1823. Rodio se Ivan Bartolović
Ivan Bartolović (Nova Gradiška, 27. VI. 1823. – Zagreb, 29. VI. 1903.) bio je hrvatski financijski stručnjak (vidi 29. lipnja).
1925. Osnovan Zoološli vrt u Zagrebu
Ideju o osnivanju zoološkog vrta u Zagrebu promovirali su već 1905. godine banski savjetnik dr. Ivo Malin, prof. dr. August Langhoffer i dr. Ervin Rössler. Zoološki vrt grada Zagreba osnovao je Mijo pl. Filipović 27. lipnja 1925. i najstariji je zoološki vrt u jugoistočnoj Europi.
1960. Umro je Ivan Matetić Ronjgov 
Ivan Matetić Ronjgov (Ronjgi kraj Viškova, 10. IV. 1880. – Lovran, 27. VI. 1960.) bio je hrvatski skladatelj, melograf i glazbeni pedagog.
Završio je učiteljsku školu u Kopru te od 1899. bio učitelj u mnogim istarskim mjestima. Pred kraj I. svjetskog rata studirao je glazbu u Beču, a od 1919. do 1921. kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Potom je bio gimnazijski profesor u Sušaku, gdje je 1923. utemeljio privatnu glazbenu školu. Godine 1925–38. bio je tajnik Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je od 1945. predavao glazbeni folklor. Od 1947. do 1951. bio je profesor glazbene škole u Rijeci. Melografijom se počeo baviti već tijekom učiteljevanja u Istri, a prve rezultate proučavanja istarske narodne glazbe, teorijske postavke tzv. istarske ljestvice, objavio je 1925–26. u Sv. Ceciliji.
Ostavio nam je velik broj zapisa narodne glazbe Istre i Hrvatskog primorja čija je osnovna karakteristika dvoglasno pjevanje na «tanko i debelo» i svirka narodnih instrumenata: sopila (roženica), miha i dvojnica.
Napisao je brojna zborska djela za dječje, odnosno ženske glasove. Najbrojnije su obrade narodnih pjesama: Harmonizirao je i obradio stotine napjeva.
Umro je u bolnici u Lovranu 27. lipnja 1960. Sahranjen je na groblju u Opatiji.
1991. Tenk JNA zdrobio crvenog Fiću u Osijeku
Jedan od događaja za pamćenje iz Domovinskog rata dogodio se 27. lipnja 1991. godine u Osijeku. Crvenog Fiću osječkih registracijskih oznaka bezobzirno je pregazio tenk T-55 Jugoslavenske narodne armije, pri prolasku gradom. Incident se dogodio na raskrižju Vukovarske i Trpimirove (tada Kleinove) ulice u Osijeku, a Fiću je na put tenku hrabro dovezao Branko Breškić, kasnije hrvatski branitelj.
Čitav događaj snimile su kamere HTV-a, a snimka je ubrzo obišla svijet. Branko Breškić i vozač navedenog tenka Josip Ilić kasnije su se upoznali, na inicijativu Hrvatske televizije. Josip Ilić bio je iz jednog mjesta pored Županje.
2007. Umro je Dragutin Tadjanović
U povodu 20. obljetnice događaja, postavljen je 2011. godine u Osijeku na raskrižju Vukovarske i Trpimirove spomenik koji prikazuje crvenog Fiću kako gazi tenk.
Dragutin Tadijanović (Rastušje, 4. XI. 1905. – Zagreb, 27. VI. 2007.) bio je hrvatski pjesnik.
Dragutin Tadijanović, znan i po pseudonimu Margan Tadeon.
Diplomirao je 1937. književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1944. književni tajnik u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ-u), a od 1945. urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske. Od 1953. do umirovljenja 1973. ravnatelj Instituta za književnost i teatrologiju JAZU-a; redoviti član JAZU-a od 1965. Predsjednik Društva književnika Hrvatske. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967.) i Nagrade „Goranov vijenac“ za cjelokupan pjesnički opus (1982.). Predložen za Nobelovu nagradu, počasni građanin grada Zagreba.
Tadijanovićeva osobnost i stvaralaštvo svrstali su ga među najpopularnije autore hrvatske književnosti, o čem svjedoče mnogobrojna ponovljena izdanja njegovih knjiga u Hrvatskoj i prevođenje na dvadesetak svjetskih jezika. Najpoznatije Tadjanovićeve pjesme: “Visoka žuta žita”, “Lelija”, “Žene pod orahom”, “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”, “Daleko su od mene oranice”, “Htio bih pokidati žice”, “Sunce nad oranicama”, “Da sam ja učiteljica”, “Moja baka blagosilje žito”, “Elegija o pjesniku koji nije dugo godina pjevao” (1953.), (“Prsten”, “Kad me više ne bude”, “Na grobu George Trakla”, “Ljudski vijek”, “Želiš li napisati pjesmu”, “Razgovor sa sjenom visoke planine”, “Sjeni Julija Klovića”, “More u meni”, “Oblak”, “Ljudsko govorenje”, “Što li je s mojom pjesmom u Kini”, “Spomen na moga pobracima Josipa Berkovića 1905-1944”, “Na stolu kruh”, “Sve već rečeno”, “Grozd”, “U sjeni mrke krošnje”, “Očenaš Lema Kamena”, “U smrt Antuna Šoljana”, “Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku“.
Uredio je mnogobrojna izdanja djela hrvatskih pisaca XIX. i XX. st. (Vladimir Vidrić, Josip Kozarac, Silvije Strahimir Kranjčević, Janko Polić Kamov, Ivan Goran Kovačić i dr.), a posebno se ističe dvodesetljetni urednički rad na projektu kritičkog izdanja sabranih djela Antuna Gustava Matoša (JAZU, 1973–76.). Sastavio je nekoliko antologija (Hrvatska moderna lirika, 1933., s Olinkom Delorkom; Četrdesetorica: pregled mlade hrvatske lirike, 1955., s Dobrišom Cesarićem i Šimom Vučetićem; Antologija hrvatskih pjesama u prozi, 1958., sa Zlatkom Tomičićem). Bavio se i prevođenjem (Vítězslav Nezval, Johann Wolfgang Goethe, F. Hölderlin, Novalis, Heinrich Heine).