1490. Umro je blaženi Jakov Zadranin
Jakov Zadranin (oko 1400. – ? 1490.) bio je redovnik i franjevac, blaženik rimokatoličke Crkve.
U Franjevački red, u samostanu sv. Frane u Zadru, stupio je mlad i radio kao redovnik. Život je proveo u raznim samostanima, a odlikuju ga marljivost i molitva koju je koristio u svakidašnjim poslovima.
Vršio je pokornička djela i bio predan dugotrajnoj molitvi pa je nerijetko padao u zanose. Još za života, Bog ga je obdario karizmom proroštva i čudesa.
Narod ga je i za života i nakon smrti smatrao svecem te je često zazivan u brojnim molitvama. Kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo posebno je sagrađena u tu čast. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. godine za cijeli franjevački red.
1565. Umrla je Ozana Kotorska
Ozana (Hozana) Kotorska (Relezi, Crna Gora, 25. XI. 1493. – Kotor, 27. IV 1565.) bila je dominikanka, proglašena blaženicom Rimokatoličke Crkve.
Potječe iz siromašne obitelji stočara. Nakon smrti svoga oca, 1507. odlazi u Kotor gdje je bila primljena u kuću sudca Aleksandra Buća uglednoga Kotoranina, iz čije je šire obitelji proisteklo više svećenika, čak i provincijala dominikanskoga reda. U toj je kući upila uglađenost u kulturnom smislu i upoznala otajstva vjere. Također je mogla uvidjeti i sjaj i bijedu Kotora, što ju je dovelo do vrlo snažnoga osjećaja za pomaganje siromasima kad god je imala priliku.
Na Veliki petak 1513. imala je još jedno viđenje Krista raspetoga, za vrijeme propovijedi u kotorskoj katedrali o Kristovoj muci, koju je snažno doživjela, a nakon koje je odlučila predati cijeli svoj život u Božje ruke. Živjela je kao „zazidana djevica“ u Kotoru zatim je postala dominikanska trećerednica te primila ime Ozana. Provela je 7 godina u ćeliji uz kapelu Sv. Bartola, a potom se preselila u isposnicu uz crkvu Sv. Pavla gdje se oko nje počinju okupljati i druge djevojke te se osniva mali samostan. Provela je u molitvi 44 godine i doživjela mistično sjedinjenje s Kristom.
Njezina je sobica bila vrlo mala, a od namještaja je imala samo jedne drvene ljestve s pet prečaka koje su je podsjećale na pet Isusovih rana. Na njima je spavala tako da bi ih s pola svoga plašta prekrila, a drugom se njegovom polovicom sama ogrnula i tako zaštitila od prevelike hladnoće. Sobica je imala otvor prema svetištu crkve pa je na takav način razvijala trajno klanjanje pred Kristom. Kroz taj je otvor primala i pričest i pristupala ispovijedi, a također je on bio sredstvo komunikacije s drugim ljudima koji su od nje tražili savjet ili ohrabrenje, a oni su je i uzdržavali. Kada bi primala pričest, cijeli dan ne bi ništa jela, a također je provodila druge oblike trapljenja, između kojih i samobičevanje i nošenje kostrijeti.
Uz pokornički život, koji ju je priljubljivao uz Boga, te uz stalno izgrađivanje bratske ljubavi prema onima koji su joj dolazili po savjet i da ih uzme u svoje molitve, blažena Ozana Kotorska odigrala je važnu ohrabrujuću ulogu i u obrani grada od napada Turaka u kolovozu 1539. godine, a također je imala važnu ulogu u nastojanjima oko jedinstva između katolika i pravoslavaca. Pripisuju joj se i različita čuda, viđenja i druga mistična iskustva.
Bila je vješta vezilja. Njezini izvezeni korporali se i danas čuvaju u kotorskoj katedrali. Sve prihode koje je ikad dobila za svoj rad dijelila je siromasima.
U rodnom Kotoru bila je poznata i kao „učiteljica mistike“ pogotovo jer je posebno štovala Kristovu muku. Vrijeme je najviše provodila u molitvi i žrtvovanju za duše u čistilištu.
Zbog njezinih djela mnogi je smatraju apostolom kršćanskog jedinstva i zaštitnicom ekumenskoga pokreta.
Njeno neraspadnuto tijelo nalazilo se u crkvi Sv. Pavla do 1807. iz koje je prebačeno u crkvu sv. Marije. Štovana je kao svetica, a papa Pio XI. ju je u Rimu 1927. godine proglasio blaženom. Time je ona postala prva blaženica Crkve u Hrvata. Ozana Kotorska štovana je po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Katolička Crkva slavi njezin spomendan 27. travnja. Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije; za Splitsku metropoliju proglašena je zaštitnicom ekumenizma.
Uz sv. Tripuna, Ozana Kotorska postala je zaštitnica Kotora jer je u najgorim trenucima potresa i kuge spašavala svoj grad.