1111. Umrla je opatica Vekenega
Vekenega, hrvatska benediktinka (Zadar, ? – Zadar, 27. IX. 1111). Kći opatice Cike, utemeljiteljica benediktinskoga samostana sv. Marije u Zadru.
Nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća, nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu – vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj – i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105.
Benediktinski samostan sv. Marije uz kojega je izgrađena nova crkva posvećen je 1091. Godine. Zadarski prior Drago, i sam Madijevac, dosuđuje baštinu u korist predstojnice Vekenege, a samostanu dodjeljuje imunitet, tj. oslobađanje od davanja.
U Zadru je 1096. godine održan crkveni sabor i nastaje svečani Evanđelistar opatice Vekenege. Vekenega ga je naručila u skriptoriju samostana sv. Krševana, a danas se čuva u Bodleian Library u Oxfordu. Vekenegin evanđelistar sadrži 196 listova (veličine 285 x 190 mm).
1905. Rodio se Vjekoslav Kaleb
Vjekoslav Kaleb (Tisno kraj Šibenika, 27. IX. 1905. – Zagreb, 13. IV. 1996), hrvatski nastavnik i književnik (vidi 13. travnja).
1937. Umrla je Marija Ružička-Strozzi 
Marija Ružička-Strozzi (Litovel, Češka, 3. VIII. 1850 – Zagreb, 28. IX. 1937) bila je hrvatska glumica.
Pohađala je nastavu u Glazbenom zavodu i učila pjevanje, no zbog bolesti glasnica morala se odreći karijere operne pjevačice. Nastavila je glumačko obrazovanje, u prvoj fazi glumila je sentimentalne naivke, djevojke i žene u konverzacijskim veselim igrama, a po potrebi nastupala je u operi i opereti. U dvadeset prvoj godini udaje se za markiza Ferdinanda de Strozzija, potomka stare firentinske obitelji, s kojim je imala osmero djece. Najveće tadašnje uspjehe ostvarila je kao Marguerite (A. Dumas ml., Gospođa s kamelijama), Vojvotkinja (E. Scribe, Čaša vode) te Shakespeareova Julija (Romeo i Julija), Desdemona (Otelo) Ofelija (Hamlet), Beatrice (Mnogo vike ni za što) i Porcija (Mletački trgovac).
Kada je 1878. A. Fijan postao stalni član drame, njih su dvoje kao vrsni i nerazdruživi glumački partneri nastupali tridesetak godina: u Sofoklovoj Elektri, u više Shakespeareovih djela, u Racineovoj Fedri i drugim djelima.
Od prelaska u novu zgradu HNK-a, preuzimala je uloge zrelih žena (H. Ibsen, A. Strindberg, G. Hauptmann i H. Sudermann i drugih autora). Nazivaju ju jednom od najvećih tragetkinja slavenskoga juga.
Na pozornici je nastupala neprekinutih 68 godina, sve do 1936. godine. Lik Marije Ružička-Strozzi ovjekovječen je na svečanom zastoru Hrvatski preporod Vlaha Bukovca, a bila je jedina scenska umjetnica kojoj je još za života postavljena bista u HNK-u u Zagrebu.
Unatoč ponudama iz Praga, Beča i Amerike, ostala je vjerna zagrebačkomu kazalištu, gdje je ostvarila oko 600 uloga te ostavila jedinstven trag u povijesti hrvatskoga glumišta.