1863. Rođena je Marija Freudenreich
Marija “Micika” Freudenreich (udana Huth) (Zagreb, 28. VIII. 1863. – Zagreb, 18. I. 1944.) bila je hrvatska operna pjevačica i glumica (vidi 18. siječnja).
1895. Hidroelektrana Jaruga puštena u pogon 
Dana 28. kolovoza 1895. pušten je u pogon prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana “Krka” – Šibenik (kasnije nazvana Hidroelektrana Jaruga 1.)., Prve hidroelektrane u svijetu bila je hidroelektrana na slapovima Niagare koje je puštena u rad samo dva dana prije nego što je puštena u pogon hidroelektrana „Krka“ (kasnije nazvana Jaruga I.). Sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki (danas unutar Nacionalnog parka Krka).
Nakon HE Jaruga I. 1903. godine izgrađena je mnogo veća hidroelektrana, Jaruga II.
Ispod slapa Skradinskog buka je sagrađena turbina, dva generatora (42 Hz, 550 kW) i transformator koje je izradilo mađarsko poduzeće Ganz. Sagrađen je i 11,5 km dug dalekovod na drvenim stupovima do obližnjeg Šibenika, te je Šibenik bio prvi grad u svijetu koji je dobio izmjeničnu električnu struju za svoja postrojenja. Tri godine kasnije su počeli radovi na proširenju i modernizaciji hidroelektrane. Nova hidroelektrana HE Jaruga 2 je sagrađena 1903. i radi do danas. Zanimljivo je da je američki grad Buffalo (NY), koji je spojen na hidroelektranu koju je Tesla izgradio na slapovima Niagare, osvijetljen pomoću izmjenične struje tek 15. studenoga 1896., više od godinu dana nakon Šibenika.
1898. Sarkofag kraljice Jelene Slavne
Arheolog don Frane Bulić pronašao je sarkofag i nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene, razbijen u devedeset komada, 28. kolovoza 1898. godine. Do otkrića je došao pri arheološkom istraživanju temelja nekadašnje starohrvatske bazilike koja se nalazi pokraj današnje crkve Gospe od Otoka u Solinu.
Nadgrobni natpis kraljice Jelene prednji je dio sarkofaga u kojemu je bilo ukopano tijelo hrvatske kraljice Jelene koja je živjela u 10. stoljeću. Nastao je u Solinu 976. godine na vapnenačkoj ploči veličine 123×74-76×10 cm. Nalazio se u atriju crkve sv. Stjepana na Gospinom Otoku, u kojoj je bio smješten mauzolej hrvatskih kraljeva. arheolog don Frane Bulić (1846. – 1934.) je pronašao nadgrobni epitaf.
Bulić je, uz pomoć J. Barača i I. Križanića, uspio rekonstruirati latinski epitaf na sarkofagu, koji u prijevodu glasi: „U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihajlu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976 godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!”
Natpis već u prvoj rečenici otkriva obiteljsku vezu između dva hrvatska kralja i to putem umrle im supruge, odnosno majke. Također, u natpisu je točno naveden datum smrti kraljice pa je to jedan od malobrojnih točnih i pouzdanih nadnevaka u staroj hrvatskoj povijesti. Natpis pokazuje, nadalje, postojanje salonitanskih tradicija sastavljanja nadgrobnih natpisa, što svjedoči o duhovnoj i kulturnoj razini onodobnoga hrvatskoga društva. Konačno, a to je također vrlo važno, u tom je natpisu sačuvana jedna kratka formula koja otkriva postojanje normi rimskog i bizantskog prava u hrvatskoj državi. U natpisu, naime, stoji da je kraljica Jelena bila zaštitnica udovica i majka siročadi.
Natpis je od velikog značaja za hrvatsku povijest ranog srednjeg vijeka jer potvrđuje navode Tome Arhiđakona o kraljevskim grobnicama u Solinu. Osim toga, otkrivena su tri kraljevska imena (Jelena, Mihajlo Krešimir i Stjepan Držislav), čime su riješena neka nepotpuna mjesta u rodoslovlju hrvatske dinastije Trpimirovića.
Jelena je bila supruga kralja Mihajla Krešimira II. (vladao 949. – 969.), a bila je omiljena u narodu koji ju je zvao Jelena Slavna. Nakon suprugove smrti neko vrijeme je vladala kao regentkinja malodobnog sina Stjepana Držislava. Prema legendi potječe iz najmoćnije zadarske patricijske obitelji Madijevaca, ali za to ne postoji potvrda u izvorima.
1917. Prikazan prvi hrvatski film
Hrvatska kinematografija seže u same početke filmske umjetnosti i tehnologije. Prva filmska projekcija održana je u Zagrebu 8. listopada 1896. (u zgradi Kola gdje su oglašavali „kinematograf“ kao „Edisonov ideal“), a na repertoaru su bili filmovi Lumièrovih.
Prva domaća produkcijska kompanija bila je Croatia koja je 1917. proizvela prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu, Arnošta Grunda. Taj je film na žalost izgubljen, kao i sva ostala igrana ostvarenja nastala u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata.