1895. Umro je Ivan Filipović 
Ivan Filipović (Velika Kopanica, 24. VI. 1823. – Zagreb, 28. X. 1895.) bio je hrvatski učitelj. književnik i leksikograf.
Bio je učitelj u Vinkovcima, Novoj Gradiški, Požegi i Zagrebu. Ilirac, borac za nacionalnu slobodu, pokretač i osnivač učiteljskih udruga i ustanova. Urednik časopisa, listova i knjiga za učitelje, djecu i mladež, pisac početnica i čitanki. Zbog domoljubne pjesme Domorodna utjeha, objavljene u Nevenu 1852., zajedno s M. Bogovićem osuđen na 2 godine ali mu je kazna smanjena na 6 mjeseci zatvora. Jedan od osnivača Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871.), Saveza hrvatskih učiteljskih društava (1886.), Općih hrvatskih učiteljskih skupština (1871., 1874., 1878.), Hrvatskoga učiteljskog doma (1889.), Učiteljskoga konvikta (1899.) i dr. God. 1895. pokrenuo Pedagogijsku enciklopediju. Državna nagrada Republike Hrvatske za osobite zasluge u odgoju, školstvu i pedagogiji nosi njegovo ime. Glavna djela: Početnica, Slovnička čitanka, Novi rječnik hrvatskoga i njemačkoga jezika (I–II.), Bečke pedagogijske slike, Kratka stilistika za građanske i više djevojačke škole i dr.
1907. Umro je Đuro Deželić
Đuro (Gjuro) Stjepan Deželić (Ivanić Grad, 25. III. 1838. – Zagreb, 28. X. 1907.) bio je hrvatski književnik, povjesničar, publicist, novinar i gradski vjećnik grada Zagreba.
U Zagrebu učio bogosloviju i privatno studirao pravo (1856–62.). Radio u odvjetničkim kancelarijama, 1869. stupio u gradsku službu, od 1871. do smrti bio gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika. Utemeljio Društvo mladih rodoljuba (1855.) i Savez hrvatskih vatrogasnih društava (1868.). 1867. godine proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba. 1871. postaje gradski senator, a 1882. vijećnik grada Zagreba. 1877. Osnovao je Društvo za potporu siromašne djece zagrebačkih pučkih škola, a kasnije i pučku kuhinju. Godine 1868. osnovao je vatrogasnu službu u Hrvatskoj, a 1876. postaje predsjednik novonastale “Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice”. Njegovom zaslugom je u Zagrebu osnovana zadruga “Croatia” za osiguranje protiv požara, a u hrvatsko vatrogastvo je uvedena jednolična vatrogasna komanda. Bio je počasni član mnogih vatrogasnih društava.
Od 1890. do 1897. bio je zamjenik mjesnog suca u Zagrebu, a 1899. postaje predsjednik Izbornog povjerenstva za izbor članova vijeća Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore. Zaslugom Đure Deželića uređeni su Sveučilišni, Akademički, i Nadbiskupski trg te brojne gradske ulice u Zagrebu, vodovod, pučke škole i humanitarne ustanove. Bio je član Družbe “Braće Hrvatskoga Zmaja”. Družba je radila na očuvanju hrvatske baštine i tradicije.
Priredio je prvu antologiju hrvatske, srpske i slovenske poezije (Pjesmarica) te bio jedan od sastavljača hrvatsko-njemačkog i njemačko-hrvatskog rječnika.
Uređivao je Narodne novine i Danicu. Bio je prvi urednik „Domobrana“ (1866.) i Vienca (1869.). Od 1861. do 1907. godine uređivao je koledar “Dragoljub”, a od 1862. do 1864. godine bio je urednik “Danice ilirske” i glavni urednik “Narodnih novina”.
Izabrana djela: Sbirka životopisah slavnih jugoslovjenskih muževah, Životopis Mirka Bogovića, Pjesmarica ili sbirka rado pjevanih pjesama, Surka, Medvedgradski duh, Burzanci, Lažne srbske zemlje, Grudobran kraljevine Hrvatske i dr. Bio je vrstan poznavatelj slavenske kulture te stručnjak za slavensku mitologiju i slavistiku. Javno je isticao da su Hrvati iz starovjekovne Perzije, a ne Slaveni.
Koristio je pseudonime: Juraj Ivančanin, Juraj Mirković, Stjepan I., Stjepan Horvat, Samohrvat i Fedor Posavski.
1950. Osnovan Klub navijača Hajduka Torcida 
Torcida (puni naziv: Klub navijača Hajduka Torcida, skraćeno: KNH Torcida) navijačka je skupina Hrvatskog nogometnog kluba Hajduka, osnovana 28. listopada 1950. godine. Torcida je najstarija navijačka skupina u Europi.
„Osnivanje Kluba navijača pokrenuli su dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, i uz njega Ante Ivanišević, Ante Dorić i još neki, a prema riječima Ante Dorića glavni poticaj dao im je Bajdo Vukas koji je oduševljeno pričao o atmosferi na brazilskim stadionima. Splitski studenti koji su studirali u Zagrebu željeli su napraviti dotada neviđen spektakl kako bi pomogli svojim ljubimcima u čemu su i uspjeli. Po uzoru na brazilske navijačke skupine koje su u to vrijeme postale poznate (te godine se u igralo obnovljeno Svjetsko nogometno prvenstvo u Rio de Janeiru), Hajduk je 29. listopada pobijedio Zvezdu rezultatom 2:1, pobjedonosnim zgoditkom koji je postigao legendarni igrač Hajduka Božo Broketa u 86. minuti. Slavlje je bilo neopisivo, ljudi su plakali od sreće, grlili se i ljubili kopačku kojom je Božo Broketa dao gol, čitao se “posmrtni govor” Crvenoj zvezdi. Te sezone momčad Hajduka osvojila je prvenstvo bez ijednog poraza, što je do danas ostao nenadmašen rekord.“
Slogan navijača je “Hajduk živi vječno”.