1134. Prvi sačuvani povijesni spomen grada Zagreba
Dana 26. travnja datirana je znamenita Felicijanova povelja iz 1134. godine. Za grad Zagreb ona je iznimno značajna jer predstavlja najstariji sačuvani dokument u kojem je izrijekom spomenuto ime Zagreba. Felicijan, po kojem se zove povelja, bio je nadbiskup ugarskog grada Ostrogona (ostrogonski nadbiskupi bili su kroz povijest značajni kao primasi čitave Ugarske).
Ime Zagreba u Felicijanovoj se povelji spominje u kontekstu osnivanja Zagrebačke biskupije. Kao prvi zagrebački biskup u povelji se navodi Duh, koji je došao iz Češke.
1911. Osnovan je Prvi hrvatski građanski športski klub
GRA?ANSKI, pobjedni?ka mom?ad nad Liverpoolom 17. V. 1936.: Poga?nik, Urch, Rajkovi?, Antolkovi?, Le¨nik, Hügl, Medari?, Ple¨e, Jazbin¨ek, Kokotovi?, Kova?evi?
U jednoj kavani na Preradovićevom trgu je 26. travnja 1911. godine osnovan nogometni klub Prvi hrvatski građanski športski klub (kolokvijalno pod nazivom Građanski). Prvi predsjednika Građanskog bio je Andrija Mutafelija. Igrači Građanskog nosili su plave dresove.
Pod nazivom Prvi hrvatski građanski športski klub (HAŠK) nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti. Komunisti su bogatu pismohrana vandalski uništili. Komunističke su vlasti 9. lipnja 1945. preimenovale ukinute klubove Građanski, HAŠK i Concordiju u Dinamo. U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo.
Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov Nogometni klub Dinamo. Tradiciju Građanskog nastavio je nogometni klub Dinamo (plava boja dresova, grb).
Nogometni klub Dinamo bio je nogometna sekcija Fiskulturnog društva Dinamo. Od 1949. godine nogometni klub Dinamo djeluje samostalno. Nova je vlast RH 26. lipnja 1991. promijenila ime Dinamo u HAŠK Građanski, a 24. veljače 1993. u Croatiju. Konačno je 14. veljače 2000. vraćeno popularno ime Dinamo.
1914. Umro je Juraj Posilović
Juraj Posilović (Ivanić-Grad, 24. IV. 1834. – Zagreb, 26. IV. 1914.) bio je zagrebački nadbiskup.
Zaređen je za svećenika 1858. U Beču je 1861. doktorirao iz biblijskih znanosti i crkvenoga prava. Nakon povratka u Zagreb bio je imenovan nadstojnikom sjemeništa te profesorom povijesti Novoga zavjeta i kanonskoga prava pri tom sjemeništu. Jedan od pokretača Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima 1868. godine, urednik Zagrebačkoga katoličkog lista od 1872. do 1875.
Godine 1876. postao je biskup senjsko-modruški ili krbavski te virilni član hrvatskoga sabora. Podupirao je rad senjskoga sjemeništa, a o svojem je trošku u Rimu dao tiskati glagoljaški misal. Zaslužan je za uspostavu starocrkvenoslavenske liturgije u Senjsko-modruškoj biskupiji 1893. Od 1894. zagrebački je nadbiskup. Pod njegovim je pokroviteljstvom bila restaurirana zagrebačka prvostolnica, obnovljeno i dograđeno Nadbiskupijsko sirotište (danas crkva sv. Martina u Vlaškoj ul.), izgrađeni isusovački samostan i crkva te održan prvi Hrvatski katolički kongres (1900.). Bio je pokrovitelj prilikom osnivanja Hrvatske samostalne radničke stranke (HSRS) i njezina lista Glas naroda (1899.). Time je dao doprinos socijalnomu djelovanju Crkve. Financijski je podupirao djelovanje Prvoga zagrebačkog radničkog društva i utemeljenje Katoličkoga tiskovnog društva (1908.). Godine 1902. doveo je isusovce u Zagreb.