvijetlio je paletu i stvorio vlastito i izvorno slikarstvo (Vjetar u luci, Masline, Lovački piknik). Nošen snažnim temperamentom, na slikama krajolika i figuralnim kompozicijama, težio je sve smjelijim kolorističkim rješenjima i približio se u kasnijem razdoblju fovizmu. Između 1931. i 1935. na Braču, u Lumbardi, Komiži i Splitu nastale su koloristički bujne, često groteskne kompozicije, glavna tema kojih su težaci i ribari na poslu, na seoskim proslavama i pijankama te krajolici i mrtve prirode (Ribari pred oluju, Procesija na Braču, Bakanalije, Poslije lova, Nedjelja, Vela Glavica I. i II., Moj dom, Gripe, Škarpina). Job je u krajoliku gledao simbol, a u boji psihološki izraz, po čemu je on naš jedini pravi ekspresionistički slikar, a njegov ekspresionizam nije rezultat programa ili svjesnoga izbora, već osobnoga doživljavanja života, zavičajnoga okružja i njezinih ljudi. Većina njegova opusa nalazi se u Galeriji umjetnina u Bolu na Braču.
Njegov opus neizostavan je dio hrvatskoga modernog slikarstva, poglavito njegov »spontani ekspresionizam«, koji pripada vrhu hrvatskoga ekspresionizma.
Umro je 28. travnja 1936. godine u 41. godini života, od tuberkuloze.
2007. Stipe Derviš osvojio svjetsko prvenstvo 
Boksom se počeo baviti 1992. godine u Boksačkom klubu “Pula”. Za taj klub osvojio je 6 puta naslov prvaka Hrvatske. U amaterskoj karijeri nastupio je na Olimpijskim igrama 1996. i osvojio peto mjesto. Godine 1997. na Mediteranskim igrama osvojio je drugo mjesto. Nastupao je za hrvatsku reprezentaciju u boksu (1995. i 1997.). Godine 1998. osvojio je Svjetski kup. Odnio je 90 pobjeda od ukupno 100 amaterskih borbi.
Od svibnja 1999. godine nastupao je kao profesionalac u poluteškoj kategoriji. Derviš je 8. veljače 2003. godine postao prvak Europe. Svjetski prvak je postao u svojoj drugoj borbi za svjetski naslov 28. travnja 2007. godine. U profesionalnoj karijeri odradio je 34 borbe, a pobijedio 32 puta. Ubrzo nakon osvajanja naslova prestao se baviti profesionalnim boksom.
1991. Osnovana je IV. gardijska brigada
Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u Splitu. Brigada je bila sastavljena od skupine redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Prva baza (30. svibnja 1991.) bila im je u hotelu Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku.
Prvi ratni zapovjednici i suosnivači bili su general-bojnik Ivo Jelić i brigadir Mladen Bujas.
Brigada je izvršavala sve borbene zadaće pod geslom In hoc signo vinces (U ovom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade bila je akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene, ali i oslobodilačke akcije – od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica, do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica. Nakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je preustrojena i dobiva naziv “gardijska” sudjeluje u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije uspješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima ’94. Dinara, Livanjsko polje, Skok-1 i Skok-2, Ljeto ’95., a potom u akcijama Oluja i Operacija Maestral te u završnoj operaciji Južni potez. Tadašnji Ministar obrane Gojko Šušak je za 4. gardijsku brigadu izjavio: “Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada.”
Četvrta gardijska brigada poznata je pod poslijeratnim nazivom „Pauci“. Dobila je ime po heroju Domovinskoga rata Andriji Matijašu (Pauku) koji je poginuo 9. listopada 1995. godine u operaciji „Južni potez“.
U ratnim operacijama poginulo je 194 gardista ove postrojbe. Njihove su slike postavljene u spomen-kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Pet gardista se vodi kao nestali, a gotovo 1500 je ranjenih. 4. gardijska brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskoga rata. Kroz Četvrtu gardijsku brigadu u Domovinskome ratu prošlo je do sedam tisuća gardista.
Himna postrojbe:
Poklonimo se Domovini
Resnik ih skupi ko’ draga mati
na zov Domovine.
I mladost jurnu na put do sunca,
slobodu braniti.
Bije boj za mir, za san,
ide Četvrta, stupa noć i dan.
Kruševo i Sinj
Unešić i Ston.
Križni put je to, pobjeda i tron.
Ide Četvrta na dušmana,
zove Domovina.
Padoše mnogi za mir svet,
poklonimo se.
Spokoj svim zemlja nek’ da,
svim junacima.
Jer ostvaren je tisućljetni san
sad Hrvatska je tu.
Neka zvone zvona pobjede za Domovinu.